Stubišta su danas više od same vertikalne komunikacije među prostorijama nižih i viših katova. Ona unutarnja mogu biti središnja točka prostora, a ona vanjska mogu znatno utjecati na cjelokupan izgled građevine. Najčešće se dizajniraju brzo, uz najmanji utrošak vremena, novca i prostora. Često su dosadna, mračna, strma te neudobna za hodanje. No stubišta zapravo trebaju vizualno pozivati da ih se isproba, da se vidi kamo vode. Ona moraju biti ugodna za hodanje i vizualno zanimljiva. Stoga, evo nekoliko smjernica za izradu sigurnog i udobnog stubišta, vizualno i funkcionalno integriranog u cjelokupan dizajn prostorije ili zgrade.

Sigurnost i udobnost uglavnom su uvjetovane nekim tehničkim podatcima kojima stubišta moraju udovoljiti: širinom stubišta i stube, visinom stube, visinom ograde i sl. Tako bi npr. širina stubišta trebala iznositi najmanje 80 cm. Veće širine jamče i bolje rješenje jer na taj način ne samo da ćemo se po njima sigurnije kretati nego ćemo po njima lakše transportirati veće predmete ili dijelove namještaja. Kao i u svemu ostalom, Amerikanci su svojim studijama dali doprinos i u ovom području. Pa tako neslužbeno pravilo kaže da zbroj visina dvije stube i širine jedne stube treba biti cca 64 cm, a zbroj jedne visine i jedne širine treba se kretati od 43 do 48 cm. Također, množeći vrijednost jedne visine stube s vrijednošću jedne širine stube trebala bi se dobiti vrijednost cca 190 cm. Prema tim studijama, visina stube trebala bi se kretati od 10 do najviše 18 cm, a sve bi stube u stubištu trebale biti jednake visine. Naime, prilikom kretanja stubištem naše tijelo automatski prilagođava hod visini stube. Nailazak na stubu veće ili manje visine od ostalih gotovo će sigurno izazvati spoticanje. Tom su se činjenicom koristili graditelji još tijekom gradnje srednjovjekovnih dvoraca usporavajući prodor neprijatelja primjenom stuba nejednake visine. Danas se odstupanja u visini ograničavaju na ± 3 mm. Pri ugradnji obloga stubišta trebalo bi birati one manje podložne klizanju.

S gledišta sigurnosti, svako bi stubište koje ima više od tri stube trebalo imati i stubišnu ogradu. Ona bi u obiteljskoj kući trebala biti najmanje 90 cm visoka, kruta i dobro pričvršćena. Ako je stubišna ograda izrađena od prečki, njihov međusobni razmak ne smije biti veći od 12 cm kako djeca ne bi mogla progurati glavu i pasti. Rukohvat treba biti odmaknut od zida najmanje 6 cm.

Stil gradnje ovisit će najviše o raspoloživom prostoru i financijskim sredstvima. Ravno stubište jeftino je i sigurno rješenje, no zauzima mnogo prostora. Ako je potrebno svladati veliku međukatnu visinu, ravno stubište može djelovati zastrašujuće te ga je preporučljivo isprekidati podestima (površine između skretanja smjera stubišta). Osim što smanjuju ukupnu duljinu stubišta, podesti su idealni za smještanje lončanica što će naglasiti ugođaj stanovanja. Čest trik koji arhitekti primjenjuju kod ovakvih stubišta su naglašena (većih dimenzija) prva ili prve dvije donje stube, želeći na taj način stvoriti osjećaj udobnosti i "pozvanosti" u istraživanje gornjih prostora.

Spiralno ili ravno, stubište može biti izrađeno od drveta, željeza (kovanog ili lijevenog), kamena, aluminija, njihove međusobne kombinacije ili kombinacije s mnoštvom drugih modernih materijala.

Tehničke podatke kojima mora udovoljiti svako stubište kako bi bilo sigurno i udobno uglavnom će znati vaš majstor. Izbor materijala i stila oblikovanja stvar je osobnog ukusa. Kombinacija njegove stručnosti i vaše maštovitosti rezultirat će stubištem jedinstvenog izgleda koje će vašem domu, osim sigurnosti i funkcionalnosti, podariti i novu dimenziju.