U svjetskim se medijima već više od godinu dana spominje kriza. Nobelovac Robert Shiller još prije dvije godine upozoravao je na mogućnost recesije, prije svega referirajući se na kretanja na burzama dionica i obveznica. Prema njemu, pretjerani porast cijena dionica kao reakcija na povećane profite kompanija i nisku volatilnost tržišta neki su od glavnih znakova skore korekcije tržišta prema dolje - kaže Vedrana Pribičević, sa Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta, te dodaje:

- Shilleru treba dati kredita u prognoziranju jer je upravo on u svojoj knjizi "Iracionalno izobilje" upozoravao na mehanizme koji su doveli i do dot-com mjehura i do Velike recesije. Indikator koji je sam Shiller osmislio - ciklički prilagođen omjer cijena i zarade po dionici (tzv. CAPE omjer), danas ima relativno visoku vrijednost nakon desetljeća "tržišta bikova" i to može biti signal da su dionice precijenjene. No, općenito, svi ozbiljni ekonomisti oprezni su u iznošenju ocjena o tome koliko je recesija izgledna jer im je jasno da njihovi stavovi mogu utjecati na odluke investitora.

U hrvatskim medijima, s druge strane, spominjanje krize smatralo se gotovo herezom. Tu treba spomenuti kolegu Dejana Kovača, koji upozorava na nadolazeću recesiju već godinu dana. Tada su mu se mnogi smijali, kao što su se smijali i Robertu Shilleru 2005., no vidjet ćete da su obojica bila u pravu. O krizi su nedavno počeli pričati i stručnjaci poput Andreja Grubišića i Velimira Šonje, tako da će za nekoliko mjeseci rasprava o novoj recesiji polagano penetrirati u hrvatski medijski prostor.

Koliko je izgledno da se te crne prognoze i ostvare, ili se radi o pretjerivanju?

- Još jedan od indikatora nadolazeće recesije je i tzv. inverzija krivulje prinosa - svakoj je recesiji u posljednjih pola stoljeća prethodila inverzija krivulje prinosa. Državne obveznice smatraju se sigurnim investicijama. Obično su kamate na dugoročne obveznice više od kamata na kratkoročne obveznice. Kada se dogodi da su kamate na kratkoročne obveznice više nego na dugoročne, dogodila se inverzija krivulje prinosa. Nedavno je prinos na desetogodišnje obveznice pao ispod prinosa dvogodišnjih obveznica. Iz toga je američka središnja banka izračunala da je vjerojatnost recesije do sredine 2020. godine oko 31,5 %! Analiza Credite Suissea pokazala je da recesija slijedi nakon 22 mjeseca od trenutka inverzije krivulje prinosa, pa je logično da tri od četiri ekonomska eksperta u SAD-u očekuju recesiju u sljedeće dvije godine. Evidentno je da nije riječ o pretjerivanju, nego o sasvim realnom scenariju.

Je li vjerojatnost za izbijanje nove krize i recesije izglednija u SAD-u ili u Europi?

- Europa i SAD prošlu su krizu dočekali puno nespremnije nego što su to danas. Prije financijske krize 2008. međunarodna su tržišta kapitala bila toliko integrirana da je širenje financijske zaraze sa SAD-a na Europu preko bankarskog i financijskog tržišta bilo vrlo brzo. Danas postoji solidan regulatorni okvir - prije svega nove institucije, kao što je Bankarska unija i Jedinstveni sanacijski mehanizam (SRM) - da se takav scenarij više ne može tako lako dogoditi. Iako je pozornica za recesiju postavljena, vrlo je vjerojatno da će recesiju i u SAD-u i u Europi prouzročiti vanjski faktori. Za gospodarstvo eurozone još su važne i ekonomije u nastajanju, jer 50 % izvoza eurozone završi tamo (posebice na ta tržišta izvozi Njemačka, Italija i zemlje Beneluxa), a ekonomije u nastajanju bilježe slabiji rast. S obzirom na to da su kvartalni pad zabilježile Njemačka, Švedska i Ujedinjeno Kraljevstvo, na koje otpada oko 40 % gospodarstva EU-a, možemo se s pravom zapitati je li recesija već tu.

Za Hrvatsku je, naravno, gore da recesija počinje "bliže kući", jer ćemo tada imati znatno manje vremena za reakciju nego što smo ga imali 2008. godine. Nažalost, hrvatski političari činjenicu da Hrvatska uvijek u slučaju ekonomskih poremećaja sjedi u drugom ili trećem, a ne u prvom redu nikada nisu znali iskoristiti. To vrijeme do punog naleta recesije uglavnom su trošili da uvjeravaju hrvatsku javnost da se ne događa ništa bitno i da se nemaju zašto zabrinjavati.

Trenutačno SAD i Kina vode trgovinski rat, a svjetske burze osciliraju. Jesu li i u kojoj mjeri i to nagovještaji dolaska veće krize i vraćanja recesije?

- Ovu će krizu sigurno prouzročiti ogroman porast neizvjesnosti. Jedan izvor neizvjesnosti je trgovinski rat SAD-a i Kine, iz kojeg neće izići neočešane ni ekonomije Europske unije. Drugi izvor neizvjesnosti je Brexit, posebice zbog nedavne prerogacije parlamenta. Investicije su najosjetljivija kategorija BDP-a koja reagira na povećanje neizvjesnosti. Mnoge kompanije su odgodile investicije zbog toga te investitori usvajaju stav "ajmo pričekati i vidjeti" (engl.wait-and-see). Zbog povećanja neizvjesnosti projekcije rasta Ujedinjenog Kraljevstva za 2020. godinu smanjenje su sa 1,5 % na 1,3 %. Ono što je zanimljivo jest da još nema alarmantnih znakova pregrijavanja ekonomije EU-a kao što su, primjerice, porast jaza outputa kao razlike potencijalnog i stvarnog BDP-a te porast inflacije. Na neki način moglo bi se lako dogoditi da recesija zadesi EU prije pregrijavanja. U tom slučaju ekonomiju se može stimulirati ekspanzivnom fiskalnom i monetarnom politikom, no ta je efektivnost bitno smanjena. Prostor djelovanja fiskalne politike je u nekim članicama EU-a smanjen zbog visokog javnog duga, a prostor djelovanja monetarne politike smanjen je jer su kamatne stope već godinama niske.

Koje bi i kakve bile posljedice nove krize za RH, trebamo li doista strahovati od crnog scenarija, sličnog onome iz 2008., na koji, usput rečeno, i ne možemo utjecati?

- Recesija će se na Hrvatsku preliti iz naših trgovinskih partnera, prije svega s padom hrvatskog izvoza. Bitno je naglasiti da Hrvatska danas ima veći udio izvoza u BDP-u nego 2008. godine, što znači da je postala osjetljivija na promjene strane potražnje, ali je bliža modelu rasta koji nazivamo export-led growth - rast pogonjen izvozom. To znači i da u slučaju recesije BDP pada brže, ali da se brže i oporavlja. Razlika prema 2008. godini je u tome što je državno trošenje nabujalo od 2008. do danas te što je javni dug u apsolutnom i u relativnom iznosu znatno veći. To znači da je u sljedećoj krizi manevarski prostor fiskalne politike nepostojeći. Ono na što smo mogli utjecati su reforme, koje smo opet propustili provesti u dobrim vremenima (dakle, jučer ili danas), i to isključivo zbog političkog oportunizma. Ono što nas treba zabrinuti jest da Hrvatska neće stići do 2021. uvesti euro, što znači da nećemo ući u eurozonu, pa će interes Europske unije da mi ne defaultiramo biti puno manji nego da dijelimo istu valutu. Osim toga, često zaboravljamo da će Hrvatska novu krizu dočekati na istoj razini BDP-a kao što je bila 2008. - trebalo joj je gotovo 11 godina da se vrati na tu razinu. Vrijeme je da razdoblje 2009. - 2019. godine počnemo zvati izgubljeno desetljeće.

Zaključno - stoji li teza da svakih desetak godina nastupa recesija? Ako je tomu tako (ili nije), koji faktori generiraju takav "ciklički model"?

- Cijelo jedno područje makroekonomije bavi se istraživanjem poslovnih ciklusa i razlozima zašto se oni događaju. Postoji više različitih teorija, koje možemo svrstati u dvije široke kategorije s obzirom na to kako recesije nastaju; endogeno ili egzogeno, odnosno zbog unutarnjih ili vanjskih faktora. Kejnezijanci smatraju da recesije nastaju kao posljedica nominalnih i realnih rigidnosti zbog kojih ekonomija ne može dosegnuti punu zaposlenost. Pojednostavljeno rečeno, načini na koji se određuju cijene i nadnice u ekonomiji nisu efikasni - na plaće imaju utjecaj sindikati, a na cijene razina konkurencije među tvrtkama. Zagovornici teorije realnih poslovnih ciklusa, s druge strane, uzroke recesija traže u tehnološkim šokovima. Jedan takav šok bi, primjerice, bio šok automatizacije na tržište rada. Radnici koji su zamijenjeni robotima odjednom više ne mogu naći posao i postaju dugotrajno nezaposleni. Gorenavedene teorije dvije su tzv. ortodoksne teorije koje pokušavaju objasniti poslovne cikluse, no postoje i neki heterodoksni pristupi, primjerice, postkejnezijanci, Minsky i kreditni ciklusi ili pak teorija političkih poslovnih ciklusa Michala Kaleckog.

Prava je istina - ne postoji koncenzus među ekonomistima oko toga što je točno uzrok poslovnih ciklusa, no to se područje itekako istražuje. Ono je iznimno kompleksno i čini neku vrstu elitne subdiscipline ekonomije, jer osim istančane ekonomske intuicije zahtijeva i zavidno poznavanje kvantitativnih metoda u tolikoj mjeri da bi se to potpodručje slobodno moglo nazvati i vrstom primijenjene matematike. (D.J.)