Magazin
TEMA TJEDNA: ANOMALIJE HRVATSKOG DRUŠTVA (I.):

Hrvatska je tolerantna zemlja neodgovornih pojedinaca
Objavljeno 7. rujna, 2019.
Od nogometa, preko Pupovca do Vučića: Prozivati Hrvatsku zbog ustaštva nedopustiva je provokacija i podmetanje

Vezani članci

TEMA TJEDNA: ANOMALIJE HRVATSKOG DRUŠTVA (II.):

Darko Dukovski: Živimo u kulturi nasilja

SINTERVJU: TIPAN TADIĆ

Manjine ne trebaju imati nikakve društvene povlastice

INTERVJU: DRAGUTIN BABIĆ

Jalovi povratak u prošlost nagriza budućnost

Nedavni napad kod Knina, koji se navodno dogodio zbog gledanja utakmice Crvene zvezde, poslužio je pojedinim predstavnicima srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, ali i ne samo njima, da taj i još nekoliko sukoba Hrvata i Srba proglase odrazom loše društvene klime u Hrvatskoj.

Najdalje je u svojim izjavama otišao predsjednik SDSS-a i saborski zastupnik Milorad Pupovac, čije su riječi snažno odjeknule te zgrozile gotovo cjelokupnu hrvatsku javnost. Toliko da je morao reagirati i sam premijer Andrej Plenković, jer očito je da se pojedinačni incidenti krivo tumače, generaliziraju i ponovno služe, slobodno se može reći, za svojevrsni specijalni rat protiv Hrvatske. Takvi napadi, prema mišljenju dežurnih društvenih kritičara Hrvatske, i svega hrvatskog, postaju sve učestaliji te se slažu da nikako nije riječ o izoliranim slučajevima, nego o sistemskom problemu koji ima uzroke u ponašanju vladajućih, nedjelovanju policije i stvaranju ozračja u kojem se tolerira neoustaštvo. Nitko se, međutim, nije zapitao nije li u konkretnom slučaju dolaska u Dalmaciju gledati prijenos utakmice Crvene zvezde i bučno navijati, isto kao kad bi netko iz Zagreba došao u Beograd, pa u nekom tamošnjem kafiću glasno pratio utakmicu Dinama! Reakcije bi bile iste - incidenti su neizbježni! Drugim riječima, provokaciju treba nazvati pravim imenom, premda ne i opravdati nasilje vezano uz pojedine slučajeve.

TEŠKE IZJAVE
Bilo kako god, što se predsjednika Kluba zastupnika SDSS-a u Hrvatskom saboru tiče, premijer Plenković nakon svega rekao je da je razgovarao s Pupovcem o napadima na pripadnike srpske nacionalne manjine i njegovim izjavama o sličnostima današnje Hrvatske s NDH. "Sastali smo se i razgovarali, iskazao je svoju zabrinutost zbog incidenata koji su se dogodili, što razumijem. Ponovio sam vrlo jasan stav koji sam kazao i na sjednici Vlade. A i Vlada je osudila incidente, policija je brzo reagirala i očekuje se da krivci budu kažnjeni. Treba raditi na rastu gospodarstva, socijalne uključivosti i harmoničnog funkcioniranja normalnog, tolerantnog, europskog društva", poručio je Plenković prošloga tjedna. Još je izjavio da za incident u kafiću kod Knina, u kojem je ozlijeđeno pet osoba, nije kriva društvena klima, nego je riječ o djelu pojedinaca. Ustvrdio je da Vlada smanjuje polarizaciju u društvu, smanjuje isključivost i ide protiv onih snaga koje hoće tenzije u društvu, a smatra da je takvih u Hrvatskoj mnogo. "Uvijek ima onih koji su devijantni. Ne daj Bože da je to pravilo, to bi bila jako zabrinjavajuća okolnost u Hrvatskoj. Zato sam rekao da manjine trebaju biti dio parlamentarne većine u Hrvatskoj, da ostvaruju svoja prava. To za većinski narod nije problem, nego plus. Ako štitimo prava manjina, lakše ćemo se zalagati za prava naših manjina u tim zemljama", zaključio je Plenković.

S druge pak strane, saborski zastupnik SDSS-a i predsjednik Srpskog narodnog vijeća Boris Milošević komentirao je na Facebooku napad na goste kafića kod Knina, ustvrdivši kako se dogodio "još jedan napad na Srbe koji je motiviran isključivo mržnjom prema nacionalnosti napadnutih". U osudi takvih i sličnih izjava oglasio se i HDZ-ovac Miro Kovač, koji je na svom profilu na Facebooku komentirao izjave Milorada Pupovca za portal Radiosarajevo.ba, kada je, između ostaloga, rekao kako Hrvatska postaje čimbenik nestabilnosti na prostoru bivše Jugoslavije, jer se u njoj promovira nesnošljivost prema drugim narodima i pokušava rehabilitirati ustaštvo.

- U Hrvatskoj je u 2017. godini bilo 25 evidentiranih slučajeva zločina iz mržnje. Svaki zločin iz mržnje jedan je zločin previše. Na tom planu treba jačati sposobnost policije i pravosuđa, ali ponajprije društvenu svijest. Za usporedbu, u istoj godini u Slovačkoj su bila 34, u Češkoj 47, u Mađarskoj 233, u Poljskoj 886, u Austriji 302, u Belgiji 875, u Nizozemskoj 3499, u Francuskoj 1505, a u Njemačkoj 7913 evidentiranih slučajeva zločina iz mržnje. Uzmemo li u obzir broj stanovnika i broj evidentiranih slučajeva, Hrvatska pripada u kategoriju europskih zemalja s manje zločina iz mržnje. Statističke podatke o zločinima iz mržnje u Hrvatskoj prikuplja nadležni Vladin ured, a preko njega i Organizacija za sigurnost i suradnju u Europi (OESS). Ti su podaci, pretpostavljam, poznati i Miloradu Pupovcu, kolegi zastupniku u Hrvatskom saboru, koji obnaša i dužnost predsjednika Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, ali i člana Parlamentarne skupštine spomenutog OESS-a - napisao je Kovač, i dodao: "S pravom se, dakle, od kolege zastupnika očekuje da, kada istupa u hrvatskoj i međunarodnoj javnosti, uzme u obzir statističke podatke o zločinima iz mržnje počinjenim u Hrvatskoj i trezveno i objektivno govori o hrvatskoj zbilji. Nažalost, umjesto toga ovih dana svjedočimo pribjegavanju neodgovornim pretjerivanjima i nevjerojatnom povezivanju NDH s današnjom demokratskom Hrvatskom. Iskreno, nisam u zadnje vrijeme primijetio da je, u svjetlu evidentiranih zločina iz mržnje, primjerice netko od istaknutih njemačkih parlamentaraca ustvrdio da društvena klima u današnjoj Njemačkoj podsjeća na Treći Reich, ni od francuskih da ona u Francuskoj podsjeća na Višijski režim. Bilo bi zaista krajnje neodgovorno da kolega zastupnik Pupovac dopusti da njegove izjave o nemilom incidentu kod Knina, koji je za svaku osudu, i koji hrvatska policija temeljito istražuje, služe za širenje nesnošljivosti unutar Hrvatske i prema Hrvatskoj. Umjesto toga mogao bi iskoristiti povijesnu priliku i javno se nedvosmisleno distancirati od skandalozne i za hrvatsko-srpske odnose vrlo štetne izjave Aleksandra Vučića, predsjednika Srbije, kojemu je ‘razumljivo‘ da se početkom 1990-ih godina ‘najveći dio‘ Srba u Hrvatskoj pobunio protiv svoje države. Općepoznato je danas da je ta oružana pobuna bila u ‘režiji‘ velikosrpskog programa Slobodana Miloševića koji je, srećom, poražen u Domovinskom ratu. Bilo bi ljekovito za hrvatsko društvo i za suživot između hrvatske većine i srpske manjine da se gospodin Pupovac, kao zastupnik u Hrvatskom saboru i predstavnik Srba u Hrvatskoj, distancira od neprihvatljivih riječi Aleksandra Vučića", zaključuje precizno Kovač.

Osuđujući sve incidente, racionalno razmišlja i Željko Bajalica, predsjednik SOS-a, odnosno Srpskog odbora solidarnosti - udruge zaštite ljudskih prava i sloboda u Hrvatskoj, koji kaže: "Ono što želim poručiti je da u ovoj situaciji budemo svi razboriti i odgovorni i da naprosto ovu situaciju smirimo, jer je ovome društvu potreban mir i sigurnost, pa da vidimo u čemu je problem. Što je to dovelo do toga da neki ljudi misle da mogu uzeti vlast u svoje ruke, i misle kako imaju pravo određivati kako će tko disati i misliti i tko će koga voljeti. Dakle, razborito i trezveno. Prije svega apeliram na ljude na državnim funkcijama. Euforija, teške izjave i prosudbe neće donijeti rezultata. Ali odlučnost i smirenost da se stane na put takvim pojavama sigurno će hrvatsko društvo vratiti na pravi put, a vjerujem da je to želja i svih dobronamjernih ljudi i svih građana Republike Hrvatske", kazao je Bajalica.

Upitan osjeća li se sigurno u Hrvatskoj, kao pripadnik srpske zajednice, odnosno manjine, još dodaje: "Da budem iskren, ja politički djelujem u Hrvatskoj jedanaest godina. I da ne budem lažno skroman, mislim da sam nakon gospodina Pupovca čovjek koji je u hrvatskoj državi najviše javno istupao (uime srpske zajednice), i zbog toga nisam imao nikakvih problema. Zaista nikakvih. Pretpostavljam da ljudi osjećaju u mojim istupima da sam iskren i da doista volim hrvatsku državu. Ja se svojih osjećaja ne stidim, volim svim svojim srcem i ponosni hrvatski narod. I ja kao mali čovjek u cijeloj ovoj situaciji učinit ću sve i to je i moja dužnost, i poslat ću poruku svim ljudima: borite se za svoja prava, borite se za ljepotu hrvatske države u različitosti, borite se za prave vrijednosti. Ja nikad nisam imao problema. Osobno se osjećam potpuno sigurno. Hrvatska jest sigurna država, mi smo garant sigurnosti u regionu, dio smo EU-a i NATO-a. Mi, koji tu živimo i volimo hrvatsku državu, želimo biti ponosni na ono što se događa u hrvatskoj državi", ustvrdio je Bajalica.

GLAS ŠKVORČEVIĆA
Dakle, ključno je zapitati se tko i zašto Hrvatsku sustavno pokušava prikazati kao netolerantnu zemlju. Zašto pojedinci u svojim medijskim istupima od pojedinačnih slučajeva stvaraju atmosferu međunacionalnih tenzija u društvu koje zapravo gotovo da i ne postoje? Naravno, odgovor se da iščitati iz samoga teksta, kao i zaključiti da se naglašavanjem fenomena ustašizacije Hrvatske radi i na širenju negativizma, netolerancije i nesigurnosti u društvu.

Na kraju, snažno su odjeknule i riječi požeškog biskupa Antuna Škvorčevića kada je ovih dana kazao: "Ograđujem se od onih koji spomenute događaje nastoje iskoristiti za svoje političke ciljeve, dajući im značenje koje oni nemaju, podupirući nove podjele i šireći nepovjerenje, što može izazvati veće zlo od počinjenog nasilja".

Piše: Damir GREGOROVIĆ
Tužba zbog duševnih boli
Hrvatski ratni veteran Stjepan Sertić na Općinskom sudu u Vinkovcima tužio je predsjednika SDSS-a. Istaknuo je da mu smeta što Milorad Pupovac iznosi neistine navodeći da je Hrvatska faktor nestabilnosti na području jugoistoka Europe te što suverenu Hrvatsku uspoređuje s NDH. Od Pupovca traži 50 tisuća kuna zbog nanošenja duševne boli. ‘’Udara jedno te isto, udara takvu bjesnoću, takve laži da on govori. On vrijeđa sve hrvatsko. On je sve branitelje stavio u koš s ustašama. On je stavio sve građane Hrvatske u koš s ustašama. To je horor, to je takav govor mržnje. To više nije ono što je moja osobnost povrijeđena, što ne spavam, što sam uznemiren, usplahiren. On je uvrijedio cijeli hrvatski narod’’, rekao je Sertić.

LJILJANA BUHAČ

BEZ PLANA ZA BUDUĆNOST, ZAGLAVI SE U PROŠLOSTI?

Formalno jesmo kao država 28 godina u demokraciji, ali su još potrebne mnoge promjene kako u društvenom, političkom tako i u medijskom prostoru. U demokratskom društvu od medija se očekuje da budu odgovorni za izrečenu/napisanu riječ, da opsežno, odmjereno i pošteno izvještavaju, što podrazumijeva istinitost u sadržaju - da pruže provjerenu informaciju i usredotoče se na činjenice, da su tolerantni i, najvažnije, da su objektivni u prenošenju određene vijesti, događaja - kaže dr. sc. Ljiljana Buhač, stručnjakinja za poslovnu komunikaciju i osobni razvoj, te dodaje:

- Mediji danas u suvremenom društvu imaju velik utjecaj i značenje koje se ne može zanemariti i prepustiti slučaju. Bez informirane javnosti i otvorenosti za javnu komunikaciju nema ni demokratskog društva, u čemu bi mediji trebali pridonijeti. No možemo vidjeti da se u praksi ne poštuju sva navedena obilježja. Naši mediji su sazreli u dijelu da prate dnevne događaje, da upućuju na nepravilnosti, pohvale napredak, ali se ne možemo pohvaliti da smo sazreli u primjeni profesionalne medijske komunikacije.

HOROR-NOVINARSTVO
Medijskog je crnila sve više, kako to objasniti...?

- Svjedoci smo da se pojedini mediji u svom izvještavanju koriste teškim riječima, plasiraju neprovjerene informacije i kada se utvrdi da ona nije prenesena vjerodostojno, nema isprike javnosti, novinari unose svoj stav i mišljenje o određenoj osobi, događaju i sugestivno od građana, čitatelja, javnosti traže i očekuju da se to prihvati kao fakt. Mediji ne bi smjeli u izvješćivanju biti opredijeljeni ni za jednu stranku, pojedinca, unositi svoj osobni stav i mišljenje, donositi presude, etiketirati osobe neprimjerenim epitetima. Nažalost, svjedoci smo upravo takvog načina rada pojedinih medija, da unaprijed osude osobu na osnovi medijskih neprovjerenih napisa, bez procesuiranja, bez presude, što upućuje na medijsku manipulaciju. Vidljivo je postojanje izrazito negativnih vijesti, što možemo nazvati i horor-novinarstvom jer su se mediji fokusirali isključivo na izvještavanje o spektaklima, aferama, osobama koje su upletene u skandale. Ljudi vjeruju medijima, mnogi i ne provjere vjerodostojnost informacije na više izvora. Time stvaraju stavove na temelju jednog pogleda na određen događaj jer upravo takve informacije mogu pridonijeti da se ljudi ne osjećaju sigurno u svom okruženju, može se stvoriti osjećaj napetosti i straha, iako bi to bilo samo prividno, može biti i vrlo opasno. Znamo da su mediji četvrti stup vlasti, da je njihova uloga bitna za razvoj demokratskog društva i zato trebaju biti i ostati u okvirima četvrtog stupa vlasti. To podrazumijeva da služe građanima, javnosti, koja mora dobivati objektivne, istinite i vjerodostojne informacije, koje mediji pravovremeno reproduciraju kako bi ispunili svoju funkciju bez obzira na to o kome se radi, građaninu, vladajućoj političkoj eliti ili opoziciji, da se ne svrstavaju ni na čiju stranu tijekom izvještavanja te da prepuste konačni sud za određeni događaj, situaciju ili osobu legalnim državnim institucijama. Korištenjem štetnih komunikacijskih formi/stilova, što podrazumijeva sve oblike novinarske komunikacije koji su neistiniti, površni, manipulativni i klevetničkoga sadržaja, u javnosti se stječe dojam pravog medijskog terora/nasilja, kako na društvenim mrežama tako i u elektronskim i tiskanim medijima.

Kolika je i kakva uloga medija u širenju nasilja, mržnje, netolerancije u društvu? Društvene mreže su u tom smislu i dalje prostor u kojem je žutila i crnila napretek... Tu bi, pretpostavljam, i psihologija imala što reći?

- Složila bih se da su društvene mreže rasadnik govora mržnje, žutila, crnila, verbalne agresije i negativizma. Razvoj digitalizacije, internet pridonijeli su da pojedinci, većinom anonimni, pod pseudonima, te pojedine grupe potiču na govor mržnje i verbalno nasilje i na taj način dolaze do šire publike. Internet i društvene mreže koriste tzv. filtrirane mjehure (filter bubble), što znači da pojedinci ili određene grupe komuniciraju između sebe i na taj način traže istomišljenike i potvrdu za svoje stavove, društvene i životne vrijednosti. Upravo ta populacija poziva na govor mržnje i tom vrstom komunikacije određene teme stavlja u kontekst skandala. Ono što je problematično i opasno, to je da ostali mediji preuzimaju te informacije, dijele ih i šire i na taj način osnažuju i povećavaju moć te vrste komunikacije. Mediji zasigurno trebaju preuzeti dio odgovornosti za polarizaciju koja proizlazi iz takvog tipa komunikacije, jer joj daju važnost i time kredibilitet. Kriva je percepcija stvorena u javnosti da sloboda govora funkcionira na principu "mogu reći što hoću, kada hoću i gdje hoću". Teško je jasno postaviti granicu kada govorimo o stilskom izražavanju i govoru mržnje, ona je vrlo tanka. Stvar je subjektivne percepcije. Definitivno taj oblik komunikacije jača polarizacija društva. Mediji mogu zasigurno pomoći i usmjeriti tijek komunikacije u javnom prostoru - da ne preuzimaju i da ne citiraju neprovjerene informacije, da ne daju mogućnost istupanja u javnosti bilo građaninu, političaru….

PRATEĆI FOLKLOR
Kroz medije se naglašava i tzv. ustašizacija RH. Koliko je to usputni folklor ili se radi o stvarnoj opasnosti za demokratsko društvo?

- Točno je da se iz pojedinih krugova u kontinuitetu kroz medije plasira informacija o tzv. ustašizaciji. Ono što je opasno jest da se to kroz medije plasira kao činjenično stanje, a jedini cilj takve komunikacije može biti zastrašivanje javnosti i stvaranje društvene nesigurnosti. Stava sam da se pretjeruje jer te tvrdnje nikada nitko nije potkrijepio činjenicama i dokazima. Sve se svodi na paušalno i neargumentirano verbaliziranje. Možemo primijetiti da se ta tema plasira sporadično i zaista je usputni folklor. U nedostatku jakih argumenata za ključna društvena pitanja koriste se te teme. Nema stvarne opasnosti za sadašnje demokratsko društvo naše zemlje. Osobe koje nemaju plan za budućnost, ostaju zaglavljene u prošlosti.​

Da ne bi ispalo da su mediji bauk i generalni krivci za sve, možemo naglasiti da su mediji u javno komuniciranje unijeli mnogo pozitivnih značenja: stvorili su komunikacijsku mrežu koja građanima omogućava komunikaciju s političarima, ciljnim skupinama od njihova interesa, pridonijeli su skidanju prostornih i vremenskih barijera komuniciranja, promijenili su percepciju građana o pojedinim društvenim zbivanjima. (D.J.)

DAVOR GJENERO

MANJKA REFLEKSNE REAKCIJE NA NESNOŠLJIVOST

Vlada, na čelu s premijerom Andrejom Plenkovićem, najoštrije je reagirala na jedan od intervjua Milorada Pupovca u kojem Republiku Hrvatsku proziva za fašizam i destabilizaciju šire regije. O cijeloj toj nimalo ugodnoj situaciji s Pupovcem, čiji je SDSS u koaliciji s HDZ-om, razgovarali smo s politologom Davorom Gjenerom.

VUČIĆEV LUTAK
Hoće li retorika Pupovca narušiti koalicijski "savez" SDSS-a s HDZ-om?

- Ovisi. Izjava Milorada Pupovca nije uvjetovana unutarnjim političkim odnosima u Hrvatskoj, nego interesima režima Aleksandra Vučića, čijim klijentom je gospodin Pupovac postao u proteklih nekoliko godina, trpeći razna poniženja, od paternalističkog odnosa prema njemu tijekom Vučićeva posjeta Zagrebu, do činjenice da se u posljednje vrijeme svake godine mora odazvati Vučićevu pozivu da bude na velikosrpskim revizionističkim skupovima, poput onog što se redovito održava negdje u Srbiji, na godišnjicu početka Oluje.

Srbija je jedan nemili događaj u kninskoj okolici iskoristila za pokretanje neugodne obavještajne operacije kojom se htjelo dokazati da je, kako je to poslije izgovorio tamošnji autoritarni Aleksandar Vučić, Hrvatska postala faktor destabilizacije u regiji. U skladu s Vučićevim zahtjevom Pupovac je uskladio svoju retoriku o navodnoj "opsesivnoj mržnji Hrvata prema Srbima", i o tome kako Hrvatska klizi put fašističke kvislinške takozvane NDH. Iako je očito da su rečenice pročitane iz beogradskih skripata, one su groteskne kad dolaze od čovjeka koji sudjeluje u vladajućoj većini.

Premijer Plenković mudro je izbjegao isključiti Pupovca iz koalicije, iako njegova tri glasa nisu važna, jer Vlada i bez njih ima većinu, nego je Pupovca ostavio u položaju da on donosi odluku. Vidjet će se hoće li je on donijeti u skladu s interesima srpske zajednice u Hrvatskoj, što bi značilo da će morati prestati funkcionirati kao Vučićev lutak u skeču u kome je Vučić trbuhozborac i izgovara navodno Pupovčeve rečenice, ili će ostati vjeran svome beogradskom gospodaru.

Vrlo je žalosno da je gospodin Pupovac, koji se neko vrijeme u Hrvatskoj predstavljao kao nasljednik politike Svetozara Pribićevića, doživio ovakvu sudbinu bespomoćnog i bezidejnog klijenta Aleksandra Vučića. Naime, ono što je obilježavalo Pribićevićevu karijeru bila je evolucija od tvrdog unitarista koji se zakleo da se Sabor više nikad neće sastati, do shvaćanja da Beograd ne mari za interese "prečanskih" Srba, nego da ih samo iskorištava i na kraju prezrivo odbacuje i prepušta njihovoj sudbini. Zato je u svojoj kasnoj fazi Pribićević postao važnim akterom hrvatsko-srpske koalicije i zagovornikom teze da Srbi svoje probleme moraju rješavati u savezništvu s Hrvatima, a ne u savezništvu s Beogradom, a protiv Hrvata.

NEDORASLE UDRUGE
Što ako SDSS istupi iz koalicije, sada ili kasnije, znači li to pad Vlade zbog manjka podrške u Saboru, koliko je taj scenarij uopće moguć?

- Naravno da nije, ovaj put predstavnici drugih manjina ne podupiru Pupovca u njegovoj avanturi sluganstva prema Beogradu. Koalicija bi mogla postati malo napornija kad bi Pupovac doista izišao iz nje, ali to je malo vjerojatno. Sigurno je, međutim, da je pretvaranjem u Vučićeva lutka gospodin Pupovac kompromitirao svoju prethodnu političku poziciju, i da će ga sada biti teško opisivati kao zrela, promišljenog političara, koliko god se trudio sa svojom pozom čovjeka koji donosi teške odluke i snosi veliku odgovornost. Sad to postaje pomalo nakazno.

Zašto ne samo Pupovac nego i neki drugi, ne samo iz SDSS-a, nego i iz udruga civilnog društva, sustavno pokušavaju RH prikazati kao netolerantnu zemlju?

- SDSS je nasljednica ratne SDS, stranke koja je zbog zločinačkog djelovanja morala biti zabranjena. Velik dio njihovih aktivista i danas igraju jednaku ulogu kakvu su igrali u ratu - razlika je u tome što su tada bili instrument Miloševićeve, a sada Vučićeve autoritarne vlasti.

Hrvatska nema razvijeno samoniklo civilno društvo, a u civilnom društvu često djeluju osobe koje su nerealizirani, neuspješni političari koji kroz civilno društvo nastoje realizirati svoje političke ideje i interese, jer su nedorasli to raditi u parlamentarnoj areni.

NULTA TOLERANCIJA
Svako malo iz pojedinih krugova naglašava se fenomen ustašizacije, koliko je to pretjerano, koliko je minorni folklor, ili se radi o stvarnoj opasnosti?

- Hrvatska bi morala primjenjivati nultu toleranciju prema svakom obliku totalitarizma, pa tako i fašizmu i ustaštvu. Kao što Vladi raste rejting kad je rekonstrukcijom napustila obrazac toleriranja stare korupcije, i primijenila načelo nulte tolerancije, pa su morali otići svi ministri koji su bili povezani s rizikom korupcije. Jednako bi bilo kad bi se počelo dosljedno primjenjivati načelo neprihvatljivosti svakog totalitarnog režima i njegove simbolike. To nije lako, bilo bi otpora, ali bi za društvo bilo blagotvorno.

Kako, na koji nači to sprovesti?

- Takvu javnu politiku moguće je uspostaviti samo uz konsenzus mekog krila ljevice i desnice. Na taj bi se način definitivno zatvorilo nesretno poglavlje Drugog svjetskog rata i poraća. Slovenija se s time dugo mučila, iako je njezina situacija bila lakša od hrvatske, a problem je riješen tek razboritim kompromisom i odavanjem pijeteta svim ratnim žrtvama. Rat treba završiti, sve žrtve dostojanstveno pokopati, i jasno definirati povijesni kontekst. Čini se da premijer Plenković ima kapaciteta za takav čin, samo je pitanje hoće li naći razumnog partnera lijevo od centra.

Zaključno - kakva bi bila ukupna ocjena društvene i političke klime danas u RH, uzimajući sve čimbenike u obzir, pa i Pupovca? Drugim riječima, je li RH tolerantna zemlja?

- Naravno, hrvatsko je društvo u glavnini tolerantno i otvoreno, ali manjka nam refleksne reakcije na svaku nesnošljivost i zagovor totalitarizma ili autoritarizma. Želimo li postati zrelo demokratsko društvo u punom smislu riječi, moramo razviti taj refleks.(D.J.)
Možda ste propustili...

TEMA TJEDNA: INFLACIJA PREDSJEDNIČKIH KANDIDATA (II.)

Željko Riha: Lošem kandidatu nikakav PR ne može pomoći

TEMA TJEDNA: INFLACIJA PREDSJEDNIČKIH KANDIDATA (I.)

Predsjednički izbori: Utrka samo za ozbiljne političare

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana