Ne samo što nema potpora, svaka četvrta kuna uložena u sportski objekt ide - državi
Hrvati su, sigurni smo u to, nevjerojatno darovita sportska nacija. Tako maleni a tako uspješni na svjetskoj razini, unatoč tome što smo uglavnom bez adekvatne sportske infrastrukture. Već je toliko puta ponovljeno da zemlja koja je svjetski nogometni viceprvak nema ni jedan natkriveni nogometni stadion, a onaj u glavnom gradu - Maksimir - nije ništa drugo nego objekt "iz podruma europskog nogometa", da parafraziramo pisanje nizozemskog novinara prilikom gostovanja PSV-a prije dvije godine u Osijeku.
Kao zemlja hvalimo se sportskim uspjesima, hvalimo se našim sportašima, državni vrh ističe važnost toga što se preko sportaša poznatih u svijetu promiče Hrvatska, naš turizam, kao i mnoge druge vrijednosti zemlje - a s druge strane ta ista država za razvoj sportske infrastrukture čini vrlo malo ili ništa.
U Osijeku niče suvremeni nogometni stadion, koji će stajati više od 40 milijuna eura i kada iduće godine bude bio završen, bit će jedini u Hrvatskoj s potpuno natkrivenim gledalištem. Za one malobrojne koji to ne znaju, NK Osijek je sportsko dioničko društvo čiji su većinski vlasnici mađarski milijarder Lőrinc Mészáros i njegov partner Ivan Meštrović.
Mladi sportaši
Predsjednik NK Osijek Meštrović u velikom intervjuu u Glasu Slavonije, objavljenom 10. kolovoza, izjavio je kako je u Osijek
u protekle tri godine iz susjednih zemalja doneseno više od 300 milijuna kuna. "No pravi izdatci tek dolaze. Naš stadion koštat će 40, a vjerojatno i više milijuna eura. Napominjem još jedan paradoks, na sve donacije fondova strane vlade ili sponzora iz inozemstva našoj državi plaćamo PDV. Znači, četvrtina troška za naš stadion ide državi, od koje mi nismo ništa dobili", kazao je Meštrović. Naglasio je kako NK Osijek i udruga građana Škola nogometa NK Osijek, kao investitor u gradnju novog nogometnog kampa i stadiona Pampas, od države nisu ni tražili financijsku potporu, "jer ne postoji okvir kroz koji bismo mogli dobiti neku potporu, za razliku od drugih europskih zemalja i, posebice, mađarske države, koja u regiji prednjači po davanju potpora za razvijanje sportske infrastrukture".
Još je apsurdnije što je NK Osijek, odnosno Škola nogometa, u protekle tri godine dobio oko deset milijuna eura donacija iz fondova mađarske države, a i od toga je četvrtina, ili 2,5 milijuna eura, kroz plaćeni PDV otišla u hrvatski državni proračun. Treba svakako naglasiti da Škola nogometa NK Osijek ima oko 500 polaznika - dječaka svih dobi.
Imamo i drugi primjer. U Osijeku je u rujnu prošle godine otvorena vjerojatno najsuvremenija gimnastička dvorana u regiji - Sokolski dom. Taj sportski centar površine 2400 četvornih metara sagradila je osječka tvrtka Žito, i to gotovo iz čistog altruizma, uloživši pri tome 35 milijuna kuna (bez PDV-a). Dvorana je danas dom desetcima gimnastičara različite dobi, a najviše mališana. S obzirom na dosadašnje uspjehe osječkih gimnastičara, pa i činjenicu da je Osijek jedan od rijetkih svjetskih gradova u kojem se svake godine održava natjecanje za svjetski gimnastički kup, realno se može očekivati da će neki od tih djevojčica i dječaka postizati i svjetski vrijedne uspjehe. No, kako nam je kazao prvi čovjek Žita Marko Pipunić, ta tvrtka za ulaganje u dvoranu, koja dakle donosi opću korist cijelom društvu, nije dobila nikakve državne potpore. - Nismo ih ni tražili, jer mislim da i ne postoji ni jedna osnova na kojoj bismo dobili neku financijsku potporu - rekao nam je Pipunić.
Kako do novca EU-a
Od ulaska, ali i prije ulaska, Hrvatske u Europsku uniju ogromne infrastrukturne investicije u zemlji dobile su potporu iz fondova EU-a. No iz fondova EU-a gotovo je nemoguće sufinancirati projekt gradnje sportskog objekta, poput osječkog stadiona. Premda, podsjetit će ravnatelj Županijske razvojne agencije Osječko-baranjske županije Stjepan Ribić, u susjednoj je Sloveniji svojedobno iz europskog fonda za regionalni razvoj EU odobrio 3,3 milijuna eura za obnovu nogometnog stadiona Ljudski vrt u Mariboru, kapaciteta 13 tisuća gledatelja.
Ribić naglašava da se sportski projekti mogu sufinancirati iz Programa za ruralni razvoj kroz Mjeru 7.4., gdje je to predviđeno u okviru sektora Lokalna infrastruktura - sufinanciranje gradnje dječjeg igrališta, sportske građevine ili rekreacijske zone na rijekama i jezerima, kao i biciklističke staze.
- U sklopu financijskog razdoblja u kojem se sada nalazimo, 2014. - 2020., za obnovu i izgradnju sportske infrastrukture moguće je dobiti sredstva kroz Ruralni razvoj, ali taj se dio ne odnosi na gradove poput Osijeka, jer oni nisu ruralno područje - objašnjava Ribić.
On naglašava kako je pred nama programiranje nove financijske perspektive EU-a za razdoblje 2021. - 2027. te da Hrvatska treba ispregovarati svoje prioritete s Europskom komisijom. - Stvar je pregovora i dogovora oko naših prioriteta i onoga što će nam Europska komisija odobriti u novom financijskom razdoblju. Ako u novoj financijskoj perspektivi bude ispregovarana takva mogućnost, onda od 2021. godine možemo očekivati natječaje za sportsku infrastrukturu - kaže Ribić.
No tu je i previše onih "ali" i "ako". Nešto bi oko privatnih ulaganja u sportsku infrastrukturu trebao promijeniti i budući zakon o športu, o kojemu se toliko priča, no još uvijek nije stigao do Sabora. Istina, početkom srpnja Sabor je donio Nacionalni program športa 2019. - 2026., koji je prvi strateški akt planiranja Hrvatske u području športa, ali i temeljni dokument za izradu novog zakona o športu. Do tada će sportske objekte, nerijetko trošne i rastrošne, uglavnom krpati klubovi, odnosno gradovi u čijem su vlasništvu, a privatne investicije bit će izuzetci.
Igor Mikulić
javni interes
PONEKAD ZANEMAREN
U HRVATSKOJ
Ivan Meštrović
predsjednik NK Osijek
Napominjem još jedan paradoks, na sve donacije fondova strane vlade ili sponzora iz inozemstva našoj državi plaćamo PDV. Znači, četvrtina troška za naš stadion ide državi, od koje mi nismo ništa dobili.
Temelji u Nacionalnom programu športa 2019. - 2026.
Iz Središnjeg državnog ureda za šport na naš upit o potporama za ulaganja u sportsku infrastrukturu, između ostalog, odgovorili su kako će se na temelju Nacionalnog programa športa 2019. - 2026. nastaviti sustavno ulaganje u športsku infrastrukturu. “Opći cilj 4 Nacionalnog programa športa 2019. - 2026. glasi ‘Uspostaviti sustavan i racionalan pristup upravljanja održivom športskom infrastrukturom’ s posebnim ciljevima: ‘Uspostaviti mrežu održivih športskih građevina’, ‘Prilagoditi broj i opremljenost športskih građevina stvarnim potrebama u športu’ i ‘Povećati broj športskih građevina i obnoviti postojeću športsku infrastrukturu’. Mjerama iz tih ciljeva želi se sustavno brinuti o športskoj infrastrukturi u Republici Hrvatskoj, počevši od uspostavljanja mreže športskih građevina kako bi se točno znalo koliko i kojih športskih građevina ima, i u kojim područjima te sukladno s iskazanim potrebama pomagati obnovu postojeće i izgradnju nove športske infrastrukture”, navodi se iz Središnjeg ureda za šport.
Ruralni razvoj
I iz Ministarstva znanosti i obrazovanja na naš upit o mogućnosti da se sredstvima europskih fondova sufinanciraju projekti gradnje sportske infrastrukture odgovorili su negativno. “Koliko smo upoznati, bilo je moguće preko Fonda za ruralni razvoj mjere 7.4.1. prijavljivati projekte izgradnje/obnove sportskih dvorana te također iz Fonda za energetsku učinkovitost”, kažu u Ministarstvu. Ističu da su u tijeku pripreme za programiranje sljedećeg programskog razdoblja 2021. - 2027., “a u kojem osmišljavamo moguće modele financiranja obrazovne infrastrukture, uključivo i školske sportske dvorane s pripadajućim sadržajima”. U Ministarstvu su nas uputili da o pitanjima sportske infrastrukture kontaktiramo Središnji državni ured za šport.