U prvoj polovini tekućeg desetljeća bili smo se naviknuli na proces u kojem su najbolji igrači Osijeka odlazili trbuhom za kruhom u Rijeku. Bila su to vremena kada je osječki klub živio na rubu bankrota, a Rijeku je tih godina uzdigao kapital talijanskog tajkuna Gabrielea Volpija i današnjeg predsjednika Rijeke Damira Miškovića.

U to vrijeme Gradski vrt bio je poput švedskog stola za prvoligaša s Kvarnera. Uzimali su što su htjeli, a nekada su plaćali i ono što im baš nije bilo nužno, a da bi Osijek uspio financijski zadržati glavu iznad vode.

Tako je u samo dvije godine u smjeru Rijeke otišlo čak sedmorica igrača Osijeka. Petorica od njih, Ivan Vargić, Vedran Jugović, Zoran Kvržić, Marko Lešković i Domagoj Pušić, učinili su to 2013. godine. Prva četvorica ostavili su dubok trag u redovima Rijeke, a Kvržić je i danas još tamo, i to kapetan. Ta je čast svojevremeno ukazana i Vedranu Jugoviću koji se ovog ljeta vratio u Gradski vrt, a Marko Lešković je iz dresa Rijeke došao u krug reprezentativaca, a danas je član Dinama. Vargić je čak stekao i status reprezentativca. Kasnije je otišao i Lazio, a potom i na Cipar. Jedini koji se od njih nije uspio nametnuti do kraja bio je Domagoj Pušić. Dvije godine kasnije 2015. još dva mlada igrača bijelo-plavih otišla su put Rijeke. Josip Mišić, koji je u to vrijeme slovio kao jedan od najvećih hrvatskih talenata, i također vrlo daroviti vratar Ivan Nevistić. Mišić se prometnuo u jednog od ključnih igrača u sezoni 2016./17. kada je Rijeka osvojila duplu krunu, a Nevistić, zasad, još čeka svoju priliku na vratima i kali se na posudbi u Varaždinu. Trend tih odlazaka, naravno, prestao je u veljači 2016. godine kada su Lőrinc Mészáros i Ivan Meštrović u Gradski vrt donijeli svježi kapital i time prekinuli agoniju u kojoj se NK Osijek nalazio. Dvije-tri godine kasnije opet ima prometa na relaciji Osijek - Rijeka, ali ovaj se put događa u suprotnom smjeru i nešto je drugačijeg oblika. Naime, u osječkom klubu u ovom trenutku nalaze se tri igrača koji su rođeni Riječani. Vratar Ivica Ivušić, napadač Antonio Mance i stoper Ricardo Bagadur, koji se trenutačno liječi od teške ozljede križnih ligamenata koljena. Ivušić i Mance danas predstavljaju dio kičme osječke momčadi i sigurno će i u nedjelju na Rujevici biti jedni od najjačih aduta osječke momčadi. Bit će to za njih sigurno "drugačija" utakmica jer "krv nije voda". Međutim, zanimljivo je kako nijedan od njih trojice nije odigrao ni minute za prvu momčad Rijeke. Ivušić je kao 14-godišnjak napustio Rijeku i otišao u redove milanskog Intera, Mance nikada nije ni bio član Rijeke, jer je karijeru započeo u Pomorcu iz Kosterene, a prvoligaške minute upisao je u dresu pulske Istre 1961, a Ricardo Bagadur je tada Kantridu napustio u juniorskom uzrastu i prešao u redove Fiorentine.

Kada se ti podaci uzmu u obzir, onda je stvarno pitanje hoće li za Ivušića i Mancea ta utakmica doista izazvati posebne emocije. No, ako to neće učiniti podrijetlo, onda bi mogla grozna statistika koju Osijek ima otkako se utakmice domaćih natjecanja igraju na Rujevici. Kada se pogledaju brojke onda se lako dođe do zaključka kako se Osijek i Rujevica "mrze" javno. Dosad je na novom riječkom stadionu odigrano devet međusobnih susreta. Sedam puta je slavila Rijeka, a u samo dva su bijelo-plavi uspjeli doći do pozitivnog rezultata. Po jedna pobjeda i remi i to u posljednje dvije sezone. Inače, Osijek u Rijeci do te pobjede ujesen 2017. godine čak sedam godina nije uzeo ni bod! Posljednji put prije toga bijelo-plavi su slavili ujesen 2010. godine, a na Kantridi, i to čak s 5:1, a svjedoci tog trijumfa su Tomislav Šorša i Vedran Jugović koji i danas nose bijelo-plavi dres. Ta loša statistika Osijeka na Rujevici izravno je povezana s uzletom Rijeke. U prvim godinama razlika u kvaliteti bila je "nebo i zemlja" na strani Riječana, a kada se Osijek uspio malo posložiti stigli su i prvi pozitivni rezultati. Najružnije je bilo u debiju kada su bijelo-plavi, koje je tada vodio Dražen Besek, na Rujevici fasovali "petardu". Ta je utakmica značila Besekov kraj i dolazak Zorana Zekića. Ni on nije u početku dobro prolazio. Izgubio je prvih pet dolazaka na novi riječki stadion. Četiri u prvenstvu i jedan u polufinalu Kupa. Posebno je bolna bila sezona 2016./17. kada se Osijek počeo dizati, ali riječanima te godine mogao je samo staviti soli na rep. Poražen je u svih šest odigranih utakmica te sezone u kojoj je Rijeka dominirala hrvatskim nogometom.

Aktualni trener bijelo-plavih Dino Skender nije se imao prilike pobliže upoznati s prokletstvom Rujevice. Nedjeljni susret bit će mu debi na tom stadionu, a možda taj susret označi i početak ere drugačijih rezultata osječke momčadi. Inače, Dino također ima određenih veza s Rijekom, jer je zajedno s Ivicom Kuleševićem, koji je danas voditelj Škole nogometa NK Osijek, jedno vrijeme (otišli su u zimu 2015. godine) vodio brigu o drugoj momčadi Rijeke. I njih dvojica bili su dio tadašnjeg egzodusa iz Gradskog vrta kojeg se i danas nerado sjećamo.