Makedonska glumica Jelena Jovanova, koju smo svojedobno mogli gledati u dramskoj seriji "Tajne", na čijem je setu upoznala sadašnjeg supruga Stjepana Perića, odluku o bavljenju glumom donijela je još za vrijeme školskih dana. Do danas je ostvarila zavidne angažmane na domaćem i inozemnom tržištu, čak i u Hollywoodu.
Diplomirala je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Skopju. Godine 2002. proglašena je najboljom mladom makedonskom glumicom. Od 2006. član je ansambla Makedonskog narodnog teatra, u kojemu je odigrala više od dvadeset i pet glavnih uloga. Na velikom platnu debitirala je kod irske redateljice Juanite Wilson u filmu "Kao da me nema", koji je bio irski kandidat za 84. dodjelu Oscara. Godine 2010. igra u redateljskom debiju Angeline Jolie, "U zemlji krvi i meda", nominiranom za najbolji strani film na 69. dodjelama Zlatnog globusa. Tim filmom postaje prva makedonska glumica koja se pojavila u holivudskoj produkciji.
Skupa igračka
Kad usporedite svoja iskustva rada na inozemnom tržištu s onim na području regije, smatrate li da je položaj glumaca unutar jedne produkcije bolji u odnosu na drugu?
- Film je skupa igračka. Naravno da je lakše raditi kad su financijski uvjeti bolji, ali to ne znači nužno i uspjeh. Bilo da je inozemna ili domaća produkcija, dosta ovisi o kvaliteti našeg rada i posvećenosti. Svaka priča, svaka pozornica i svaki kadar zaslužuju podjednako poštovanje i posvećenost, bez obzira na to gdje su ispričani. Svaki drugi pristup je površan i mene ne zanima.
Vrlo ste mladi, a već ste imali uloge i na domaćoj i inozemnoj, u vašem slučaju, čak i holivudskoj sceni. Što mislite da vas je izdvojilo od mase drugih kolega i što vas već sada čini uspješnom glumicom koja je u rangu s najboljima?
- Mislim da bi netko drugi trebao dati odgovor na ovo pitanje. Ono što se ja uvijek trudim dotaknuti u svakoj transformaciji i igri je točnost, prirodnost i autentičnost. Uspijevam li u tome, također je nešto što bi drugi trebali reći. S druge strane, ovo je čudna lutrija pa talent bez sreće ne znači ništa. Vjerujem da je sreća nekoliko puta bila na mojoj strani. Svjesna sam da sam više puta bila na pravom mjestu u pravo vrijeme, prepoznala svojih pet minuta i iskoristila ih.
Koju ulogu smatrate prekretnicom u svojoj karijeri?
- Kad smo snimali film "Kao da me nema", u razgovoru s casting-direktoricom Timkom Grahić-Grin znala sam se šaliti kako će me taj film lansirati. Čovjek treba paziti što želi. Upravo taj film i Timkina preporuka doveli su me do filma "U zemlji krvi i meda" s Angelinom Jolie. Nakon njega ništa nije bilo isto. Taj je film otvorio vrata moje inozemne karijere i dodatno ojačao moje aspiracije za to. Sve to je postalo još pristupačnije zbog Anile Gajević i talent-agencije "Zona". Predivno je kad netko kao što je Anila radi nesebično za tebe i s tobom ostvaruje tvoje snove i čini ih još hrabrijim i mogućim.
Kazališni virus
Postoji li neki angažman koji bi vam bio poseban izazov?
- To je svaki angažman koji me ispunjava, pomiče moje zone komfora, postavlja važna pitanja, čuva istinu i pomaže da netko tamo u mraku, tko gleda širom otvorenim očima, zna da nije sam te da je shvaćen i prihvaćen. Ne postoji zlo koje dobrota ne može pobijediti, samo ju trebamo hraniti.
Glumom ste se počeli baviti još dok ste bili u srednjoj školi, a 2002. godine proglašeni ste najboljom mladom makedonskom glumicom. Jeste li već tada bili apsolutno sigurni da želite da gluma bude vaš životni poziv?
- Nikada se nisam pokajala i nadam se da se nikada neću izliječiti od kazališnog i kinematografskog virusa. Čvrsto sam vjerovala da ću biti slikarica, ali ta je nagrada učinila da počnem razmišljati kako bi možda gluma mogla biti moj životni poziv. Odlučila sam vjerovati odluci tadašnjeg žirija, koji mi je dao golemo priznanje - i evo me.
Zahvaljujući glumi, točnije ulozi u seriji "Tajne", upoznali ste svog supruga, također glumca, Stjepana Perića. Kako izgleda svakodnevica dvoje umjetnika?
- Svatko od nas ide svojim putem, na kojemu potpuno podržava onog drugog. Stjepan mi daje slobodu i svu pažnju. Rastemo zajedno, jedno uz drugog, ali svatko u svom prostoru i ispod svog sunca. Posao je nešto što ja ne nosim baš svaki put kući. To me raduje i mislim da je izuzetno važno što imamo život izvan svih poslovnih izazova. Za sada nema žalbi, a ako zaslužimo, tako će se i nastaviti.
Kava, glazba i knjiga
Je li brak ono najljepše što vam je gluma donijela, ili postoji još nešto?
- Ako to tako formuliramo, onda jest.
Što je ono u čemu, osim posla, posebno uživate? Kako provodite slobodno vrijeme?
- Pogled u nebo, kava, glazba i knjiga. Doručak, duga šetnja i promatranje ljudi. Slatki voajerizam i povremeno prisluškivanje tuđih priča za stolom do mog. Ako je tema zanimljiva, valja joj se priključiti. Vrijeme za mene i Stjepana, čašu-dvije vina… Ponekad i više. Razgovor s prijateljima i obitelji. Filmovi i predstave. Ma, uživam u puno toga što ova divota od života donosi.
Zanimljivo je da ste rođeni u Banjoj Luci. Koliko često posjećujete rodni grad i koje vas uspomene vežu uz njega?
- Rođena sam u Banjoj Luci, a odrasla u Makedoniji. Tog 21. listopada 1984. mama je otišla posjetiti Banju Luku, ali kako se meni očito žurilo da dođem na ovaj svijet, tako je posjet završio mojim rođenjem. Dok su mi baka i djed bili živi, išla sam često. Ali, kako ih više nema, lagano nestaju posjete mom rodnom gradu.
Koji trik za ljepotu rado dijelite sa svojim prijateljicama?
– Osmijeh, ljubav, vjeru, radost i sreću.
Nikola Kučar
Stjepan mi daje slobodu i pažnju, rastemo zajedno, jedno uz drugog, ali svatko u svom prostoru i ispod svog sunca
NEMAM TAJNU ČAROLIJU
Pripadate skupini najljepših glumica u regiji. Imate li neke dnevne beauty rutine kojih se pridržavate?
- Lagala bih ako kažem da mi ove riječi ne laskaju. Hvala! Osim što budno pratim i osluškujem što mi tijelo govori i dajem mu ono što mu treba, nemam druge tajne čarolije.