TvObzor
MARIA FARANTOURI OBJAVILA JE ALBUM S PJESMAMA IZ GRČKE, TURSKE, LIBANONA I ARMENIJE

Istočno od raja
Objavljeno 9. kolovoza, 2019.
Piše: Draško CELING

Puno istočnije od onoga što prosječnog Hrvata uopće zanima, ili Bogu iza nogu kako kaže pučka teologija, tamo gdje počinju velike nevolje, nepravda koja peče do neba i ljudska tragedija, a život pojedinca ne vrijedi više od zgažene smokve počinje tematski svijet novog albuma proslavljene grčke pjevačice Marije Farantouri.

EGZIL U PARIZ
Upamtili smo je po pjesmama Mikisa Theodorakisa koje je izvodila bezbroj puta. Velikog grčkog skladatelja upoznala je kada je imala samo 16 godina. Očarano je slušao njezin glas dok je pjevala njegovu pjesmu “Tuga” i upitao je: “Znaš li da si ti rođena kako bi pjevala moje pjesme?”. Odgovorila je kratko: “Znam”. Ubrzo je postala članica Theodorakisovog ansambla, a potom i solistica za koju je posebno pisao. Prvo je napisao “Mauthausensku baladu”, a potom joj je posvetio i cijeli ciklus pjesama. Tijekom turneje po Sovjetskom Savezu nastaju njezini antologijski snimci Theodorakisovih pjesama. Veliki grčki skladatelj bio je tada na vrhuncu svoje karijere, već iduće godine napisao je glazbu za film “Grk Zorba” (1964.), a potom i za politički triler Coste Gavrasa “Z” (1969.) te kriminalistički film “Serpico” (1973.) Sidneyja Lumeta s mladim Alom Pacinom u glavnoj ulozi. Bliskost s Komunističkom partijom Grčke, inicijatorom krvavog građanskog rata u toj zemlji (1946. – 1949.) u koji je bila umiješana i Brozova Jugoslavija ne bez teritorijalnih pretenzija na grčki dio Makedonije, dovest će Thedorakisa u nezgodan položaj. Godine 1967. vojska je u Grčkoj izvršila vojni udar, a glasni ljevičar Theodorakis završio je onkraj brave. Na papiriću od žvakaće gume poslao joj je poruku da pobjegne na Zapad. To je i učinila. Skrasila se u Parizu gdje sudjeluje na brojnim događajima koji osuđuju zbivanja u Grčkoj, a novac od koncerata poklanja pokretu koji je govorio protiv diktature u domovini. Postala je simbol otpora i nade. Njoj se pridružuje u egzilu i Theodorakis kojeg vojna hunta pušta tek nakon što su se za njega zauzeli Dmitrij Šostaković, Leonard Bernstein, Arthur Miller i Harry Belafonte. Baćuške mu se kasnije odužuju dodjeljivanjem Međunarodne Lenjinove mirovne nagrade, iste one koja se do 1956. nazivala Staljinovim imenom. Međunarodna kritika bila je očarana s Farantouri. U novinama se moglo pročitati da je “Joan Baez Sredozemlja” odnosno da je njezin “glas dar bogova s Olimpa”. Nastupa u glasovitim koncertnim prostorima diljem svijeta izvodeći glazbu Mikisa Theodorakisa, Manosa Hadjidakisa i Eleni Karaindrou promičući grčku kulturu.

Njezin novi album “Beyond the Borders” (ECM) na kome izvodi pjesme iz Grčke, Turske, Libanona i Armenije plod je suradnje s turskim glazbenikom Cihanom Türkoğluom. Nije to prvi puta da je Farantouri izašla izvan grčkih kulturnih okvira. Pjevala je ona i Pabla Nerudu, Federica Garciju Lorcu, Victora Jaru, Violetu Parra, Bertolta Brechta, Kurta Weilla i Luccia Dallu, a dva svoja album posvetila je pjesmama turskih autora Zülfüja Livanelija, Nazima Hikmeta i Tanera Akyola. Rođeni Solunjanin Hikmet njezin je zemljak, ali i istomišljenik. Zbog njegovih stihova nazvali su ga “romantičnim komunistom”. Poput nje dobar dio svog života proveo je egzilu. Türkoğlu dolazi iz drugog svijeta. Svira orijentalne instrumente i ne bavi se politikom. Tko se danas uopće sjeća da je Farantouri ranih devedesetih sjedila u grčkom parlamentu kao članica PASOK-a premijera Andreasa Papandreua? Ta je stranka u to vrijeme snažno podupirala Slobodana Miloševića. Na ovome albumu Türkoğlu se pojavljuje svirajući egzotična žičana glazbala saz i kopuz te svojim glasom. Prvi instrument čiji naziv na perzijskom jeziku znači upravo “glazbalo” poznat je i na Balkanu, a drugi je podrijetlom iz središnje Azije te pripada zajedničkoj baštini turkijskih naroda.

SAMO LJUDI
Ostatak orijentalnog sastava još čine Anja Lechner (violončelo), Meri Vardanyan (kanon), Christos Barbas (nej) i İzzet Kızıl (udaraljke). Kanon je vrsta citre, a nej orijentalna flauta. Nekada davno je i otomanski Ösek čiji su turski i bošnjački stanovnici napustili Slavoniju odmah nakon rekonkviste pripadao teritoriju koji tematski opseže ovaj album. Svijet Male Azije i Levanta te njihova zaleđa nama je danas dalek, stran pa čak i tuđ. No, i tamo žive samo ljudi čije su emocije utkane u svevremene pjesme koje nadilaze granice. Uostalom, kao i oni sami s izbjegličkim pinklecom na ramenu u koji su potrpali sav svoj život u potrazi za srećom na nekoj njemačkoj baušteli.

Draško Celing
Možda ste propustili...

DOBRI DEČKI GOOD BOYS. KOMEDIJA. R: GENE STUPNITSKY. U: JACOB TREMBLAY, KEITH L. WILLIAMS, BRADY NOON

Moderna priča o odrastanju i avanturama trojice klinaca

HRT: PRIJENOS DONATORSKE VEČERI ZAKLADE "VATRENO SRCE"

Vatreni i naše najveće glazbene zvijezde za pomoć djeci