Nova klupska nogometna sezona u Europi polako se zahuktava. Većina nacionalnih prvenstava već je počela, a posljednji će s ligom krenuti Talijani, čije natjecanje počinje ovog vikenda, a na europskoj se sceni igra posljednja kvalifikacijska runda u borbi za ulazak u grupnu fazu natjecanja.

Sezona se još nije ni razmahala, a u prvi je plan već dospio famozni VAR. Video Assistant Referee podijelio je mišljenja još dok se nije niti primjenjivao, pa kako ne bi sada kada njegova uporaba postaje standard.

Protivnici primjene te tehnologije u nogometu vrištali su kako će VAR ubiti emociju i nogometu uzeti dušu jer su sudačke pogreške ili rubne situacije u kojima je golim okom nemoguće točno procijeniti određeni događaj uvijek bili sastavni dio "kralja igara". Bez obzira na to što su znale biti bolne, pružale su mu određeni šarm. Zagovornici su, pak, kao najjači adut za primjenu VAR-a naglašavali smanjivanje utjecaja pogrešnih sudačkih odluka na konačni ishod utakmice. Histerija koja se počela javljati oko sudačkih odluka zapravo je najviše inicirana - novcem. Prevelika se lova vrti u nogometu kako bi se mogle trpjeti nesavršenosti tog tipa. Iskreno, savršenost u bilo čemu nikada nije bila uzbudljiva, pa tako neće biti ni u nogometu, ali to su novi trendovi koje će svi jednostavno morati prihvatiti.

Koliko VAR može biti brutalna i hladna tehnologija, najbolje je na svojoj koži u dva navrata, u razmaku od samo četiri mjeseca, protiv istog suparnika, osjetio Manchester City. Proljetos u četvrtfinalu Lige prvaka u uzvratnom susretu protiv Tottenhama "građanima" nije priznat pogodak koji bi ih odveo dalje zbog minimalnog, "golim okom" nevidljivog zaleđa. Tottenhamu je, pak, priznat pogodak koji ga je odveo dalje, pri kojemu je Llorente igrao rukom, ali je sudac Cakir i nakon pregleda snimke procijenio kako je sve bilo čisto. Zbog svega toga navijači na Etihadu su u 20 sekundi prošli put od euforije do pakla. Nešto slično se ponovilo prošlog vikenda u susretu istih suparnika na istom mjestu u utakmici 2. kola Premijer lige. Opet je VAR poništio pogodak Cityju za pobjedu jer je Laporte igrao rukom, što glavni sudac nije registrirao, ali prokleta tehnologija jest. I opet prvo slavlje, pa onda konsternacija i očaj na Etihadu. To je samo jedan od primjera kako VAR može ozbiljno utjecati na zdravlje svih sudionika nogometa. Igrača, trenera i navijača, jer naknadna priznavanja ili nepriznavanja pogodaka gadan su šok za ljudski organizam. Uostalom, dovoljno je sjetiti se finala SP-a u Rusiji, kada je argentinski sudac Nestor Pitana nakon upotrebe VAR-a dosudio kazneni udarac za Francuze nakon što je lopta doslovce pogodila Ivana Perišića u ruku. Koliko smo mi samo tada bili očajni, a ta je odluka podijelila nogometni svijet. Činjenica jest da bez VAR-a tog penala ne bi bilo i tko zna kako bi taj susret završio. Možda bi Hrvatska danas bila svjetski prvak. Sudački eksperti se brane kako konačnu odluku uvijek donosi sudac, ali slaba je korist od toga jer kada čovjek u snimci vidi ono što mu je možda zbog brzine akcije ili zaklonjenog pogleda promaknulo, sigurno će promijeniti odluku. Uostalom, baš je ta situacija iz finala SP-a najbolji pokazatelj kako i s VAR-om na djelu kontroverze ostaju. Uglavnom, nekako nam se čini kako će to savršenstvo odlučivanja u dvojbenim situacijama vremenom svima početi ići na živce. Možda ponajviše trenerima jer im izbija iz ruku jednu od slađih "zabava" nakon poraza - vađenje na sudačke pogreške. Uglavnom, VAR će i dalje izazivati kontroverze. Slavit će ga oni kojima je pomogao, a proklinjat će ga gubitnici u tim situacijama. Iskreno, mislim kako nogometu on nije trebao. Sasvim bi dovoljna bila gol-tehnologija koja će sudcu javiti je li lopta prešla liniju vrata ili nije. Ostalo je moglo ostati u određenoj "sivoj zoni". No gotovo je sad. VAR će ubrzo biti sveprisutan, a na njegovu hladnoću i preciznost pri odlučivanju jednostavno ćemo se morati naviknuti. Ne on poznaje emocije ili "velike" i "male" klubove, što se može smatrati korisnim. A od proljeća bi ta tehnologija trebala pokucati i na vrata HNL-a. To će biti tek zanimljivo jer kod nas su sudci pod strašnim pritiskom, pa nema dvojbe kako će pozdraviti dolazak VAR-a.

Nije VAR jedina tema koja izaziva polemike. U Hrvatskoj se sad opet pojavila struja koja smatra kako bi klubovi trebali odgađati ligaške utakmice kako bi se što bolje pripremili za one na europskoj sceni. No HNS glede toga nema manevarskog prostora jer kalendar natjecanja toliko je natrpan da jednostavno ne postoje termini za odigravanje eventualno odgođenih susreta, a takve bi stvari stvarno narušile i regularnost. Ne zato što bi neki klubovi imali po dvije ili tri utakmice manje ili više, nego zato što bi neki od njih bez natjecateljske utakmice mogli biti i po tri tjedna, a to bi bila čista katastrofa. Možda bi trebalo potaknuti raspravu na europskoj razini za dotjerivanje kalendara natjecanja kako bi se sudionicima europskih kupova dalo više prostora i zraka za odigravanje ligaških utakmica. Na kraju, nacionalna prvenstva morala bi biti zakon. Što se naših klubova, pak, tiče, oni su navikli da im probleme uvijek rješava netko drugi ili da se pronađe nekakav budalasti kompromis. U ovom slučaju sami bi se mogli pobrinuti za sebe tako da si stvore igrački roster koji će moći odgovoriti zahtjevima igranja na više frontova. Osim toga, naše je prvenstvo vrlo dugačko, pa se stignu nadoknaditi određeni slabiji rezultati. Hajduk iz prošle sezone najbolji je primjer za to. Jesen mu je bila očajna, ali u proljeće je sve stigao nadoknaditi do te mjere da je dugo prijetio napadu i na drugo mjesto.

Ipak, činjenica je kako je kalendar pretpran, a i to što europski kupovi zauzmu tri dana u tjednu sigurno nije najbolje rješenje. Međutim, u kojem god smjeru krenuli, doći ćemo do iste točke - novca. Nogomet je najbolji primjer one tvrdnje kako "novac pokreće svijet". I zbog njega nestaje razum i sve emocije. E, moji Feničani što nam učiniste...