Osijek
UVIJEK JE SUNČANO U OSJEČKOM AZILU

Skladna obitelj nasmiješenih
pasa i neumornih volontera
Objavljeno 24. kolovoza, 2019.
Među volonterima “od 7 do 77 godina” često se pronađu i gosti iz inozemstva

Lavež koji ne odbija, nego privlači, nasmiješeni psi koji vole ljudski dodir i glas te mnoštvo umiljatih očiju koje se cakle na ljetnom suncu, sve do jednog ispunjeni istom dozom tuge i nade ni jednog posjetitelja Azila za pse u Nemetinu još nisu uspjele ostaviti ravnodušnim. Upravo u to smo se i sami uvjerili jučerašnjim posjetom ovoj složnoj obitelji u kojoj svatko zna gdje pripada i u kojoj članovi udruge Pobjede već 12 godina žive u simbiozi s mješancima i čistokrvnim psima, sa štencima i seniorima, s aktivnim volonterima i povremenim šetačima.

Odbor za doček
Odmah na ulazu dočekuje nas simpatičan odbor za doček koji se sastoji od nekoliko prilično opreznih pasa, koji trenutačno prolaze proces socijalizacije na ljudski način, odmarajući u hladu uz jutarnju kavu s omiljenim volonterima, s nadom se pripremajući za novi "radni dan" u kojemu bi mogli zadiviti potencijalne udomitelje, pa samim time i naći svoj dom.

- Svaki pas koji dođe u Azil prolazi ovaj proces socijalizacije kojega prethodno procjenjujemo u obveznoj desetodnevnoj karanteni nakon koje slijedi čipiranje i cijepljenje. Na toj socijalizaciji radimo konstantno, pokušavamo ih priviknuti na šetnje, na ogrlicu i povodac, na ljude i ostale pse. Stoga njih prve prepuštamo zainteresiranim šetačima, koji nam dolaze cijelog dana, a koji imaju ulogu odagnati uplašenim psima ružne misli, pripremajući ih pritom za izlazak iz Azila jednog lijepog dana - objašnjava Maša Riznić iz udruge Pobjede, naglašavajući kako izloženost ljudskoj dobroti najbolje zacjeljuje "nevidljive" rane zanemarivanih i zlostavljanih pasa koji su u Azilu pronašli spas.

Dobrotom tako najviše zrači osamdesetak stalnih volontera i volonterki u dobi "od 7 do 77 godina", koji u Azilu rade u nekoliko sektora - od socijalizacije, pisanja dopisa, prikupljanja donacija, pa sve do fizičkog rada oko infrastrukture i boksova za pse, dok familijarnu atmosferu upotpunjuje više od 300 povremenih volontera, koji jednom običnom šetnjom donose promjenu u živote 180 stanara nemetinske zajednice, za koju, nažalost, postoji i stalna lista čekanja od 40 pasa.

Marla voli pse
- Ovaj azil začet je na temeljima volonterstva, jer je sve krenulo kao građanska inicijativa koja je danas prerasla u nešto mnogo više. Tako nam stalno dolaze cijele obitelji, pa oboje kućice za pse, donesu potrepštine, a često takvu inicijativu preuzmu i brojni gosti iz inozemstva - otkriva Maša Riznić, pokazujući nam vrijednog volontera Martina iz Njemačke, koji biciklom obilazi cijelu Europu, ali je nakon prijeđenih 35.000 kilometara odlučio predahnuti u Nemetinu, aktivno sudjelujući u radu Azila.

Dok je Martin pomagao u uređenju azilskog dvorišta, pod "nadzorom" znatiželjnih stanara nekoliko skupina šetača već je prošlo ustaljenu turu do obale Drave i natrag, pa se s povodcem u rukama pronašla i petogodišnja Marla koja je u pratnji oca Damira proteklog petka u osječki Azil došla prvi put, i to punih ruku hrane za pse. Marla nije skidala osmijeh s lica tijekom cijelog posjeta Azilu, a dok je ona možda indirektno birala svog novog kućnog ljubimca, aktivna volonterka Ivana ondje je tražila utjehu.

- Dugo pratim osječki Azil na društvenim mrežama i dosad sam pomagala koliko sam mogla, ali tek sam nedavno aktivnije počela s volonterskim radom, nakon nesretnog događaja. Naime, imala sam trogodišnjeg psa koji je nesretnim spletom okolnosti uginuo prije dva mjeseca, i od tada šetnjom prekrasnih pasa i volontiranjem u Azilu nastojim ispuniti rupu u srcu - otkriva Ivana, koja je u jednom prijepodnevu prošetala čak tri psa, i dok priznaje da ima miljenika, vjeruje kako treba proći još vremena da se odluči na novo udomljavanje.

Po odlasku iz Azila, iz udruge Pobjede još su nas jednom podsjetili kako je trenutačno u tijeku i akcija besplatne kastracije pasa, jer je u Nemetin samo prošle godine pristiglo 250 štenaca, od ukupno 400 pasa, pa se svi zainteresirani u ovu akciju mogu uključiti ispunjavanjem besplatne online prijavnice na web-stranici: http://tiny.cc/wctiaz, dok će im cijeli letak o besplatnoj kastraciji u sandučiće doći i s računima osječkog Vodovoda.

Marko Mandić
dođite!
ŠETNJA JE PRVI KORAK LJUBAVI
180

je četveronožnih stanara nemetinske zajednice, a 40 ih je još “na čekanju”
Umiljata Nandi ponovno vjeruje ljudima
Mala crna kujica s ružičastom ogrlicom, koja je dva tjedna živjela odbačena na cesti, u Azilu je ponovno počela vjerovati ljudima. Bilo je potrebno mnogo napora i višednevnih posjeta volonterki kako bi umiljata Nandi uopće ušla u automobil, ali ubrzo je panični strah prerastao u privrženost. Zbog toga je Nandi brzo zavoljela i petogodišnju Marlu, s kojom je uživala u prijepodnevnoj šetnji.
Snježana i njezinih 7 (plus 2) štenaca
Nakon što se okotila u Tenji, gdje su joj neki stanovnici donosili hranu i omogućili privremeni smještaj, kujica Snježana sa svojih je sedam štenaca ipak završila u Azilu. Sedam beba danas odrasta sigurno u svom boksu u kojemu im se nedavno pridružilo i dvoje odbačenih štenaca koje su volonteri pronašli u kanalu. Baš kako je Snježana usvojila druge štence, i njezinih se sedam nada udomljenju.
Bivši cimeri iščekuju Perinu sudbinu
Pero, svojevrsna legenda Azila, živio je na Sjenjaku kao “pas zajednice” do 2011. godine, kada je primljen u Azil. Otada je promijenio nekoliko cimera, već se pomirio kako će starost provesti u Azilu, ali tada je došla obitelj koja je htjela baš njega. Među ovim psima nije Pero, on je u svom domu, ali Maša, Vendi, Rodrigo i Nina, njegovi bivši cimeri u poodmaklim godinama, još iščekuju. Vas?
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
oglas