Uz Kopiku i Želju, jedno od triju službenih kupališta na Dravi je i ono na Pampasu. Smješteno na zapadnom rubu grada, dugo je bilo omiljeno kupalište ponajprije stanovnika Retfale i Višnjevca, ali i onih iz udaljenijih dijelova Osijeka, no otkako je, prije desetak godina, u sklopu zapadne obilaznice tamo sagrađen most, kupača je znatno manje. Veliki pješčani otok kakav se nekada pojavljivao za niskih vodostaja više ni približno nije onako impozantan. Nekoć je tamo i desetak ekipa igralo picigin, uz neizostavnu odbojku, nogomet i badminton, a vikendom pronaći mjesto za parkiranje automobila bilo je gotovo nemoguća misija.

No, unatoč znatno promijenjenoj vizuri i, posljedično, padu popularnosti, Pampas i dalje živi zahvaljujući svojim vjernim kupačima i izletnicima. Uvjerili smo se u to i jučer, kada smo već prijepodne, unatoč radnom danu i ne baš idealnim uvjetima za kupanje (puhao je prilično jak vjetar), ondje zatekli 15-ak kupača.

Svi oni bili su u društvu četveronožnih ljubimaca, ističući da ponajviše zbog njih i dolaze na Pampas. Tamo je znatno manje kupača, što psima i njihovim vlasnicima omogućuje bezbrižnu igru i kupanje. Otok je idealan i za pristajanje čamaca, pa smo tako imali priliku vidjeti društvo koje je prijepodnevne sate odlučilo provesti nasukano na pješčani prud, uz dobar zalogajčić i neizostavni kupanjac.

Gospođa Vlatka Demeter, Retfalčanka iz Strossmayerove ulice, u društvu kćeri i prijatelja Miodraga Nelovića gotovo svakodnevno biciklira bentom, što joj, kaže, čini poseban gušt, na putu do najdraže plaže.

- Ovdje imamo mir i možemo bezbrižno uživati sa psima - govori nam dok oko nje trčkaraju dva crna ljubimca, iščekujući da im gazdarica baci lopticu. Nešto dalje od njih smjestile su se dvije male inženjerke u društvu oca. U tijeku je bila gradnja vrlo kompleksne građevine od pijeska, što zahtijeva punu koncentraciju, tako da ih ni Glasovi reporteri nisu mogli omesti. Pustili smo ih da rade u miru i krenuli dalje. Među granjem i balvanima koje je nanijela Drava, distanciran od drugih kupača i njihovih ljubimaca, muvao se stariji gospodin u društvu rotvajlera.

- Iako je socijaliziran i voli ljude, bolje je maknuti se sa strane kako ne bi došao u kontakt s drugim psima - opisuje nam karakter svog ljubimca Garija umirovljenik Ivica Balaković, dodajući da Gari, suprotno našoj pretpostavci, nije dobio ime po jednom od najboljih šahista svih vremena Gariju Kasparovu, nego po također svjetski poznatom američkom glumcu Garyju Cooperu. Kao Retfalčanin i dugogodišnji posjetitelj Pampasa, dobro je upućen u njegovu prošlost, ali i trenutno stanje. Žali se da je sve prepuno smeća i da bi se uz samo malo truda i neznatna sredstva kupalištu lako moglo vratiti stari sjaj.

- Ovdje gotovo svakodnevno provodim vrijeme s Garijem, lijepo je, međutim, neprestano pronalazim prazne boce i drugi otpad, nedavno sam čak pronašao i kanistar pun ulja koje je curilo u Dravu. Ima čak i mrtvih životinja u šipražju - govori nam ogorčena izraza lica, pokazujući prema dijelu otoka kojemu bi zaista dobro došla temeljita ekološka akcija.

- Nevjerojatno je kako se pojedinci ponašaju, zar je tako teško pokupiti smeće iza sebe - postavlja retoričko pitanje i dodaje: - Moram pohvaliti branitelje, koji svake godine čiste sve plaže, pa tako i ovu - ističe zaista hvalevrijednu akciju Udruge hrvatskih branitelja “Kanu”, koja je u subotu, 17. kolovoza, krenuvši kanuima iz Narda, treću godinu zaredom provela akciju čišćenja dravskih plaža od smeća.