Ako je tržnica trbuh grada, onda za osječku Autotržnicu, ili kako je među Osječanima uvriježeno reći Autopija, možemo reći da je trbuh cijele Slavonije i Baranje. Od Iloka do Zagreba nema mjesta koje svake nedjelje na jednom prostoru okupi 10 tisuća posjetitelja. Idealno vrijeme išlo je naruku svima onima koji zbog bilo kojeg razloga nedjelju prije ručka rezerviraju za dolazak na Autopiju.

Registracijske oznake stotine automobila parkiranih u okolici tržnice samo potvrđuju da je tu zastupljena cijela Slavonija i Baranja, a tradiciju vjernih dolazaka posljednjih godina bilježe i naši ljudi iz Posavine. Motivi za dolazak svih tih ljudi doista su različiti. Jedni nude svoju robu, najčešće su to mali obrtnici i zanatlije, poljoprivredni proizvođači i ugostitelji koji uz sitniju naknadu mogu zakupiti štand i na jednom mjestu robu ponuditi velikom broju ljudi. Drugi su oni koji ciljano dolaze radi neke robe za koju znaju da će je samo ovdje naći, i to po povoljnijim cijenama nego u trgovinama ili trgovačkim lancima. Motiv je treće i najbrojnije skupine, one koju zovu kibicima, “ubijanje” vremena, druženje i susreti s ljudima što nerijetko završi pod šatorom uz koju kilu janjetine. Inače taj je užitak u stajao 140 kuna za kilogram, a kako smo mogli vidjeti, mjera koju su najčešće uzimali kupci bila je stotinu kuna.

Što se pak ponude tiče, otrcana je ona stara fraza “od igle do lokomotive” jer na osječkoj pijaci jučer smo naišli na najmodernije mobitele, kućna ili prijenosna računala do računalnih igrica i gadgeta koji su možda svoje svjetske premijere imali prije mjesec-dva. Svega ima, ali samo pravi znalci mogu jako dobro profitirati u tom kreativnom neredu. Autopija je pravi živi organizam koji se razvija i prilagođava, koji ima svoja pravila i oni koji ih znaju i pridržavaju se njih dobro prolaze.

I ovdje je znanje na cijeni, govori nam jedan od prodavača, tko se dobro razumije u ono što traži, ovdje može naći vrlo povoljno, a kvalitetno. Svi danas gledaju američku zalagaonicu Gold & Silver Pawn Shop’ na TV-u i žele naići na nešto vrijedno. No za to je potrebno vrhunsko znanje, a to treba platiti. Takvi ljudi na tržnicu dolaze prvi, tu su već u 7 sati, obiđu sve u sat vremena, kupe ono što im je zanimljivo i za sat ili dva tu robu nude na internetu, zaključuje naš sugovornik.

A prava je umjetnost privući kupca i ponuditi mu cijenu koja ga neće odmah odbiti, nego zaintrigirati, uvesti u razgovor i cjenkanje. Sugovornik za to bio je M.A., koji s obitelji na Autopiji trguje već punih 15 godina. Njegov je štand improvizirano zemljište uz ogradu na zapadnom rubu tržnice, a nudi od starih knjiga do autoguma s alufelgama, gusanih peći, sitnih igračaka..., pojednostavljeno rečeno buvljak. Do robe dolazi čisteći podrume i tavane ljudima po cijeloj županiji. Na upit kako određuje cijenu, kaže da je osnova cijene kvaliteta, a onda i izgled osobe koju ona zanima.

“Svaka roba ima svog kupca. Pitaš za cijenu, ja vidim koliko si doista zainteresiran za to i kažem svoju cifru. Moramo korigirati cijene prema ljudima, inače nema trgovine”, pojašnjava A.M., koji zaključuje da danas više nema takve zarade kakva je nekada bila.

S njim se slažu i drugi prodavači i izlagači koji pamte puno bolja vremena na osječkoj Autotržnici. No unatoč tomu i dalje svake nedjelje dolaze jer, kako kažu, većinom ih vrijeme provedeno na prostoru južno ulaza Grada na Dravi potpuno ispunjava. Treba reći da Autopija nije mjesto za svakoga, veliki je broj Osječana koji nikada nisu zavirili u taj svijet jer ih to ne zanima, kao ni roba koja se tamo nudi. Oni koji su redoviti gosti tih okupljanja sjećaju se i šibicara, sitnih prevaranata i kockara koji su bili neizostavni dio cijele ove priče, no, kao i sve, i ovdje vrijeme čini svoje.