Kako bi izišao ususret 34-godišnjoj M. M. (podatci poznati redakciji), i omogućio joj zajednički život s četvero, od ukupno šestero djece, Grad Osijek izvan liste kandidata za dodjelu gradskih stanova u najam, dodijelio joj je ključeve u kući u Ružinoj 151, i to na temelju izvješća o obiteljskim, materijalnim i stambenim prilikama koje je Gradu uputio Centar za socijalnu skrb Osijek.

Bilo je, naime, dovoljno pročitati kroz koju je kalvariju prošla tijekom ovih godina, radi čega se skrila u sklonište za žrtve obiteljskog nasilja. Svoj krov nad glavom dobila je zahvaljujući osječkom Centru za socijalnu skrb i Gradu Osijeku. Kako doznajemo od voditelja Odsjeka za gospodarenje nekretninama u Gradu Krešimira Jakića, ni u tek dobivenoj kući još uvijek ne može boraviti iz opravdanih razloga. Naime, kuća je potpuno prazna, s neoličenim zidovima i neadekvatnim podovima. Stoga je Grad Osijek odobrio i nabavu potrebnoga građevinskog materijala u vrijednosti od 5000 kuna.

- Imam samo jedan krevet, kuhinjske elemente, kupaonicu i slavinu. No, sretna što bar to imam, i što je ovo jedina prilika da konačno živim sa svojom djecom. Naime, otkako sam izišla iz skloništa, oni su kod oca, jer ja nisam imala gdje živjeti, dok se za preostalo dvoje djece vodi spor za skrbništvo. Sa suprugom sam živjela 14 godina u Vukovaru, i to u stanu dobivenom od Agencije za pravni promet i posjedovanje nekretninama. Svog supruga često sam prijavljivala zbog fizičkoga nasilja, no ondje nije bilo sluha, pa sam otišla u sklonište - priča M. M., dodajući da se nakon nekog vremena dogovorila sa sestrom kako će otići živjeti kod nje. Međutim, kad se sestra preselila na more, a M. M. izišla iz skloništa, nije više imala kamo. Bez krova nad glavom, nije mogla niti dobiti djecu.

Inače, M. M. prvi je put, zajedno s kćerima napustila supruga još prije tri godine i vratila se majci. No, on je došao za njom i uzeo joj svu djecu, a potom ju je i odjavio sa zajedničke adrese stanovanja, a nakon što je izgubila prebivalište, izgubila je i sva prava. Nije joj prestalo ništa drugo nego vratiti mu se, no nedugo zatim izbacio ju je iz kuće. Snalazila se spavajući malo kod jedne, malo kod druge prijateljice.

No, ono što ovu ženu razlikuje od mnogih sličnih slučajeva jest činjenica da je od početka svog nesretnog života nastojala zaraditi svoju plaću i priskrbiti koliko-toliko pristojan život svojoj djeci i sebi. Tako već sedam mjeseci radi u jednom servisu za čišćenje, no na pola radnog vremena, gdje joj je prijavljeno i prebivalište. Sretna je, kaže, što je plaća redovna, no njoj još uvijek nedovoljna da bi otišla u podstanare. Rješenje joj je ponudio Grad Osijek, a u Ružinu 151 namjerava uskoro useliti.

- Ovih dana dogovoreno je krečenje kuće, no problem je što nemam namještaj, a voljela bih urediti djeci sobu, naravno, imati i štednjak, hladnjak, i ostale potrepštine. Sretna sam što sam dobila kuću, to mi je poput dobitka na lotu, no prisiljena sam tražiti i pomoć u njezinu opremanju. Zasad ne mogu ovdje živjeti, a u kući samo prespavam. Jedva čekam dan kad će mi doći djeca - kaže M. M. koja je, nakon razgovora s našom ekipom, požurila na posao kojeg, kaže, drži kao kap vode na dlanu. S istom zahvalnošću, kaže, primit će svu pomoć u opremanju kuće te se nada da će joj se san o zajedničkom životu s djecom, bez straha od nasilja, uskoro ostvariti.