Izložba Susret u depou III dubrovačke umjetnice Dubravke Lošić otvorena je u sklopu 70. dubrovačkih ljetnih igara pred brojnom publikom u ateljeu umjetnice u tvorničkoj hali bivše uljare Radeljević u Gružu, a otvorenom ostaje do zatvaranja Igara, 25. kolovoza. Nakon prošlogodišnjih iznimno posjećenih Susreta u depou u prostoru bivše uljare Radeljević u Gružu, Lošić i ovoga puta publici predstavlja dijalog starijih i novonastalih radova stvarajući scenu na kojoj reflektor iz izdanja u izdanje ovog događaja biva premješten na drugo mjesto, bilo da svjetlost počiva na novonastalim radovima ili djelima koji su pak bili naslagani u jedan od dugih nizova velikog studija čekajući svoj red na ponovno izlaganje. Dubravka Lošić ne dopušta zatvaranje priče serijama radova, već ih postavlja u neprestano ponavljanu neposrednu interakciju s drugim djelima, ali i s publikom koja postaje dijelom igre izmjenjivanog konteksta i uvijek novih referenci.


Upravo su ovako postavljene dvije serije radova u industrijskom prostora jednog od najspecifičnijih dubrovačkih ateljea: već prikazana serija radova na okuma šperploča, Kiše Pariz u dijalogu s novim radovima pod naslovom Alba Albula. Koristeći materijale iz bivše obiteljske radionice tekstila i vune, umjetnica utiskuje prošlost i sadašnjost u radove koji svojim izbijanjem u prostoru prizivaju baroknu puninu i teatralnost. Naspram tendencije prema težini i punini, nalaze se lebdeća djela iz serije Ljetno popodne u pet dana iz 1985./86. koji se bore za vlastiti bestežinski prostor smješteni unutar vremenskih i fizičkih odrednica radova koji ih okružuju.


- Dubravkini su ciklusi paradigme njezinog objektnog slikarskog koncepta čiji istovjetni strukturalni i modularni nizovi imaju narav instalacije koja se tehnički definira kao asamblaž i posvaja prostor svojim visokim profilima, ritmom prostornih cezura i povratnim čitanjem palindromične rečenice. U teksturama koje su taktilne u tehnikama i procesima utiskivanja, pritiskanja i istiskivanja unutrašnjeg prostora, gomilanja ispod površine i ‘hiberniranja‘ onoga što se čini kao da će u sljedećem trenutku promijeniti svoj labilni tekući ili dišući nadimajući oblik. Koji je izvan gravitacijskog sustava svijeta - zapisla je o ispreplitanju starih i novih radova, povjesničarka umjetnosti Margarita Sveštarov Šimat, koja trenutno priprema i veliku monografiju Dubravke Lošić.


Povjesničarka umjetnosti Jelena Tamindžija u tekstu izložbe ističe kako se "poseban odnos koji je umjetnica stvorila prema napuštenoj uljari bivše tvornice isprepliće s izvanjskim svijetom koji Lošić filtrira cijedeći ga kao ulje i razvodnjavajući njegove taloge u svojevrsnom katarzičnom porivu, prevodeći ih u djela koja ponovno promatra kao žive organizme. Trošnost i patina koje s vremenom osvajaju rubne dijelove umjetničkih radova postaju sastavni dio instalacija dodajući djelu dodatnu dimenziju osjetila mirisa i dodira te ostavljajući radu mogućnost da uvijek iznova sebe ‘proizvede‘ lišući ga potpune monološke platforme."
Koncept, sad već kultnih, Depoa slikarice Dubravke Lošić funkcionira kao izložba ili neformalna izložbena instalacija u umjetničkoj radionici. Izbjegavajući formalizaciju u sustavu galerijskog izlaganja, Lošić detronira umjetničku ekskluzivnost i otvara neposrednu komunikaciju u prostoru nastajanja svog umjetničkog govora. Riječ je o umjetničkoj odluci i gesti ali i odgovornosti prema vlastitom djelu koje želi da bude viđeno, čitano, odgonetano na mjestu gdje su imaginirani u dvoranskoj akustici oronule industrijske hale, dubrovačke tvornice ulja i u njenoj povijesnoj memoriji. N.Vek.