Obojite cijeli svijet! Izoštrite svoj talent, izrazite se na novi način, naučite novu vještinu, ili napravite nešto za sebe. Tko zna, možda je pred vama neka nova karijera - upravo tim riječima poziva popularni Dražen Jerabek polaznike da se pridruže novoustrojenom Jerabek studiju, koji uskoro počinje s radom.

Kada, kako i zašto (ti) se ukazala potreba za ovim studijem?


- Jerabek studio puni je naziv studija za kreativno izražavanje, imaginaciju, vizualizaciju i ilustraciju. Ta su tri segmenta vrlo bitna. Ideja se javila tijekom održavanja Festivala slikovnice Čuvari priče i prošle i pretprošle godine, samo što ja nisam odmah ‘kliknuo‘. Naime, roditelji su mi ove godine prilazili nakon radionice ilustracije i pitali me ima li nešto takvo za njihovu djecu tijekom školske godine, a ne samo tijekom ljetnih praznika. Koliko mi je poznato, nema baš za ilustraciju, no ima udruga koje se bave vizualnim izražavanjem, slikanjem, crtanjem...

Iza tebe su godine pedagoškog rada, od predškolaca, školaraca, srednjoškolaca, studenata.


- Kada sam se nakon završetka Akademije zaposlio u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi kao prof. likovne kulture, radio sam i kod svog profesora mentora Emila Roberta Tanaya koji je u to vrijeme imao Učilište za likovno obrazovanje, kreativnost i dizajn - Studio Tanay. Taj je studio bio namijenjen kreativnoj i darovitoj djeci i mladima svih dobnih skupina. Ja sam pet godina radio s predškolskim uzrastom. Tu sam stekao dragocjena iskustva i u komunikaciji, radu, pristupu, poticajima, motivaciji... Bio mi je to temelj za budući rad, jer sam usporedo radio i u osnovnoj školi.

Dakle, ideja u tebi čuči još od tada. Poduzeo si prvi korak nakon više od 20 godina?


- Tako nekako (SMIJEH). Mislim da su od tada prošle 24 godine. Počeo sam razmišljati o privatnom, poduzetničkom pothvatu. Koncept sam imao, kao i iskustvo u radu s različitim dobnim skupinama djece, pristupu priči, jer priču volim. Općenito imam dobru komunikaciju s djecom. No razmišljao sam i o malo starijoj djeci, pa i o studentima, jer na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku predajem ilustraciju. I tamo su mi se rodile neke ideje.

Studio je otvoren doslovce svima - od 7 do...?


- Da, prva skupina uključuje djecu u dobi od sedam do 11 godina, druga od 12 do 18, te treća starije od 18. Tu sam fleksibilan, jer ima djece koja su naprednija i koja mogu pripadati u neku drugu skupinu. Radionice će se održavati u American Corneru GISKO-a. Prostor je to u kojem se slične aktivnosti i inače održavaju, a maksimalno po skupini 15 polaznika, što je i pedagoški standard za kvalitetnu nastavu, individualni pristup i kako bismo razvili interaktivnu dinamiku u skupini.

Hoće li biti audicija za upis? Je li to studio samo za darovite?


- Ne, studio je za sve koji imaju ljubavi prema likovnom načinu izražavanja, nema audicije, prijamnog. Tako i ja komuniciram sa svijetom i samim sobom. Bit će to na neki način trening osjetljivosti prema estetici, prema lijepom, skladnom u bilo kojem segmentu (slika, zvuk, pokret, prostor). To je svojevrsno oplemenjivanje tih razina našega bića da stvaramo nešto u čemu ćemo sami uživati i u čemu će uživati drugi. Treća skupina nije otvorena prije svega za buduće studente studija ilustracija, nego za sve one koji imaju neki uvid u ilustraciju. Ilustracija je isključivo vezana uz tekst, a to mogu biti priče, pjesme, scenariji, pa tako postoje slikovnice, stripovi, plakati. Ilustracija obuhvaća i dizajn, kreiranje. U nazivu se studija i navode imaginacija, vizualizacija i ilustracija. Imaginacija zahvaća najmlađu dobnu skupinu koju smo svi prošli. To znači maštanje bez ograničenja o svemu i svačemu. Mašta je primarni temelj bilo kakvih kreacija. Čovjek vizualno zamisli željenu, kao i neželjenu situaciju zbog straha. Tu dolazi na red psihologija, pa i psihoterapija. To dvoje nije moja struka, no praktičnim radom u kampovima, školama, bolnicama, stekao sam iskustva i uvid. Kada bih naišao na neki problem potražio bih odgovor u literaturi. Vizualizacija je konkretizacija onoga što smo zamislili. Fokusiramo ideju, pokušavamo ju zadržati i do u detalje zamisliti. Konkretnu ideju nastojimo prenijeti kroz sljedeći medij: boja, kist, olovka, skica..., i dolazimo do ilustracije. Uvijek je kontekst teksta motiv koji nas vodi konkretizaciji onoga što smo putem teksta osjetili, doživjeli.

Spomenuo si art terapiju.


- Putem osvješćivanja, manifestiranja likovnog predloška, tj. ideje, izbacujemo dio sebe na papir. Tu materijaliziranu ideju gledamo kao neku povratnu informaciju, kao zrcalo. Zbog toga može doći do analize, racionalizacije (boje, kontekst, kompozicija, karakter crteža itd.). Tako se art terapija prožima kroz ovaj studio.

Hoćeš li studio voditi sam?


- Krenut ću sam dok se studio ne uhoda. No plan mi je pozvati ilustratore, predavače čije bi nam izlaganje moglo biti poticajno za rad. Pitanje asistenta također će doći s vremenom. No ako sam se svojedobno mogao sat i pol nositi s 18 predškolaca čija koncentracija ne traje duže od 30 minuta, bez obzira na to što je riječ o darovitoj djeci koju zanima crtanje. Nakon pola sata više nisu htjeli čuti za crtanje, pa sam preostalih 60 minuta morao improvizirati, u trenu sam smislio pjesmicu i kasnije kod kuće zapisao. Nije tada bilo mobitela da nazovem roditelje ako se neko dijete rasplače. Bio sam u panici. Skakali su po razredu, prolijevali tuševe. Dva dana prije svake radionice imao sam grčeve u želucu. Ipak, donijelo mi je to izuzetno iskustvo, jer su ta djeca pomicala moje granice.

Ovo će biti malo odrasliji polaznici, pa pretpostavljam da radionice ne će biti polusatne?


- Predviđeno je trajanje od sat i pol, jednom tjedno, termine ćemo dogovoriti, a mjesečna cijena tečaja je 300 kuna. U sklopu studija održavat će se radionice edukativnoga tipa. Bilo bi dobro da polaznici znaju čitati, iako nije nužno, kako bi mogli interpretirati tekst. Kroz interpretaciju ćemo se igrati, podijeliti uloge i odigrati neku scenu iz teksta. To je vezano za imaginaciju i kreativno izražavanje kroz pokret, riječ, zvuk. To nam je važno zbog cjelokupnog doživljaja teksta.

Počinje li i tvoj posao ilustratora tako?


- Da, prvo moram pročitati tekst, onda ga ponovno pročitam kako bih razlučio likove i atmosferu, a potom vizualiziram scene. Iz iskustva znam da u procesu uvijek dođu i nove ideje, pa se veselim tomu.

Iako je javna prezentacija tek za šest dana, neki su se polaznici već upisali?


- Predstavljanje programa i uvodni sat planiran je za 16. rujna, u 17 sati. Drago mi je da ima zainteresiranih odraslih polaznika. Materijale za sve polaznike i sate ja osiguravam. Nastojat ću da blokovi za crtanje budu kvalitetni. Iako ja osobno ne radim digitalno, bude li prilike za to, za starije ću polaznike nabaviti tablete. Olovka je nezamjenjiva, no crtati digitalno je popularno, a i ima svojih prednosti. I mene je to zaintrigiralo, za jednu slikovnicu koju sam radio obrađivao sam ilustracije u photoshopu. Skloniji sam klasičnim tehnikama, no i ovo je zabavno.

Obavijest o pokretanju studija objavio si još ljetos. Kakve su bile prve reakcije?


- Odlične, a brzo su se neki i prijavili, čak i prije prezentacijskoga sata. No, nisam ni ja anònimus, ako to smijem tako reći. Mnogi me već znaju zbog slikovnica, knjiga, radionica. Nisam preambiciozan u tom pogledu, no želim reći da mi to nije nepoznat teren.

Kada smo kod (ne)poznatih terena, našao si se u još jednoj izazovnoj situaciji. Odnedavno si angažiran i na Pravnom fakultetu, a već si održao uvodna predavanja i radionice.


- Da, riječ je o posve novom području za mene. Inicijativa je to umirovljenog prof. dr. sc. Mladena Kneževića iz Zagreba, koji na osječkom Pravnom fakultetu predaje studentima prve godine Socijalnoga rada. Predložio mi je suradnju na meni vrlo zanimljivom području razvitka vještina. Naime, moj je zadatak navesti ih da vizualno interpretiraju stvarne socijalne priče iz života, kako bi lakše koordinirali ili rješavali probleme, sagledavali ih iz drugog, bolje ugla upravo uz pomoć tih likovnih rješenja. Nisu to artistička, nego više ‘forenzička rješenja‘. Možda je ovo malo preambiciozna riječ, no radi se o analizi slika.

Ni na polju socijalnoga rada ne manjka ti iskustva. Spomenuo si kampove, bolnice... Tamo je bilo kriznih situacija.


- Bilo je to 1994. i 1995., u kampu Lupoglav, nedaleko od Zagreba, u sklopu studija Tanay. Ponuđeno mi je da radim s prognanom i izbjeglom djecom. Iskustvo je bilo izvanredno, jer je bilo mnogo djece. Naš je tim bio međunarodni, s ljudima iz Njemačke, Velike Britanije. Bio je tamo socijalni psiholog, psiholog, a kamp je vodio i organizirao prof. dr. sc. Nino Žganec, s katedre za teoriju i metodologiju socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Vaša je uloga bila terapeutska, moglo bi se reći.


- Okupili smo tu djecu u ljetnom kampu kako bismo im pomogli rehabilitirati se, odvojiti od svih onih dramatičnih zbivanja, pomoći im, povezati ih međusobno kroz kreativne igre, likovne, glazbene i športske radionice, istraživanja. Gledali smo i filmove s njima. Nakon toga sam na onkološkim odjelima dviju bolnica, u Klaićevoj i na Šalati, proveo radeći tri godine i na temelju tih mojih dnevničkih zapisa 2008. nastala je knjiga Zidovi od magle. Različita su to iskustva, no uvijek uključuju rad s djecom, njihovim osjetljivim i bolnim dijelovima koji su izgubljeni i na neki način nesretni. Sve te komplekse i mi nosimo kroz život.

Pomaganje drugima je i autoiscjeliteljski.



- Da, to je način i da sam sebe iscijelim. Tako sam zamislio i Jerabek Studio, višeslojno.