Nakon Spomenika 78. pješačkoj pukovniji Osijek, ili Umirućeg vojnika, kako se još kolokvijalno naziva ta vrlo vrijedna skluptura kipara Roberta Frangeša Mihanovića, obilazak osječkih spomenika koji su godinama zapušteni te im je nužna obnova nastavljamo na Trgu slobode - na redu je puno recentnija, konceptualna instalacija, koja je spoj dvaju prvonagrađenih radova grupe autora.

Riječ je o Spomen-obilježju hrvatskim braniteljima i stradalnicima Domovinskog rata, postavljenom 2003., koji se sastoji od sedmerostrukih monumentalnih “vrata”, za koja su zaslužni arhitekti Koraljka Brebrić, Mirko Buvinić, Maja Furlan Zimmermann i Siniša Glušica, te pet kvadratnih spomen-ploča arhitektice Sabine Majdandžić, raspoređenih duž cijelog Trga od sjevera prema jugu, a koje možemo smatrati svojevrsnim putokazom prema “vratima”.

No s obzirom na stanje u kojemu se taj “putokaz”, 16 godina od svoga postavljanja, nalazi, teško da bi vam pokazao put do monumentalne čelične konstrukcije na južnom rubu Trga. Spomen.ploče su, naime, sve do jedne razbijene, poruke koje nose gotovo se uopće ne vide, a podna rasvjeta nije u funkciji već godinama. I kao da to nije dovoljno, jednu od njih, onu u blizini spomenika Franji Krežmi, djelatnici Unikoma prilikom košnje, uvjerili smo se u to prije nekoliko dana, ne mareći, a možda čak i ne primjećujući, jer je djelomično obrasla busenima, redovito prekrivaju travom.

Isto vrijedi i za podnu rasvjetu samih “vrata”, koja također godinama nije u funkciji, iako je njezin integralni dio, zbog čega tijekom noći izostaju koloristički i svjetlosni efekti, koje su autori željeli postići te se instalacija gubi u mraku. Stanari Trga slobode kažu nam da se ne sjećaju kada je spomenik posljednji put bio osvijetljen.

U ništa boljem stanju nije ni podna rasvjeta na ostatku Trga, odnosno funkcionira samo na nekim mjestima. Zašto se taj višegodišnji problem ne rješava, zapitali smo se bezbroj puta. Zanemaruju ga sve gradske vlasti od 2012. godine, kada je Trg svečano otvoren. I sam je projektant Trga slobode Predrag Rechner krajem prošle godine, kada smo posljednji put pisali o lošem održavanju Trga, izrazio nezadovoljstvo njegovim stanjem, rekavši da odavno ne prolazi onuda, jer ga srce steže kada vidi koliko se ne održava. U međuvremenu se ništa nije promijenilo. Kao i mnoge druge investicije u gradu, poput prostora ispred Vodenih vrata u Tvrđi, o čemu smo nedavno pisali, i ova je prepuštena propadanju odmah nakon otvorenja. Što se samog spomen-obilježja tiče, ono je nagrđeno i terasom jednog ugostiteljskog objekta, baš kao i spomenik Picassu na promenadi, o čemu smo nedavno pisali, nakon što je prekriven suncobranom kafića, no to je tema za neki od budućih
tekstova.