U vrijeme kada povoljne cijene putovanja omogućuju svačijem budžetu bar kratke izlete i upoznavanje drugih gradova i zemalja, povijest vlastitog grada, posebno ako je donekle pikantna, postaje posebna poslastica. Toga je svjesna i Turistička zajednica grada Osijeka, udruga turističkih vodiča, ali i brojni povjesničari i ostali koji se bave gradskom prošlošću. Tako su pravi hit u posljednje vrijeme bila vodstva secesijskom Europskom avenijom, kratke uprizorene predstave iz života važnih Essekera, šetnje osječkim grobljima ili Donjim gradom, ali apsolutni hit, koji je dvije subote zaredom okupio petstotinjak znatiželjnih Osječanki i Osječana, turistička je šetnja pod nazivom “Tvrđa - vojnici, gostionice i bludnice”, i to pod vodstvom poznatog osječkog turističkog vodiča Stanislava Subotića. Odaziv na šetnju ove subote, koji je bio čak i veći nego sedam dana prije, zatekao je i samog Subotića, koji nam je priznao i kako je na ideju za šetnju došao upravo nakon članka objavljenoga u veljači u Glasu Slavonije, a u kojem je poznati osječki povjesničar umjetnosti Grgur Marko Ivanković za naš list otkrio dio povijesti “crvenih fenjera” u Osijeku.

- U tom je tekstu Grgur Marko Ivanković istaknuo kako se za dosta lokacija u kojima su bile javne kuće i ne zna. Stoga sam odlučio detaljnije istražiti povijest bludilišta u Osijeku i napraviti ovu zanimljivu šetnju. Naime, prilikom uobičajnih šetnji i vodstva Tvrđom, ljudi bi me, kada bi čuli da su tu bile vojska i gostionice, redovito pitali je li bilo i animir-dama. Stoga sam shvatio da je to ljudima iznimno zanimljivo. Moram priznati da sam pozitivno šokiran odazivom na šetnju, a ovo je rekord svih dosadašnjih turističkih šetnji u Osijeku - priznaje Subotić. Podsjetimo kako je prvi “Pravilnik o uredjenju i nadziranju prostitucije u slobodnom i kraljevskom gradu Osieku” nastao još 1. prosinca 1896. Tiskan je na 27 stranica sa 60 članaka te je bio podijeljen u šest poglavlja. Time je prostitucija u Osijeku bila regulirana čak tri godine prije nego u Zagrebu. Posla je bilo dosta jer je u Osijeku do Drugog svjetskog rata bilo pet vojarni i čak 120 bludnica.

- Na području cijelog Osijeka bilo je registrirano devet bludilišta, a pretpostavlja se da ih je pet bilo upravo u Tvrđi, gdje je i bila najveća koncentracija vojske. Bludilišta je zakonom regulirala carica Marija Terezija, jer je željela uvesti reda u najstariji zanat tako da djevojke koje se bave tim poslom obavezno prolaze redovite liječničke preglede, a time smanji širenje sifilisa. Također, reguliranjem prostitucije kao obrta osigurala si je i nove poreze. Zanimljivo je i da se sifilis tada liječio udisanjem žive, pa ne znamo jesu li na kraju te djevojke umirale od žive ili sifilisa - priča Subotić.

Najpoznatije bludilište u Tvrđi svakako je bilo ono “K zlatnome volu”, u Franjevačkoj ulici, a poznate gostionice bile su i “K crnom medvjedu”, “K bijelom vuku”, i to kao najelitnija, jer se jedino u njoj posluživala i kava, potom “Fortuna” i “Kod tri potkove”. Osim o povijesti najstarijeg zanata u Osijeku, koji je dokinuo kralj Aleksandar u Kraljevini SHS, Osječani su mogli doznati i neke druge zanimljive detalje iz povijesti Tvrđe, od točne lokacije prve masonske lože do legende o tome da se kosti generala von Becekersa i dandanas kriju u ostatcima bastionskih zidova. Podatak koji malo sugrađana zna jest i da su se zidine Tvrđe prostirale do današnjeg Eurodoma, a upravo je na tom mjestu nekada bilo gradsko gubilište, zbog čega je tamo i podignuta kapela nesretnim ljubavima.

- Ovo je šetnja koju ćemo zasigurno ponoviti. No napravit ćemo malu stanku. Ono što je sigurno jest da u listopadu imamo novu šetnju Donjim gradom. Osijek ima još mnoštvo jako dobrih priča za tematske šetnje i mi sada kao udruga vodiča smišljamo nove ekskluzive - najavljuje Subotić.