Magazin
TEMA TJEDNA: HRVATSKO POTROŠAČKO DRUŠTVO (I.)

Dok jedni kukaju,
drugi broje novce!
Objavljeno 27. srpnja, 2019.
Standard življenja: Žalimo se da smo siromašni, a trošimo milijarde za putovanja, zabavu i šoping

Premda se o povećanoj potrošnji uobičajeno piše pred božićne i novogodišnje blagdane, ta je tema zapravo cjelogodišnja ako se uzmu u obzir neki dugoročniji pokazatelji koji utječu na rast potrošnje. Drugim riječima, povećana potrošnja može biti posljedica jačeg rasta gospodarstva, a time i rasta BDP-a, povećanja zaposlenosti (preko ljeta u turizmu, naravno), poreznog rasterećenja stanovništva i gospodarstvenika, a time i povećanja plaća i mirovina. Sve su to čimbenici koji utječu i na standard življenja, a onda i na kupovnu moć, koja se može evidentirati i ljetnom turističkom sezonom koja je upravo u tijeku.

Cinici će dakako reći kako smo prije imali više, a trošili manje, pa otud danas milijarde kuna na štednim računima građana, dok danas imamo manje, a trošimo više, pri čemu "mrtvi kapital" ostaje na štednji umjesto da se ulaže, investira u profitabilne projekte, što je još jedan hrvatski (i ne samo hrvatski, više balkanski) apsurd, nezamisliv recimo u SAD-u, gdje su banke samo posrednici za oplođivanje kapitala, a ne staromodne štedionice koje milijunima ljudi novac čuvaju za "crne dane".

Kako god bilo, Hrvati imaju novca, pa makar i "mrtvog", na štednim knjižicama, što pak znači da često neopravdano kukamo kako nam je loše, da smo siromašni, s malim plaćama, gomilom dugova i računa koje moramo plaćati i neizvjesnosti hoćemo li zadržati posao ili ćemo na burzu rada, neki dakako i u Irsku. Doduše, ne valja poopćivati, u RH doista postoji "kritična masa" siromašnih, čiji mizerni prihodi, socijalna pomoć ili niske mirovine poružnjuju sliku Hrvatske kao socijalne države, među ostalim. No, objektivno uzevši, postoji i ona druga "kritična masa" koja s novcem nema većih problema, što pak ne znači da i ta "masa" ne kuka svako malo kao jedva sastavlja kraj s krajem, a onda bez pardona skokne dva-tri tjedna na more, negdje na otoke, na Zrće i Ultre radi cjelonoćnog partijanja i besramnog trošenja kuna. Ili se pak debelog novčanika zaputi nekamo u inozemstvo na daleke destinacije kako bi se i tamo prepustilo hedonističkom uživanju u trošenju i zabavljanju, odmaranju i razbacivanju životom na visokoj nozi, bar preko ljetnog odmora, prije povratka u surovu stvarnost i iznova započetu kuknjavu da se, eto, pretjerano trošilo, šopingiralo i zabavljalo do zore.

FENOMEN TRSTA
Kad se govori o potrošnji, odnosno konzumerizmu kao fenomenu razvijenog Zapada, treba se prisjetiti i Hrvatske u bivšoj državi zvanoj Jugoslavija. Desetak godina nakon Drugog svjetskog rata o nekoj većoj potrošnji, kupovnoj moći stanovništva, a time i većem životnom standardu, nije moglo biti riječi. Tek sredinom 60-ih, uz popuštanje komunističke stege i većeg otvaranja prema Zapadu, na bolje se počeo mijenjati i standard življenja, pa je talijanski Trst postao centar iz kojeg se hvatao priključak s potrošnjom, konzumerizom i standardom tadašnjih razvijenih europskih država. Uglavnom, zanimljivo bi bilo pratiti kvalitetu života od socijalističke "ravnoteže" do kapitalističke "protuteže" i današnjeg društva spektakla, u kojemu se i sama potrošnja nametnula kao idila konzumerizma. Rezultat može iznenaditi, a on se svodi na općenit zaključak da nam nikad nije bilo bolje nego danas, što potkrjepljuje statistika prema kojoj Hrvatska ima bolji standard od 135 zemalja u svijetu! Nije fake news, nego pouzdan i provjerljiv podatak. Kako god bilo, uvažili te ili neke druge podatke, i dalje kukamo da smo siromašni, a trošimo milijarde za putovanja, zabavu i šoping. Pritom padaju i rekordi - najveća potrošnja, primjerice hrane i pića, u ljetnim je mjesecima, dakle u vrijeme turističkih vrhunaca, što je razumljivo, jer ljeto je samo po sebi doba kad "mozak odlazi na pašu" i um uskače u ritam hedonizma i relaksirajućeg egoizma radi što veće potrošnje prije nego jesen spusti zastore, a onda navali prosinac i opet, iznova, uskrsne čudovište zvano šoping, kupnja, potrošnja, prorade konzumerističke navade i naslade koje vode prema novim blagdanskim rekordima, usporedivim s onima ljetnima.

JEDEMO, PIJEMO...
Kad smo kod ovodobne potrošnje, bar jednog njezinog dijela, zanimljivom se pokazala analiza Hrvatske gospodarske komore (HGK) o procjeni povećanja upravo potrošnje hrane i pića u kolovozu 2017. U ovoj analizi obuhvaćeno je šest županija - Istarska županija, Splitsko-dalmatinska, Primorsko-goranska, Zadarska županija, Šibensko-kninska i Dubrovačko-neretvanska županija. Inače, bez obzira na koju se godinu, odnosno koji mjesec (ljetni) analiza odnosi, naglašena prostorno-vremenska koncentracija turističke sezone bitna je za procjenu potencijala potrošnje u maloprodaji (ali i u ugostiteljstvu) na temelju porasta broja stanovnika na nekom prostoru (županiji/gradu/općini) zbog dolaska i noćenja domaćih i stranih turista. Naime, važan dio izdataka za osobnu potrošnju u Hrvatskoj odvaja se za hranu i piće (gotovo 33 %), a prosječan dnevni izdatak odrasle osobe u Hrvatskoj u segmentu hrane i pića iznosi oko 45 kuna. Segment hrane i pića uzima se iz razloga što za njega postoji i procjena prosječnoga dnevnog izdatka po turistu. Naime, prema podatcima Instituta za turizam za 2017. godinu, prosječna dnevna potrošnja turista tijekom ljetnih mjeseci je oko 79 eura, od čega se 17 % (oko 13 eura, odnosno oko 96 kn) odvaja na hranu i piće izvan objekta smještaja. Iz navedenoga proizlazi da je potrošnja turista u odnosu prema domaćem kupcu (domicilnog stanovnika), u segmentu hrane i pića, oko 2,1 puta veća. Navedeni omjer korišten je u ovoj analizi za procjenu ukupnog povećanja potrošnje u segmentu hrane i pića u "najjačem" turističkom mjesecu u godini, kolovozu, na temelju procjene da jedan prosječan turist na hranu i piće izvan smještajnog objekta dnevno troši više od dva puta više u odnosu prema prosječnom potrošaču u Hrvatskoj u razdoblju izvan sezone.

TOMAS ISTRAŽIVANJE
Kada je riječ o turizmu, vezano uz potrošnju u ljetnim mjesecima, iznimno su važni rezultati prvog istraživanja TOMAS, koje prvi put ove godine zajednički provode Ministarstvo turizma, Hrvatska turistička zajednica (HTZ) i zagrebački Institut za turizam. Dok ti rezultati ne budu objavljeni početkom 2020. godine, evo nekih detalja koje valja znati. Najavljujući istraživanje i rezultate, iz Ministarstva turizma i HTZ-a su naglasili da su do sada istraživanja TOMAS obuhvaćala samo jadranske županije, a da će ove godine obuhvat biti mnogo veći, s profilom, zadovoljstvom i potrošnjom turista na cijelom području Hrvatske, uključujući i sve kontinentalne županije, i to i ljeti i izvan ljetnih mjeseci. Riječ je o istraživanju "Stavovi i potrošnja turista u Hrvatskoj - TOMAS Hrvatska 2019", po metodologiji koju u različitim TOMAS istraživanjima (ljeto, nautika, za pojedine destinacije i druga) Institut za turizam provodi godinama, a u ovom sveobuhvatnom istraživanju planirani je uzorak 14.500 ispitanika/turista. Podatke će u istraživanju od domaćih i stranih turista iz više od 15 zemalja anketari prikupljati u više od sto mjesta u Hrvatskoj, odnosno u svim jadranskim županijama, Zagrebu, Slavoniji, te sjevernoj i središnjoj Hrvatskoj, i to u hotelima, hostelima, kampovima i objektima obiteljskog smještaja, uključujući i OPG-ove. Na tom je projektu angažirano oko 300 anketara, koji istraživanje provode svakodnevno godinu dana, odnosno od 1. svibnja ove do 1. svibnja iduće godine, a HTZ za to izdvaja 1,25 milijuna kuna. Ministar turizma Gari Cappelli podsjetio je da će 2020., kada se očekuju rezultati tog istraživanja, na snagu stupiti i paket turističkih zakona, nedavno usvojen u Saboru (o turističkim zajednicama, o turističkoj pristojbi i o članarini).

Direktor Glavnog ureda HTZ-a Kristjan Staničić važnim je istaknuo da će to istraživanje prvi put dati uvid u ‘sliku‘ potražnje u razdobljima izvan glavne (ljetne) turističke sezone, što će omogućiti kvalitetnije evaluiranje dosad provedenih aktivnosti poticanja izvansezonskog turističkog prometa, kao i uspješnije pripreme idućih komunikacijskih kampanja. "Prvi ćemo put imati i informacije o preferencijama turista koji posjećuju zelenu Hrvatsku, a kako je riječ o velikom i za provedbu zahtjevnom istraživanju, pozivamo sve turističke subjekte koji će biti izabrani u uzorak da ga podrže i omoguće anketiranje gostiju", naglasio je Staničić, najavljujući da će dobivene rezultate koristiti i pri izradi novog Strateškog marketinškog plana hrvatskog turizma. Ravnatelj Instituta za turizma Damir Krešić u povodu toga ocijenio je da su podatci iz istraživanja TOMAS-a nužni za unaprjeđenje turističkog proizvoda i njegovu prilagodbu očekivanjima turista, ali i za izračun ukupnih prihoda od turizma i izradu satelitskog računa turizma.

Kad se sve to stavi u širi kontekst podizanja životnog standarda, a u vezi s tim i potrošnje kao "ogledala" razvijenosti nekog društva, u ovom slučaju hrvatskog, nije teško zaključiti da tri mjeseca ljetnog sezonskog turizma, kao ni mjesec dana prosinačkog hedonizma, nisu dostatna postignuća da bi spavali na lovorikama i ovjekovječili ih selfiejem, hvaleći se potrošenim milijardama, a još više onim nepotrošenim, koje kao štednja čame u bankama čekajući "bolje sutra", koje nikako da dođe.

Piše: Darko JERKOVIĆ
Živimo potrošnju
Prof. dr. sc. Sanja Stanić, pročelnica odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Splitu, smatra da Hrvati jesu potrošačka nacija, ali u posebnom smislu. “Potrošnja je zamijenila rad i zanimanje kao primarni životni interes i pokazatelj. Ljudi se definiraju i grade svoje identitete prema tome koliko i kako troše, a manje prema tome koliko i kako rade. Stoga je u potrošačkom društvu teško ne biti potrošač, i stoga bi Hrvati bili potrošačka nacija, s tom naznakom da potrošnja ovisi o materijalnim mogućnostima pojedinca. Da je kojim slučajem ekonomska situacija u Hrvatskoj bolja, da je manje nezaposlenih i da plaće rastu, sigurno da bi i potrošnja bila još veća. Rad, štednja, asketizam i zadovoljavanje potreba obilježja su ranijih društava, a obilježje društva u kojemu živimo je potrošnja, hedonizam, ugađanje sebi. Jednostavno rečeno, mi živimo potrošnju, naš stil života je potrošački”, objašnjava prof. Stanić.

ZLATKO MILIŠA

MANIPULACIJA SREĆOM I BLAGOSTANJEM

 

Životni standard, kao ni blagostanje nisu u uskoj korelaciji s demokratičnošću društva. S druge strane, stvorena je opća percepcija da smo mi u Hrvatskoj siromašni, a sve više građani/ke troše novac za kupnju nepotrebnih stvari, putovanja, zabavu…

POTRAGA ZA SREĆOM
Koja je razlika u načinu života razvijenih i ekonomski nerazvijenih zemalja? Prvi nemaju vjere, a drugima je vjera stil života. Prvi teže političkoj demokraciji, a drugima je dobročinstvo dio svakodnevice. U prvima je roditeljima važna karijera, a u drugima ljubav i/ili pomažuće ponašanje. U prvima su ljudi otuđeni i nezainteresirani za probleme drugih, a u drugima su uljudni i solidarni. Prvi slobodu zamjenjuju ekonomskom sigurnošću. Prvi stalno žure, a drugi žive životnu filozofiju "ima dana". U prvima vlada neizvjesnost, a u drugima poštovanje tradicije kao mjerila izvjesnosti. Prvima je cilj stjecanje materijalnog blagostanja, a drugima je ležernost način života. Prvi se zadovoljavaju prividom ekonomske sigurnosti, a drugi malim stvarima. Prvi gledaju sebe, a drugi gledaju usrećiti druge. "Razvijeni" imaju uređene državne zakone, ali su se depersonalizirali i pokopali društvenost. Drugi sačuvaše socijalne kontakte. Prvi se uče prijetvornosti, drugi žive za zajedništvo. Ako su prvi ekonomski samostalniji, drugi su zadovoljniji životom. Nebrojeni ljudi sa zavidnom karijerom, s kojima sam razgovarao, da(va)li su mi gotovo unisoni odgovor: "Rado bih se odrekao/la svi svojih uspjeha ili imovine samo da sam bio/la u prilici voljeti i biti voljen/a!"

Nekada je Zapad strahovao od socrealističkog Istoka, a danas na Istoku gube rat s blještavilom Zapada. Ljudi u urbanim sredinama žive u patološkom ravnodušju prema drugima. Modernizam je pokopao društvenost. Earl Wilson ironično komentira: "Ako mislite da nikome nije stalo do toga jeste li uopće živi, probajte neko vrijeme ne otplaćivati kredit." Danci i Švicarci su, prema izvješću o sreći stručnjaka s newyorškog Sveučilišta Columbia, najsretniji narodi na svijetu. Danski BDP po glavi stanovnika iznosi gotovo 44.000 eura, što je drugi po redu BDP u Europskoj uniji. No sreća nije bogatstvo, a kvaliteta života kulturološki je uvjetovana između južnjačkog i sjevernjačkog mentaliteta i stila života. Pored tog izvješća, kao i neka istraživanja o blagostanju i sreći zapravo neargumentirano zaključuju o subjektivnim doživljajima vlastita života. Sloboda ili sreća za svakoga znači drugo. "Nije lako naći sreću u sebi, ali ju nije moguće naći nigdje drugdje" (Agnes Reppler - "Kovčeg za blago"). Kao najvažnije čimbenike sreće autori istih izvješća i anketa ispituju: životna očekivanja, percepciju osobne slobode i zdravlja, BDP po glavi stanovnika, percepciju korupcije i solidarnosti sugrađana i (tek) još (neke) "opipljive" indikatore…

Hrvatska sve na lošije stoji u tim izvješćima (indeksa) sreće. U ekonomski najrazvijenijim državama svijeta zabilježen je drastičan porast broja samaca. Ekonomski rast potencijalno vodi pojedince do (materijalnog) osamostaljenja, ali i dokazanog osamljivanja. Prema kriteriju blagostanja prednjače skandinavske zemlje, iako u njima postoji iznimno visoka stopa suicida i tamošnji stanovnici "troše" najviše antidepresiva! Međutim, svi oni koji su se vratili u Domovinu shvatili su da su na Zapadu "dođoši", da tamo nema prijateljstva, zajedništva, altruizma, empatičnosti… "Jednakost možda jest temeljno pravo, no ne postoji država na Zemlji koja je može pretvoriti u činjenicu", zapisao je Honoré de Balzac.

STATUSNI SIMBOLI
Edward Louis Bernays je na osnovama ljudske pohlepe utemeljio konzumerizam i brend kao smisao života. Antropolog John Henry u knjizi Culture Against Man konstatira kako u tradicionalnim i ekonomski manje razvijenim društvima postoji "komplementarnost između onoga što se proizvodi i onoga što se želi." Korporativno-konzumeristička društva nude iluzije da kupnjom proizvoda potrošač "kupuje nerealnu predodžbu o samome sebi kako bi stekao željeni ugled koji se veže uz posjedovanu stvar" (Đ. Šušnić u knjizi "Ribari ljudskih duša"). Kompulzivni poremećaj nekontroliranog kupovanja posljedica je konzumerističkog društva. U materijalno najrazvijenijim zemljama mnogi ljudi gomilaju hrpe nepotrebnih stvari. Trgovački centri niču kao gljive poslije kiše i potiču te nagone. U reklamnoj industriji sreću vezuju za potrošnju. Umjesto poziva na kritičnost i dostojanstvo, nameću potrošnju i oponašanje poznatih.

Televizijske kuće i najčitanije novine u Hrvatskoj nisu nikada prenijele informaciju statističkog ureda Eurostarta da gotovo četvrtina građana EU-a (oko 120 milijuna ljudi) živi pod teretom siromaštva. Crveni križ diljem Europe dijeli toliko hrane i drugih potrepština koliko nije dijelio od Drugoga svjetskog rata. Stanje je najdramatičnije u Grčkoj, Bugarskoj i Španjolskoj. Zbog sve većeg siromaštva Međunarodni Crveni križ životne namirnice dijeli u 20 zemalja članica Europske unije. Hrvatska ekonomistica Anita Frajman Ivković u svojoj disertaciji "Progres društva vođen subjektivnim blagostanjem: indeks sreće građana" opravdano konstatira da "BDP nije mjera blagostanja društva", a da mjerilo nije ni materijalni standard.

SLOBODA ILI SREĆA
Povećanje kvalitete života nije u izravnoj vezi sa srećom stanovništva. Smisao života, sloboda, obitelj, unutarnji mir i mir u svijetu, ljubav, uspjeh… uvjetovani su filozofijski, kulturološki, sociologijski, religijski… pa je svako unificirano tumačenje (nužno) tendenciozno. Sloboda ili sreća za svakoga znači nešto drugo, a te vrednote, ti ideali (i) kulturološki su determinirani.

Na upit novinara postoji li mogućnost ujednačavanja tih indeksa da se dobije nekakav objektivan indeks koji bi zamijenio sveprisutni BDP, Frajman Ivković odgovara kako je to teško očekivati "jer se cijeli svijet rangira po BDP-u, što je vrsta manipulacije. Kada bi se to promijenilo, dobili bismo novi svjetski poredak važnosti zemalja, vrijednosti, moći, a to nikome ne odgovara."

Piše: Zlatko MILIŠA

LJILJANA KALITERNA LIPOVČAN

OČEKIVANJA U SKLADU SA SVOJIM OGRANIČENJIMA

 

Nakon što je objavljeno istraživanje "Trendovi u kvaliteti života Hrvatska: 2007. - 2012.", što se u međuvremenu promijenilo u EU-u i u RH, ima li novih istraživanja, pitali smo prof. dr. sc. Ljiljanu Kaliternu Lipovčan, koja je i sama, uz niz kolega, sudjelovala u spomenutom istraživanju.

- Radi se o redovitim istraživanjima koja Europska zaklada za poboljšanje uvjeta života i rada (Eurofound) provodi u europskim zemljama od 2003. godine. Publikacija koju ste spomenuli rezultat je suradnje znanstvenika iz Instituta društvenih znanosti "Ivo Pilar" i Instituta za javne financije i te zaklade, kada smo dobili zadatak usporediti istraživanja iz 2007. i 2012. i utvrditi trendove u kvaliteti života u Hrvatskoj u tom razdoblju. U međuvremenu provedeno je i treće istraživanje 2016. godine u 33 europske zemlje (28 zemalja članica, plus Srbija, Makedonija, Crna Gora, Albanija i Turska).

Što se promijenilo u odnosu prema 2012.?

- Rezultati za cijelu Europu pokazuju optimistične trendove - zabilježen je opći napredak u kvaliteti života, razina optimizma, zadovoljstvo životnim standardom i iskazana kvaliteta zdravlja povećali su se, a materijalna se oskudica smanjila (sve više ljudi ima dostatna sredstva za život). Povećalo se povjerenje u državne institucije, sve je veći angažman i sudjelovanje u društvenim organizacijama, a u osoba u dobi od 18 do 24 godine poraslo je povjerenje u ljude, smanjio se osjećaj socijalne isključenosti i percepcija napetosti između bogatih i siromašnih, uprave i radnika, starih i mladih, muškaraca i žena.

No pogoršala se ravnoteža između posla i privatnog života i postoji ozbiljna zabrinutost u vezi s nedovoljnim prihodima u starijoj dobi u dvije trećine zemalja, među kojima je nažalost i Hrvatska. To su opći rezultati za cijelu Europu. A rezultati za Hrvatsku u nekim segmentima odskaču od tih općih trendova. Materijalnu oskudicu u Hrvatskoj percipira 34 % građana nasuprot 15 % u EU-u. U tom pogledu gori su od nas samo Grčka i Albanija. S Grcima, ali i Slovencima dijelimo i tradicionalno nepovjerenje u državne institucije, posebice u Vladu, ali smo malo popravili povjerenje u pravosuđe u odnosu prema 2012. U pozitivnom smjeru odskačemo po zadovoljstvu provođenjem slobodnog vremena, osjećajem sigurnosti, kao i zadovoljstvom obiteljskim odnosima i odnosima s prijateljima i susjedima, u čemu je kod nas zadovoljno 77 % građana, a prosjek EU-a je 72 %. Po osjećaju socijalne isključenosti smo prosječni, oko 8 % građana osjeća se isključeno iz društva, što je i prosjek EU-a. Osjećaj sreće i životnog zadovoljstva nam je ispodprosječan (u odnosu prema EU-u), ali treba napomenuti da je ta tzv. subjektivna dobrobit u cijeloj Europi relativno visoka, tako da ne trebamo biti nezadovoljni zbog toga.

Što sve uvjetuje kvalitetu života? Koje su razlike između objektivnog i subjektivnog blagostanja?

- Kvalitetu života definiraju okolnosti u kojima živimo, ali i naši osjećaji. To su tzv. objektivni i subjektivni pokazatelji dobrobiti i/ili blagostanja. Objektivni pokazatelji su mjerljivi npr. imamo li hladnjak u kućanstvu, imamo li grijanje, visina prihoda, imamo li nekretnine, a na razini društva životni standard, stanje okoliša, političke slobode, stupanj demokratičnosti u društvu, BDP, očekivana životna dob i sl. Prednost tih pokazatelja je da su lako mjerljivi, dostupni svima jer se podatci o njima nalaze u različitim statističkim uredima i poreznim službama. Također, njih je vrlo lako uspoređivati među zemljama, zna se što je manje, a što više. Međutim (uvijek postoji međutim ili ali), možemo li precizno odrediti koji od tih pokazatelja je važniji? Grijanje ili političke slobode? Možemo li odrediti što znači bolje, a što lošije? Je li bolje živjeti u stanu ili u kući? Je li bolje imati centralno grijanje ili kamin? Jedan hladnjak ili tri? To su uglavnom osnovni problemi koje danas znanstvenici, među kojima je sve više ekonomista, ističu kao glavni razlog zašto u mjere blagostanja moramo uvrstiti i procjene i percepcije samih građana o svom životu. Još je davne 1968. Robert Kennedy u jednom svom govoru rekao da "BDP mjeri sve, osim onoga što život čini vrijednim." A to što život čini vrijednim možemo odrediti samo mi sami. Stoga se danas u obvezne mjere blagostanja nekog društva svrstavaju i procjene građana o kvaliteti života, životnom zadovoljstvu i osjećaju sreće.

Koliko kvaliteta života i životnog standarda govori i o kvaliteti društva općenito?

- Kvaliteta društva nezamisliva je bez kvalitetnog života ljudi koji žive u njemu. Životni standard je osnovni preduvjet, neke materijalne stvari moramo imati da bismo uopće mogli živjeti, moramo imati hranu, piće, odjeću, krov nad glavom i sigurnost. To su temeljni preduvjeti kvalitetnog života. Pitanje je samo koliko toga trebamo imati, je li baš nužno imati i vikendicu, auto za svakog člana obitelji, prihode za koje radimo po 12 ili više sati dnevno i odjeću koja košta kao mjesečni račun za struju za cijelo jedno naselje. Naravno da će se svi složiti da to nije potrebno. Ne treba međutim biti ni preskroman, životni standard ne trebamo držati na minimumu, ali osnovni preduvjet kvalitetnog života je da smo mi zadovoljni onim što imamo, mi određujemo što nam treba, nije nam to dano izvana. Prema definiciji kvalitete života Svjetske zdravstvene organizacije: "Kvaliteta života je percepcija osobe o vlastitom životu u kontekstu kulturnog i vrijednosnog sustava u kojemu živi, a s obzirom na svoje ciljeve, očekivanja i ograničenja." Svoja očekivanja i ciljeve trebali bismo postaviti u skladu sa svojim ograničenjima, ako mislimo živjeti kvalitetno.

Kukamo da smo siromašni, a trošimo milijarde za putovanja, zabavu i šoping. Kako to objasniti?

- Sudeći prema novijim istraživanjima sreće, trošiti milijarde (ako ih imamo) na putovanja i zabavu je dobro i treba poticati. Trošiti na šoping je već malo problematično, ali ako to činimo pametno i planirano, i to nas može usrećiti. Vraćamo se opet na početak. Nema točne definicije što je za pojedinca dobro ili loše, onaj tko ima milijarde u redu je da ih potroši, ali onaj tko nema neće naći sreću zadužujući se da bi si priuštio nešto što objektivno ne može. Sreća je u nama, ona ne pluta po svijetu i čeka da ju zgrabimo, kupimo ili posudimo, mi sami moramo osmisliti svoj sretan i kvalitetan život. Srećom, u tome nam uvelike pomažu obitelj i prijatelji, koji su prema svim istraživanjima sreće najvažniji preduvjet kvalitete života. (D.J.)
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana