Kako biste razumjeli svijet "spačekista", morate biti s njima neko vrijeme, jer nije samo riječ o zaljubljenicima u Citroenov legendarni automobil nego i o ljudima koji propagiraju neka druga, možda lagano zaboravljena, vremena, koja su puno više izmamljivala osmijeh nego što je to danas. Sukus je to 23. Svjetskog skupa spačeka, koji je prošlog tjedna održan u Samoboru, a pohodilo ga je više od 12.000 posjetitelja.

- Bio sam na nekoliko skupova, ali ovo je prvi put da je kamp bio gotovo potpuno popunjen dva dana prije službenog početka. Nemamo dovoljno vremena da ispričam kakva je to pozitivna energija bila, ljudi koji govore različitim jezicima, ali svi teže jednom cilju - idemo se vraški zabaviti s onima koji žive zajednički san, zaljubljenicima u spačeke - rekao je Osječanin Zvonimir Lendvay, koji je sa suprugom Sandrom Kovačević bio službenim predstavnikom Osijeka. Razmjenjivala su se svakodnevna iskustva s drugim vlasnicima spačeka, zabavljalo se svih tih sedam dana, a atmosferu nije narušilo ni grmljavinsko nevrijeme, koje je doslovce potopilo kamp.

I dok bi se mnogi nakon potapanja šatora pokupili i otišli, spačekisti su ostali u kampu. Štoviše, mnogi su iskoristili nepregledni niz baruština kako bi pokazali svoje umijeće - uplivavanja u blato!

- Sjajne scene, iziđeš iz šatora nakon što je prestalo pljuštati, a onda kod Slovenaca vidiš lika kako u skoku uklizava u blato. Sve je to bilo popraćeno smijehom njegove akipe, ali i svih nas ostalih. Kako podosta spačekista nakon susreta ide na Jadran, neki su napuhali gumene čamce kako bi se provozali u bari. Treba svaki dar prirode, pa bilo to i nevrijeme koje stvara baruštine, iskoristiti - kaže nam Tihomir Krolo iz Samobora, koji je u kampu bio cijelo vrijeme iako mu je kuća na pet minuta hoda! Svjetski susreti ljubitelja ovog osebujnog francuskog automobila organiziraju se svake dvije godine još od 1975. Premijera je bila organizirana s ciljem da se nastavi tradicija druženja uz spaček, automobil koji je 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća okupljao mlade ljude, uglavnom "hipije", kojima je taj automobil postao motiv za putovanja i druženja na različitim međunarodnim susretima, poput onoga u Africi 1973. Rekordno duga karijera, u kojoj je proizveden 5,1 milijun primjeraka Citroëna 2CV, počela je 1936. Tada je direktor te tvrtke, Pierre Boulanger, oformio ured na čelu s inženjerom Andreom Lefebvreom kako bi napravili udoban automobil, svojevrsno vozilo za narod, koje će zadovoljiti svakodnevne potrebe građana. Nakon predstavljanja na Svjetskom sajmu u Parizu 1948. Citroen 2CV prigrlila je prvo francuska, a potom i europska javnost.

Malo je automobila u povijesti izazvalo toliko polemika, dvojbi, osporavanja podsmijeha, ali istodobno i bezgraničnih simpatija i oduševljenja kao Citroen 2CV, smatra prometni stručnjak Željko Marušić. Nije ni čudo što su ga kroz povijest obilježili pogrdni ili smiješni nadimci na raznim jezicima. Na ovim prostorima poznat je kao spaček, što na slovenskom znači spodoba, rugoba. U Nizozemskoj je poznat kao ružno pače, u Njemačkoj kao patka, Norveškoj kao čelični krevet, a na engleskom govornom području zovu ga limeni puž i kornjača. U hispano svijetu je žaba, koza ili dva konja.

Bio je totalno drukčiji od ostalih automobila, tako da je svaka usporedba bila nemoguća, čak i smiješna, napisao je Marušić na Autoportalu. "Izgleda poput deve", "Ružniji je od ružnog pačeta", "To je kišobran za četiri osobe", "Je li to uopće automobil?"... komentiralo se. Međutim, oprema unutrašnjosti pružala je istinski doživljaj. Platnena sjedala s čeličnim okvirom i mekani ovjes pružali su neponovljiv užitak. Već na Salonu nastaje mitska priča o košari punoj jaja, od kojih se ni jedno neće razbiti nakon vožnje spačekom.

Da bi pokazali koliko su jaki, predstavnici 30 zemalja su se, sa 100 spačeka, odvezli u Zagreb, gdje su, na Trgu bana Josipa Jelačića, stvorili impresivnu sliku.