Ljetna žega, toplinski valovi i sunčanica, nerijetko znaju posljedovati i pregrijavanjem medijskog prostora u kojem, čini se, nikad dosta fake newsa, oliti lažnih vijesti, uključujući i kojekakve "ekskluzivne" bombastične najave koje osim očekivane povišene temperature izazivaju i veću navalu mučnine.

Takvog senzacionalizma, ali slobodno se može reći i udara na zdrav razum, ne manjka ni kad su teme vezane uz klimu u pitanju. Kako, naime, reagirati na vijest da će kao kolateralne žrtve brige za povratak klimatske ravnoteže početi uskoro stradavati i krave! Da, dobro ste pročitali - krave, za koje se odjednom otkrilo da pridonose globalnom zagrijavanju zbog golemih količina metana koji oslobađaju kad podriguju, i kad, da prostite, puštaju plinove (da budemo politički korektni!), i kad vrše malu i veliku nuždu! Da sve bude još tragikomičnije, osim krava prozvane su i druge domaće životinje (o divljima ni riječi!), svinje, koze, ovce..., gotovo cijeli stočni fond najrazvijenijih zemalja Europe, Amerike (obje), Afrike i Azije, a spominju se i Australija i Novi Zeland, ponajviše zbog ovaca, dakle, cijeli naš planet Zemlja.

Što se pak krava tiče, spomenutim "stručnim izvješćem" iz jedne od UN-ovih "znanstvenih kuhinja" najviše su šokirani Indijci, jer su za njih krave sveta bića slobodna bauljati gdje god žele te usput slobodno srati i pišati na svakom mjestu.

I što sad, pitate se? Jednostavno rečeno, možete vjerovati da i krave remete klimu, jer u atmosferu nekontrolirano ispuštaju milijune tona metana, ili pak tu vijest odbaciti kao pretjerano paničarenje ili kao još jedan prilog sveopćoj paranoji od klimatskih promjena u kojoj se od "krava ne vidi čovjek", a od "šume ne vidi drveće".

Kad smo pak kod šuma, ni tu situacija nije nimalo bezazlena, ali to znamo odavno, još otkako je Brazil usred iskrčene džungle sagradio prijestolnicu zvanu Brazilija, da od drugim učestalim masovnim sječama šuma diljem planeta u neprestanoj potrazi za obradivim zemljištem na kojem će rasti kukuruz i pšenica, ali i nicati stočne farme s kravama (opet!) i svinjama. Iskrčivanje šuma dvostruki je udar na klimatsku ravnotežu, kažu bijesni ekologisti i zeleni diljem svijeta, a ne samo Brazila, dok ambiciozno kreću u sve više akcija pošumljavanja kako bi devastiran okoliš koliko-toliko obnovili i, dakako, puni samohvale likovali promovirajući sebe kao jedine istinske spasitelje prirode, okoliša i vraćanja zdravlja našem bolesnom planetu.

Drugim riječima, ako je vjerovati zagovornicima šuma, najbolji način da se klimatske promjene zadrže pod kontrolom jest sadnja milijuna stabala na uništenim šumskim područjima veličine Sjedinjenih Država, jer bi se tako, tvrde neki ugledni znanstvenici, neutralizirale dvije trećine emisije plinova koji zagrijavaju planet, a za koje je odgovoran čovjek.

Da me se krivo ne shvati - nemam ništa protiv zelenih, ekologije, Greenpeacea, aktivista koji rade u korist čuvanja prirode i sprječavanja daljnjeg zagađenja Zemlje stakleničkim plinovima, pa makar oni poticali i od krava, no kao i kod svake ozbiljne teme količina neozbiljnosti i senzacionalizma u rapidnom su porastu zahvaljujući ponajviše medijskom žutilu u kojem je kaosa sve više, a objektivnog sagledavanja stanja stvari sve manje. Pridodamo li tome još i Donalda Trumpa, klimatska zbrka doima se potpunom!

Bilo kako god, ovotjednu klimatsku temu zaključimo povratkom na životinje i biljke, faunu i floru, jer tu stvari postaju sve zanimljivije, ne računajući samo "svete krave", nego i cijelo suvremeno stočarstvo i poljoprivredu koje se sad proziva kao nove odgovorne faktore što nam je u zraku sve više smoga i što sve teže dišemo zbog metana, etana i drugih stakleničkih plinova, dok usput jedemo nezdravu hranu, bilo da je ona govedina ili svinjetina, a o piletini iz Azije da i ne govorimo.

Da je situacija vrlo opasna upozorava nas i spomenuto izvješće (Climate Change and Land) UN-ova Međuvladina panela za klimatske promjene (IPCC) - prehrana koja se bazira na mesu i mliječnim proizvodima i bacanje viška namirnica pridonosi brojnim opasnostima koje se povezuju s klimatskim promjenama. IPCC zagovara globalni pomak prema konzumiranju žitarica, voća i povrća, a manje konzumiranja mesa, uz napomenu da bi se na taj način smanjila emisija stakleničkih plinova te bi se plodna zemlja mogla iskoristiti na mnogo održiviji način. Pritom znanstvenici ističu kako su odavno odustali od zamisli da eksplicitno tjeraju ljude da postanu vegani ili vegetarijanci. Smatraju da bi se, kad bi pojedinci smanjili potrošnju mesa, obrađivanjem manje površine zemlje moglo nahraniti mnogo više stanovnika našeg planeta.

"Mi ne savjetujemo ljudima da prestanu jesti meso, jer na nekim mjestima oni jednostavno nemaju izbora. Ipak, očito je da zapadne zemlje u tome pretjeruju", smatra profesor Pete Smith, ekolog s britanskog Sveučilišta Aberdeen.

U dokumentu koji je izradilo čak 107 znanstvenika, također stoji da bi naš planet Zemlja, kada bi se ova metoda koristila učinkovitije, mogla primiti više ugljika što ga emitiraju ljudi, ali ne i metana što ga "emitiraju" recimo krave. Predstavljanje istraživanja okončano je burnom diskusijom u Ženevi, bez pobjednika, uz jednu znakovitu i duhovitu opasku jednog od američkih novinara:

"Bez krava bismo još i mogli, ali ne i bez šuma. Zato vratite nam šume, jest ćemo lišće!".

Što se ugljičnog dioksida tiče, on je u svojoj ukupnosti plin koji i dalje remeti ravnotežu. Premda je zračni promet odgovoran za otprilike 2,5 posto globalne emisije ugljičnog dioksida, a zrakoplovi, osim CO2, u atmosferu emitiraju dušikove i sumporne okside, čađu i vodenu paru, utjecaj poljoprivrede i ostalih načina korištenja zemlje trenutačno je odgovoran za 23 posto emisije stakleničkih plinova koja potječe od ljudi, odnosno od posljedica procesa proizvodnje hrane, stoji u izvješću IPCC-a. Bilo kako god, UN-ovo znanstveno tijelo pozvalo je svijet da se okrene održivoj poljoprivredi prije nego što postane prekasno za zaštitu poljoprivrednih površina od klimatskih promjena.

"To bi pridonijelo smanjenju emisije metana", ističe njemački biolog Hans-Otto Poertner, jedan od glavnih autora izvješća koji je bio na završnoj sjednici u Ženevi. Autori izvješća potiču proizvođače da smanje bacanje hrane - prije ili nakon što ona stigne do kupaca. Ostacima hrane nerijetko se mogu nahraniti životinje, ili se oni mogu iskoristiti na način da se pošalju onima koji gladuju. Primjerice, švicarska organizacija ‘Partage‘ preuzima iz prodavaonica i trgovačkih centara neprodane namirnice te ih dijeli lokalnim obiteljima. Istodobno, njezini članovi prikupljaju stari kruh i pretvaraju ga u mrvice, suše voće i konzerviraju povrće. Sve navedeno pridonosi smanjenju emisije ugljičnog dioksida koji je posljedica proizvodnje hrane.

I evo nas ponovno kod šuma! Dodatni ugljik što ga ljudi oslobađaju u atmosferu koristan je i hranjiv kad je posrijedi rast šuma, osobito u sjevernoj hemisferi. To bi moglo pridonijeti ublažavanju klimatskih promjena, no na kraju se sve svodi na balansiranje raznih čimbenika. Stručnjaci kažu da se pozitivni učinci poništavaju ako se planet nastavi pregrijavati. U izvješću stoji i da neki dijelovi Zemlje, oni u području oko ekvatora, već gube vegetaciju zbog previsokih temperatura. Tlo se ponekad zanemaruje kao značajan dio klimatskog sustava, no riječ je o drugome po redu skladištu ugljika na planetu, odmah nakon oceana. Biljke upijaju ugljični dioksid iz atmosfere i zadržavaju ga u tlu. No krčenje šuma i loša poljoprivreda tomu mogu naštetiti. Kad je tlo oštećeno, ugljik se oslobađa u atmosferu u obliku ugljičnog dioksida, a daljnji rast biljaka postaje ugrožen. Znanstvenici kažu da će klimatske promjene ubrzati ovaj proces. Visoke temperature mogu izmijeniti organski sastav tla, omogućujući emisiju stakleničkih plinova. U izvješću stoji i da smanjenje uništavanja tla može vrlo brzo pridonijeti lokalnim zajednicama. Boljim upravljanjem zemljištem, uključujući kontroliranu ispašu životinja i sadnju drveća, može se povećati plodnost zemlje, smanjiti broj siromašnih i povećati se sigurnost hrane koju stanovništvo konzumira.

Sve dakle, lijepo i krasno, ali i pomalo utopijski, uz obvezatni medijski senzacionalizam. Naime, teško je i zapravo nemoguće vegetarijanstvom iskorijeniti glad, spasiti istovremeno šume i desetkovati stočarski fond (krave) zbog metana kako bi Zemlja bila manje izložena stakleničkim plinovima. A tu je, dakako, i industrija koja zagađuje atmosferu (najviše u Kini!), pa drugi čimbenici te u konačnici i sam čovjek koji truje i sebe i okolinu. Gdje je onda rješenje? Pesimist će reći - nema ga, odavno smo sve šanse prokockali. Optimist misli drukčije - još nije kasno, moramo se osvijestiti, postići zajednički dogovor i spasiti Zemlju. U međuvremenu - godine prolaze...