Drugi derbi - drugi remi za nogometaše Osijeka, ali s istom težinom. Nakon što su u prošlom kolu bijelo-plavi osvojili bod protiv Dinama, isto im je pošlo za nogom na riječkoj Rujevici gdje su nerijetko doživljavali gorke trenutke.

Dugo se činilo kako će se priča ponoviti i ovaj put jer je do same završnice utakmice Rijeka imala minimalnu prednost koju je grčevito branila, a Osijek, premda je imao apsolutnu dominaciju, u nastavku susreta nikako nije uspijevao pogoditi mrežu. Ponajviše zahvaljujući tome što njegov prvi strijelac Mirko Marić te večeri nije baš bio u formi. Imao je nekoliko dobrih prilika koje nije iskoristio pa se morao dogoditi "junak iz sjene" i donijeti izjednačenje. Pojavio se u liku Mihaela Žapera koji je pogodio u 86. minuti te bijelo-plavima donio više nego zasluženo izjednačenje.

Je li mogao Osijek učiniti više? Možda jest, ali treba biti pošten pa priznati kako je mogao ostati i bez ičega u sudačkoj nadoknadi kada je u istoj akciji prvo Ivušić zaustavio Čolaka u čistoj prilici, a u nastavku je Zoran Kvržić junački uzdrmao okvir Osijekovih vrata. Istina, prije toga Osječani su imali svojih prilika pa je onda remi rezultat u kojemu su "vukovi siti, a sve ovce na broju." Za preostala dva boda žaliti mogu, ali i ne moraju oba suparnika. Osijek nije dobro krenuo u taj susret. U prvih 45 minuta bijelo-plavi su igralo kao po jajima. Oprezno, preoprezno, a imali su i dosta problema u tehničkoj izvedbi. Prevelika želja za sigurnom igrom kao da im je udrvenila noge pa su nerijetko griješili u najjednostavnijim dodavanjima. Međutim, Rijeku su držali daleko od vrata. Tada je to bila čista "salonska" utakmica i onda se dogodilo ono što se Osijeku uvijek dogodi kada "brlja" po terenu - primio je pogodak ni iz čega. Jeftino, opet iz prekida koji nije obećavao previše, ali se u toj situaciji moralo odati priznanje napadaču Rijeke Antoniju Čolaku koji je odlično glavom, u zahtjevnoj poziciji, zahvatio Kvržićev ubačaj. No opet je ostao dojam kako je Osijek u tom prvom poluvremenu pružio premalo.

- Imali smo se plan nametnuti od samog početka, što nam u prvom poluvremenu nije pošlo za nogom. Imali smo nekih poluprilika, ali i dosta pogrešaka koje su nam razbijale ritam. Primili smo pogodak u razdoblju prvog dijela u kojemu smo igrali najbolje, što nas je presjeklo. Malo nas je zahvatila i nervoza u tim trenutcima - priča Dino Skender, trener nogometaša Osijeka.

Sada je možda to lako zaključiti, ali možda je taj primljeni pogodak bilo nešto najbolje što se Osijeku dogodilo u tom prvom dijelu. Rezultatski zaostatak trgnuo je momčad iz letargije u kojoj je odigrala dobar dio prvog dijela, a što god da je Skender tijekom odmora rekao u svlačionici djelovalo je inspirirajuće na momčad. A onda je u nastavku na teren izišao jedan posve drugačiji Osijek. Odlučan krenuti ne samo po izjednačenje već i po kompletan preokret.

Od prve minute drugog dijela Osijek je zavladao terenom, iako je napad na utvrdu koju je postavio Igor Bišćan pred svoja vrata u drugom poluvremenu bio vrlo neizvjesna akcija. U biti, bila je to razumna odluka domaćeg trenera s obzirom na umor koji je sve više stizao njegovu momčad. No pritisak koji je radio Osijek na koncu je slomio Riječane, istina možda prekasno za potpuni preokret, ali i ovako je to izgledalo posve dobro.

- Smirili smo se u poluvremenu i nastavak susreta odigrali puno pametnije. Nije bilo lako probijati Rijekin defenzivni blok, a u isto se vrijeme i čuvati opasne kontre koju ima. Željeli smo preokret, tako smo se i postavili, pa je na koncu ispala luda završnica u kojoj su obje momčadi mogle doći do pobjede. Mi smo imali dovoljno prilika za nju, ali ne trebamo biti pohlepni već priznati kako su nas u sudačkoj nadoknadi susreta Ivušić i greda spasili poraza. Nakon svega mislim kako možemo biti zadovoljni osvojenim bodom - rekao je trener bijelo-plavih.

Kad se sve zbroji i oduzme, Skender je apsolutno u pravu. Bod je dobar nakon što Osijek ima rezultatski zaostatak. Dobra je bila i igra u drugom poluvremenu, a dobrim dijelom je to upravo trenerova zasluga. Imao je spreman plan B. Odličnim se pokazao potez prelaska na 4-4-2 u posljednjih 20-ak minuta. Kapetan Mile Škorić ušao je u vezni red i povezao konce igre. Puno toga dobrog kretalo je baš od njega, na koncu bio je inicijator akcije za izjednačenje odličnim proigravanjem za Igora Silvu. Nema dvojbe kako je ta Skenderova odluka bila "potez za notes" jer je dominacija koju su dotad imali bijelo-plavi dobila još više na snazi. Zato je Skender itekako imao "prste" na putu do izjednačenja jer momčad mu je u tih drugih 45 minuta doista izgledala vrlo dobro i, što je još važnije, opasno. I onda uvijek u zraku ostane pitanje - zbog čega Osijek u utakmice ulazi toliko oprezno? Uvijek mora prvo primiti pogodak, pa tek onda počne demonstrirati što i koliko zapravo može. I zato će opet ostati dojam kako se na Rujevici, uz zrno više odlučnosti od početka, moglo napraviti više. No, lijepo je to rekao Skender, ne treba biti pohlepan jer ona situacija iz sudačke nadoknade kada je Osijek spuštenog garda krenuo po pobjedu dovoljno jasno prikazuje koliko opasno, protiv takvih suparnika, može biti isključivo napadačko razmišljanje.

Na kraju, remi nije jedina dobra vijest koja se dogodila na Rujevici. Debitirao je i odmah se svidio Brazilac Igor Silva. Ne samo zato što je bio asistent za izjednačenje već i zbog načina na koji doživljava igru. Čovjek je vrlo agilan, s pogledom u igri prema naprijed, a ne prema natrag. Dobro je izgledao, ali za konačni sud treba još malo pričekati. Nagledali smo se posljednjih godina igrača koji blistaju u debiju, a kasnije se polako ugase. Valjda s Igorom Silvom to neće biti slučaj jer ovo što je pokazao u prvom nastupu bilo je ohrabrujuće.