U Knjizi postanka na dražestan je način prikazan istočnjački osjećaj za gostoljubivost. Na ulazu u svoj šator Abraham vidi tri nepoznata i tajanstvena putnika. Usrdno ih moli da navrate k njemu: “Nek’ se donese malo vode: operite noge i pod stablom otpočinite. Donijet ću kruha da se okrijepite prije nego pođete dalje.” Međutim to je tek istočnjački način govora. Nije uopće mislio samo na kruh i vodu. Kad su gosti sjeli, ode on do svoje žene Sare i kaže: “Brzo! Tri mjerice najboljeg brašna! Zamijesi i prevrtu ispeci!” Zatim je otrčao do svojih goveda, izabrao mlado i ugojeno tele te ga dao momku da ga brže zgotovi. Na kraju: “uzme masla, mlijeka i zgotovljeno tele pa stavi pred njih.”

Valja imati na umu da je u ono vrijeme dobra hrana bila i skupa i oskudna. Abraham troši svoje najbolje brašno i daje da se zgotovi mlado i ugojeno tele. Dodaje tome maslaca i mlijeka. I za naše prilike bila bi to skupa gozba. Cijelo tele! Na istoku je gostoljublje bilo veoma važno, jer nije bilo hotela ni restorana. Abraham gostima nudi najbolje, računajući, možda, da se i on tako može naći kao namjernik u tuđem kraju. Naš tekst dalje govori kako je Abraham i ne znajući veoma mudro postupio. Ta tri tajanstvena gosta bili su Božji glasnici koji su Abrahamu donijeli vijest koja je za njega bila najveći blagoslov. Njegova žena Sara - koja je već bila u godinama - rodit će mu sina. Tako je i bilo.

Rekli bismo - to je, eto, sretan završetak, kao u mnogim pripovijetkama i bajkama: siromašan čovjek od srca ugosti tajanstvenog gosta, pa onda dobije veliku nagradu. Međutim, i u stvarnom životu dobro djelo nikada nije bez naplate. Naravno, izuzetno je lijep osjećaj kada nekome učinimo dobro, a on se pokaže zahvalan i vrijedan te usluge. Međutim, dobro djelo nije uzaludno i onda kada čovjeka kojemu smo pomogli nikad više ne vidimo ili čak i onda kad se on pokaže posve nezahvalnim. Ja sam u određenom trenutku učinio dobro nekome čovjeku. Koštalo me to, možda, i truda i napora, pa i vlastitih sredstava, ali to mi nije važno. Priznali mi to ljudi ili ne priznali, znam da sam čestito postupio. Stvoren sam za dobro. Meni je srce puno. Imam svoje nutarnje zadovoljstvo i svoj mir.

Što bi se reklo u Dalmaciji: “Ko to more platit?”