Mozaik
SLAVONSKE LOLE NA SLATINSKOM LJETU

Tamburaške pjesme su životne,
svaka je posvećena nekoj prigodi
Objavljeno 14. kolovoza, 2019.
Drago nam je što znaju te pjesme, reagiraju na njih i pjevaju ih s nama

Obilježavajući 50 godina osnivanja i neprekidnog djelovanja radiopostaje u Slatini, organizator zabavno-glazbene manifestacije Slatinsko ljeto ove je godine Slatinski informativni centar, u čijem sastavu djeluje radiopostaja. Direktor SIC-a Robert Turkalj u odabiru glazbenika koji će u okviru manifestacije nastupiti na gradskoj ljetnoj pozornici, pokazao je dobro poznavanje glazbenog ukusa sugrađana. Na svojim leđima on iz tjedna u tjedan iznosi cijeli teret velikog i odgovornog posla organiziranja nastupa, a rezultat su zadovoljni Slatinčani koji svake nedjelje ispune središnji gradski trg, ali i ugostitelji, jer neki od njih nemaju dovoljan broj stolica za svoje goste.

40 godina staža
Osam studijskih albuma i jedan album snimljen uživo te pomalo već antologijske tamburaške pjesme Kad procvatu jabuke, Tamburo miljenice, Viruj mi dado, Sve je ona meni, Ledina, Pismo majci, bile su najbolja preporuka Slatinčanima da i ove nedjelje ispune prostor oko gradske fontane na Trgu sv. Josipa i da u okviru manifestacije Slatinsko ljeto prate uživo nastup Slavonskih lola, jednog od najboljih hrvatskih tamburaških sastava. Na slatinskoj ljetnoj pozornici nastupili su vokal i prvi basprim skupine Darko Ergotić, primaš Mario Zbiljski, koji radi aranžmane, drugi basprim Saša Ivić Krofna, koji brine o ozvučenju i razglasu, na basu Goran Živković, i na kontri Marko Živković. Svi članovi benda istovremeno su i prateći vokali. Slavonske lole čine profesionalni glazbenici koji su godine 1994. osnovali svoju ‘firmu‘ i tako još i danas funkcioniraju, a kako je počelo ispričao nam je Darko Ergotić.

- Svatko je od nas radio u nekom poduzeću ili ustanovi i početkom devedesetih godina morali smo se odlučiti hoćemo li biti na svojim radnim mjestima, ili ćemo samo svirati. Naime, traženje publike bilo je tako veliko da smo često od svojih pretpostavljenih morali tražiti slobodno vrijeme za nastupe, i to više nije imalo smisla jer su zbog naših odlazaka s radnih mjesta bili nezadovoljni i kolege s kojima smo radili. Morali smo se odlučiti kako dalje, pa smo se dogovorili da svi zajedno istoga dana damo otkaz, pa kako nam bude. To smo i učinili, a onda smo morali još jače raditi, još više ulagati da preživimo i sve normalno funkcionira.

Slavonske lole u istoj postavi rade već 25 godina, a trojica starijih imaju već više od 40 godina glazbenog staža. Zajednički početak Ergotić računa od dana kad su imali prvu svirku za novac, premda su i ranije svirali u Kulturno-umjetničkom društvu „Ivan Filipović“ iz Velike Kopanice.

- Mi trajemo od 1976. godine, a 1981. morali smo potpisati jedan ugovor, pa smo se morali nekako nazvati. U to su vrijeme najpopularniji i najbolji tamburaši bili Slavonski bećari, pa nam je sugerirano neka mi budemo lole, i tako smo postali Slavonske lole. Naša je filozofija da moramo imati dobru pjesmu. Mi smo u prvom redu tamburaši i godinama gajimo tamburašku glazbu temeljenu na izvornosti. Ponekad u snimke ubacimo diskretno bubanj, gdje osjetimo da je to potrebno, a inače na nastupima uživo sviramo isključivo tambure, nema drugih instrumenata. Najpopularnija pjesma Slavonskih lola je Sve je ona meni, izvedena na požeškom festivalu Zlatne žice Slavonije i snimljena 2002. godine. Kažu da je upravo neshvatljivo kako su ljudi tu pjesmu prihvatili.

- Bili smo na neki način zatečeni činjenicom da je ona postala hit u cijeloj Hrvatskoj, jer nismo to očekivali. Mi svakoj pjesmi pristupamo „il‘ nam se sviđa, ili ne sviđa“, tako smo pristupili i toj pjesmi. Lijepa je pjesma, a nama su u to vrijeme na požeškom festivalu čak rekli da to nije pjesma za nas, jer se svojom umjerenom melodijom ponešto razlikovala od naših ranijih pjesama. Mi smo odgovorili da druge nemamo, i dobro smo prošli. Pjesmu je skladao Franjo Ivić na tekst Vlade Tančika, uspješni glazbeni tandem iz Đakovačkih Selaca, a Mario Zbiljski napravio je aranžman. Oni su nama dosta pjesama napisali, neke od njih su To ljudi znaju, Prekasno, Cijeli život njeno ime, Vino daj…

Fešte na moru
Kao potvrdu gdje se sve rado sluša slavonska tamburaška glazba, Ergotić navodi nastupe Slavonskih lola u Širokom Brijegu i Gornjem Karinu, a ugovoreni su i nastupi na Pagu, zatim na Klisu, pa u Lipovljanima…

- Nama je drago da nas ljudi zovu, znači da su prihvatili sve ono što smo radili cijeli život, jer mi smo cijeli život uložili u te pjesme. Drago nam je što znaju te pjesme, reagiraju na njih i pjevaju s nama gdje god da dođemo. Na moru sviramo na feštama domaćim gostima, ali i turistima. Mislim da smo posebno zanimljivi turistima kao tamburaši, jer to je za njih glazba s kojom se nisu sreli, a kad napravimo dobru atmosferu svi su zadovoljni. Prije dvije godine svirali smo na jednoj fešti u Splitu, pa smo pripremili i dalmatinske pjesme, a ispostavilo se da na cijeloj fešti nisu tražili ni jednu dalmatinsku, svirali smo samo tamburaške pjesme. Znači da ljudi te pjesme poznaju i vole. Tamburaške pjesme su životne, svaka opisuje neki događaj u životu, ženidbu, ili kumstvo, ili zaboravljenu ljubav, svaka je posvećena nekoj prigodi u životu, a ima ih mnogo.

Od 1990. godine mnogo je dobrih tamburaških pjesama snimljeno, jer zbog ratnih prilika emocije su bile posebno izražene i stvaralaštvo je produktivnije nego u mirnodopsko vrijeme, a otvorile su se i nove mogućnosti snimanja. Danas svatko može snimiti pjesmu i stvar je slušatelja hoće li pjesmu prihvatiti ili ne.

- Danas, međutim, tamburaški sastavi imaju bubnjeve, bas-gitaru, čak i klavijaturu, ali po mome shvaćanju tambure i tamburaške glazbe, to nije više tamburaški sastav. To je vokalno-instrumentalni sastav dobrih glazbenika koji se prilagodio ukusu mladih koji vole takvu glazbu - kaže Ergotić.

Slavonske lole nemaju za budućnost posebne planove, oni žele zabavljati ljude, svirati na koncertima i zabavama, povremeno snimiti neku novu pjesmu i televizijsku emisiju. Zadovoljni su jer ih ljudi prihvaćaju, što znači da su u životu nešto dobro napravili i ljudi to cijene, a to im je i stimulacija. Posebno su im dragi nastupi u inozemstvu za hrvatsku dijasporu, desetak puta gostovali su u Kanadi, a vidjeli su ih i slušali Hrvati u Australiji, Njemačkoj, Švicarskoj, Švedskoj, Italiji…

Petar Žarković
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike