Magazin
TKO ĆE ZGRABITI VIŠE LEDA?

Na Grenland oko bacili i Kinezi koji žele biti arktičkom silom
Objavljeno 31. kolovoza, 2019.

Bili smo nedavno svjedoci neviđenog igrokaza. Neotesan i prost kakav već jest, američki predsjednik Donald Trump je poput neželjenog antičkog prosca dobio košaricu i ozbiljno se uvrijedio kada je čuo kako Dancima ne pada na pamet pristati na njegovu ponudu da mu prodaju golemo ozemlje Grenlanda, najvećeg otoka na kugli Zemaljskoj. Odmah je otkazao svoj već najavljeni službeni posjet Kopenhagenu, uputivši poruku grenlandskim urođenicima Inuitima kako ionako nije mislio sagraditi svoj neboder u njihovoj ledenoj nedođiji.

NUKLEARNI INCIDENT
Svi oni koji su se ikada zanimali za američko-danske odnose mogli su uočiti nekoliko vrlo neobičnih činjenica. Naime, nisu Danci uvijek bili tako suzdržani kada je riječ o rasprodaji svog državnog teritorija. Strahujući tijekom Prvog svjetskog rata od njemačke vojne nazočnosti u Karipskom moru Sjedinjene Države su od Kraljevine Danske 1917. kupile njezinu koloniju Danske Zapadne Indije koja je uskoro dobila ime Američko Djevičansko Otočje. Danas ta adresa Amerikancima uglavnom služi za pranje novca, a zgodno je primijetiti kako je na svom privatnom otočiću u sklopu ovog teritorija pokojni američki milijarder Jeffrey Epstein imao vlastitu pedofilsku jazbinu koju su posjećivali i mnogi mutni tipovi i ugledni moćnici među kojima su bivši američki predsjednik Bill Clinton te britanski kraljević Andrew.

Nije to sve. U jeku Drugog svjetskog rata, pokušavajući iskoristiti činjenicu da je Danska bila pod okupacijom nacističke Njemačke, Amerikanci koji su vojno zaposjeli Grenland i Island, organizirali su plebiscit na Islandu nakon čega je on 1944. proglasio neovisnost u odnosu na Dansku. Ideja da Sjedinjene Države od Danske kupe ne samo Grenland nego i Island nije od jučer, poznato da je Washington s takvim prijedlogom istupio neposredno uoči američke kupnje Aljaske koja se dogodila 1867. Svoju ponudu za kupnjom Grenlanda Amerikanci su ponovili 1946., a kao kompromis između dviju zemalja pronađeno je srednje rješenje koje se sastojalo u uspostavi američke zrakoplovne vojne baze Thule u sjeverozapadnom Grenlandu koja sadrži radare ranog upozorenja u slučaju atomskog napada na Sjedinjene Države, naravno iz smjera tadašnjeg Sovjetskog Saveza. Godine 1968. dogodio se u blizini nuklearni incident u kome je američki bombarder B-52 nakrcan sa četiri hidrogenske bombe doživio nesreću. Zloslutne bombe srećom nisu eksplodirale, ali došlo je do širenja radioaktivnosti. Navodno su Amerikanci na Grenlandu imali i veće nuklearne ambicije vezano za postavljanje svojih obrambenih instalacija o čemu vlasti u Kopenhagenu nisu imale pojma, ali su od njih odustali zbog preoštre klime. Svoju supertajnu znanstveno-istraživačku bazu nazvanu Camp Century, dobrano ukopanu u arktički led, koja je sadržavala i nuklearni reaktor Amerikanci su navodno zatvorili 1967. (ili možda 1968. nakon pada bombardera B-52?). Procjenjuje se da su iza sebe ostavili 20.000 litara “kemijskog otpada” i 24 milijuna litara “otpadnih voda”. S obzirom na ubrzano otapanje arktičkog leda moguće je očekivati da će sav taj otrov završiti u oceanu i proizvesti ekološku katastrofu neviđenih razmjera u tom djevičanskom okruženju.

Nakon odbijenice iz Kopenhagena i Nuuka (glavni grad samoupravnog područja Grenlanda) Donald Trump je pokazao kako ne odustaje od ideje da se domogne tog otoka koji je velik kao četrdeset Hrvatskih (!). U tu svrhu je najavio otvaranje američkog konzulata koji bi trebao različitim metodama tzv. meke moći (soft power) ugrijati hladna srca lokalnih Inuita. S obzirom da lokalno stanovništvo obožava alkohol, čini se da bi mu to moglo i uspjeti.

Budimo realni, Grenland je golemi komad uglavnom nenastanjenog teritorija od strašno velike strateške važnosti koji bi, ako to ne učine Amerikanci, mogli lako ugrabiti neki drugi globalni igrači. Tako to ovo pitanje vide u Washingtonu. Opće je poznato da je s naglim topljenjem leda Arktik postao strateški prevažan za vodeće svjetske sile, u prvome redu za Rusiju koja je obnovila svoje zanimanje iskazano još u vremenu Hladnoga rata. Procjenjuje se da ta regija skriva goleme količine zaliha nafte i plina, a kada se spominje Grenland tu je riječ i o rijetkim kovinama bez kojih industrija Sjedinjenih Država ne može, naročito od kada je Donald Trump gospodarski zaratio s Kinom. Osim toga, taj dio svijeta je iznimno zanimljiv i zbog tzv. Sjevernog plovnog puta koji bi s globalnim zatopljenjem mogao biti plovan cijelu godinu. Rusi su se već oboružali moćnim ledolomcima, a ruska Državna duma je u prosincu prošle godine donijela zakon prema kojem pridržava isključivo za sebe prijevoz nafte i plina tim prometnim koridorom. Povjerenstvu Ujedinjenih naroda o granicama kontinentalnog pojasa već je stigla vijest da Moskva svoj arktički krug širi za dodatnih 1,2 milijuna kilometara. Polaganje prava na akvatorij i pomorsko dno koji se dobrim dijelom nalaze izvan njezinih teritorijalnih voda mogao bi stvoriti veliku vojnu napetost u tom dijelu svijeta. Čini se da su Rusi načelno spremni za takav obračun. Velik dio njihovog nuklearnog, zrakoplovnog i pomorskog potencijala nalazi se na poluotoku Kola, uz granicu s Norveškom i Finskom.

POLARNI PUT SVILE
S obzirom na činjenicu da Sjeverni pomorski put skraćuje brodski prijevoz prema Europi za 10 do 15 dana logično je da na rutu ozbiljno računa i Kina. Njezina ulaganja u zajednički biznis s Rusijom u toj regiji su velika, a što je jako zanimljivo najmnogljudnija zemlja na svijetu sebe vidi kao “silu blizu Arktika” zbog čega od 2013. sudjeluje kao promatrač u Arktičkom vijeću. Njega čine predstavnici država čiji teritorij ulazi u arktičko područje. Kina u regiju Arktika šalje svoje ledolomce i geologe te ozbiljno planira uspostaviti “Polarni put svile” kao dio svoje strategije “Pojas i put”.

Vrhunac izazova za Sjedinjene Države kada je riječ o Grenlandu i nadzoru Arktika bila je informacija da Kinezi planiraju potkupiti lokalne grenlandske vlasti kako bi izgradili tri svoje vojne baze na tom teritoriju. Zato se Donaldu Trumpu žuri zabiti američku zastavicu na taj komad teritorija koji Kopenhagen i ne zanima. Prema svemu sudeći Arktik je postao objekt strateškog nadmetanja velikih sila što u mnogo čemu podsjeća na tragičnu povijesnu epizodu s kraja 19. i početka 20. stoljeća poznatu pod nazivom “Scramble for Africa” koja je imala za cilj kolonijalno raskomadati Crni kontinent bez obzira na cijenu.

Piše: Draško CELING
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana