Ljetne sparine u Osijeku. Lijepo je kupati se na Dravi kod Želje, ali želja mi je provesti nekoliko dana u planinama. Razmišljam gdje ću ići? Onda se sjetim i predložim supruzi i prijateljima Logarsku dolinu. Kažu, a ja znam, da je to jedna od najljepših dolina u Europi. Tu ćemo provesti nekoliko dana. Naši kumovi su za, a s nama bi krenuli i naši dragi prijatelji planinari iz Pečuha.

Putovanje počinje s kišom, no ja uvjeravam društvo da je to prolazno stanje i da nas čeka lijepo vrijeme. I tako je i bilo. Celje je iza nas. U gradiću smo Solčava, pa ulazimo u prekrasnu dolinu. Logarska dolina je dio parka prirode koju čine i dvije manje doline. Robanov i Matkov kot. Duga je oko sedam km, široka od 250-500m, na nadmorskoj visini od 800m. Okružena je predivnim planinama (Ojstrica, Planjava, Brana), višim od 2000m. Oblikovali su je glečeri u davnom ledenom dobu.

Smjestili smo se u nama poznatom Domu planinara. Smještaj i hrana su korektni. Cijene nisu visoke. Vrijeme se smiruje, a mi provodimo veče uz priče o našim pohodima u Kamniškim Alpama. Ispenjali smu većinu vrhova, prošli mnoge domove. Znojili se, ali i uživali. Sada smo u najboljim godinam treće životne dobi kada s lijepih terasa pričamo o prošlim vremenima. Vjerojatno vam je jasno, dragi čitatelji, da ovo neće biti neki pohod na vrhove, nego lagane šetnje u ovoj božanskoj prirodi. Sjećamo se prošlosti ne sa sjetom i tugom, nego s ponosom. Doživjeli smo mnogo toga lijepog u Slovenskim planinama.

Jutro, kava i doručak na terasi. Sunce obasjava kamenite vrhove okolnih planina. Bože, kako je lijepo! Spremni smo prijateljima pokazati što to nudi ova dolina. Uz suho riječno korito planinarski put vodi prema Orlovo gnijezdu i slapu Rinka. Obišli smo nekoliko interesantnih mjesta. Mjesto gdje se proizvodi drveni ugalj, farmu s nestašnim magarcima. Lijepe kuće za odmor i male pansione. Dolazimo do velikog parkirališta s restoranom gdje počinje uspon prema slapu rijeke Savinje. Veliki je promet ljudi. Turisti iz raznih zemalja, stari i jako mladi, hitaju do poznatog odredišta. I na cilju smo. Ispred nas je slap visok 90m, usječen u okomitu stijenu. Veličanstven doživljaj. Ali nije to sve. Domišljati Slovenci sagradili su na susjednoj stjeni drvenu kuću, vidikovac i odmorište koje su nazvali Orlovo gnijezdo. Normalno da smo se popeli i do njega. Kakve su sam fotke s tog vidikovca. Društvo obavještavam da ćemo se sutra penjati do iznad slapa i ići do doma na Okrešelju. Kum sumnjičavo vrti glavom.

Laganim korakom, drugom stazom vraćamo se u dom na fino spremljeno varivo. Kako samo pašu jota, ili ričet, ili grah. Poslije odmora opet na stazi. Ostalo je još nekoliko destinacija na drugoj strani doline. Lijepom stazom već smo do vrhunskog hotela Plesnik iznad kojeg je lijepi slap imena Paljenk. Voda pada sa 70m visoke klisure. Slikovit slap koji naročito zimi privlači penjače po ledu da se penju po njemu. U blizini je i izvor rijeke Črnja koji je, što je interesantno, zapravo rijeka Savinja koja ponire kod slapa Rinka, a pojavljuje se ponovno poslije nekoliko kilometara. Umorni vraćamo se u naš dom gdje partijom jamba završavamo dobro provedeni dan. Gubitnik plaća štrukle.

Novi dan, sunčan, a mi orni za šetnju. Autima do slapa, pa uzbrdo prema domu na Okrešelju. Strmo je, ali svi dolazimo do iznad slapa, čak i oni koji imaju problema s koljenima i kukovima. Dobro je da ih sada ne vide njihovi ortopedi. Kratak odmor pa još strmijom stazom do izvora Savinje na 1260m. Gužva je na stazi. Zapanjeni gledamo obitelji koja nose ili vode malenu dječicu sa sobom. Ali to su Slovenci. Kratak odmor kod izvora, pa kroz šumu prema domu. Naravno, slikamo se pokraj golemog stabla s čudno raširenim korijenjem. Polako prilazimo domu. Nije se mnogo promijenio od naše zadnje posjete. Samo je drugi domar. Ovaj nas nije počastio rakijom od raznih trava i biljaka. Odmor uz hladno Laško pivo i, naravno, uz našu priču kako smo zapravo nekad davno s Okrešelja kretali u prave planinarske pohode na okolne planine. Vidici s doma su nezaboravni. Polako idemo dolje, stalno upozoravajući da se padovi i povrede uglavnom događaju u povratku. Sretno smo stigli do parkinga i već jurimo u naš dom na kasni ručak. Slobodno posljepodne. Aktivnosti po želji. Šetnjice, ili odmor na terasi. Spremamo stvari, sutra je dan povratka u naš grad. Odmor. Zajednički doručak, treba potrošiti što smo ponijeli. Stvari su u automobilima. Predlažem da uz put svratimo u gradić Luče, pa zatim u poznati Mozirski gaj. Prijedlog prihvaćen. Pomalo zavidim Slovencima na toj sinergiji ljubavi prema prirodi. Brzo prođu dva sata šetnje parkom. Krećemo za Osijek. Puni dobrih dojmova, umorni, ali i zadovoljni izletom, dolazimo u kasno posljepodne u naš grad. Svugdje je lijepo, no kod kuće je ipak ipak najbolje.