ĐAKOVO

Navršava se deset godina od kraha najveće đakovačke tvrtke - “Đakovštine” d.d., sljednice bivšeg PIK-a, hraniteljice đakovačkog kraja.

Kad kihne, gripu će imati cijela Đakovština, govorilo se za tu tvrtku i bivši PIK. Jer u svoje zlatno doba PIK je imao i 3400 zaposlenih, pa je krah “Đakovštine” te, 2009., godine izazvao najveći socijalni val u gradu, jer bez posla je od 500 zaposlenih ostalo njih 360. Ostali su rad nastavili kod novog vlasnika. U međuvremenu je dio “pikovaca” ostvario uvjete za mirovinu, drugi za trajnu naknadu, treći su našli drugi posao, otišli u sezonu, a dio ih do danas nije našao novo zaposlenje jer su već te, 2009., godine bili teško zapošljiva skupina. Reklo bi se, premladi za mirovinu, prestari za novi početak. Osjetila je to i Sanja Katić. Tada s 40 godina života i 23 godine staža, a koja će u borbi (bivših) radnika “Đakovštine” stati na čelo njihovih prosvjeda te u pregovorima s tadašnjom, Kosoričinom, vladom, od koje će izboriti isplatu 26 milijuna kuna otpremnina. Poput mnogih, i Katić tada kreće u potragu za novim poslom.Natječaj za natječajem, odbijenica za odbijenicom, uz tek povremene poslove, rad u sezoni...

I tako deset godina, sve do lani, kada poseže za državnom, Vladinom, mjerom Potpora za samozapošljavanje i otvara salon za pse Nera.

- Iza mene je prva godina rada, a čija provedba je jedna od obveza za korisnika mjere.

Sama si rješavam plaću i doprinose, nekada lakše, nekada teže, ovisno o obujmu posla u tom mjesecu. Dio korisnika završi s mjerom nakon te prve godine, no ja sam nastavila, uspjevši spojiti ugodno i korisno - pohvalno će o mjeri Sanja. Jer nakon kraha “Đakovštine” i desetljeća nezaposlenosti nije ni sanjala da će jednom državnom mjerom spojiti posao i svoju veliku ljubav i zadovoljstvo - pse i njihovu njegu. Povukla je iz mjere 55.000 kuna i njima, plus nešto vlastitih sredstava, kupila opremu za salon, otvorivši Obrt za šišanje i higijenu, njegu pasa. Prava je to mala ordinacija, beauty salon za njih - profesionalni stol, kada, specijalna sušila, mašinice, preparati... sve do, prema najnovijem, laka za pudlice, pa i “subrine” za pse.

- Oprema i preparati su skupi, samo oštrenje nožića, a koje je potrebno nakon šišanja samo jednog velikog psa, 80 je kuna plus slanje u Zagreb. “Subrina” je 180 kuna - navodi primjere Sanja. Rad na higijeni pasa za nju nije “rad na traci”.

- Treba li, za jednog psa ostavim i tri sata. I oni imaju svoje strahove od raznih stiuacija, svoju bol, nelagodu. Treba na trenutak i prekinuti tretman, pa se malo poigrati s njima, opustiti ih... - kaže Katić.

Za takav odnos prema “četveronožnoj klijenteli” čuli su i izvan Đakova, pa joj pse dovode i Brođani, Vinkovčani...

- Rekli su mi: Čuli smo da ste vi šaptač psima - kaže Sanja. U proteklih deset godina nezaposlenosti bilo je i prijedloga o odlasku u inozemstvo sl., no odlučila je ostati.

- Prvu godina sam premostila i nastavila sam posao, s tim što je bilo mjeseci kada je bilo teže realizirati obveze, jer u ovom poslu zimi je mrtva sezona.

Ljudi krivo misle da zimi pse ne treba šišati, jer da će im tako biti toplije, to je pogrešno - kaže Katić. Cijena za pse do 10 kilograma je 150 kuna, a šiša i njeguje pse do 50 kilograma. S obzirom na skupoću te usluge u inozemstvu, pse joj dovode i ljudi koji tamo rade. Dok je Katić nastavila drugu godinu svog samozapošljavanja, “Đakovština” ne postoji već sedam godina jer je nakon stečaja brisana iz Registra. No, osim sudbine bivših radnika, ostali su i repovi, poput skupine 520 ratara kojima ni do danas nije isplaćen predani joj urod u vrijednosti od šest milijuna kuna.