Magazin
TEMA TJEDNA: SAT ANATOMIJE BANSKIH DVORA: (I.)

Kakvu Vladu imamo:
Najbolja ili najgora?
Objavljeno 20. srpnja, 2019.
OPORBENE DEMAGOŠKE IGRE: PROZIVAJU VLADU I MINISTRE KAKO BI SKRILI VLASTITU NEMOĆ

Za početak evo nekih koliko poučnih toliko i otrcanih fraza. Jedna glasi: "I put u pakao zna biti popločan dobrim namjerama." Druga pak govori: "Igrali smo dobro, z....o nas sudija", a to pjeva BiH bend Dubioza kolektiv. Treća je improvizacija tipa: "U teoriji je sve dobro, u praksi sve loše." Olimpijski pak moto "da je važno sudjelovati, a ne i pobijediti" odavno je još samo mrtvo slovo na papiru. Kao i često korištena milozvučnija sintagma kako "nikad nije ništa dovoljno dobro da ne bi moglo biti još bolje".

Kad se radi o ekonomiji, poslu i radu, nije zgorega spomenuti i neke mudre misli i izreke poput one Oscara Wildea koji je rekao i ovo: "Da biste naučili cijeniti minute, potrebne su vam godine." Jedan od američkih otaca nacije, slavni vojskovođa i prvi predsjednik SAD-a George Washington zapisao je: "Ustrajati u svom poslu i šutjeti najbolji je odgovor na svaku klevetu." I za kraj možda i najbolji citat kojim se možemo referirati i na našu, hrvatsku stvarnost: "Igra koja je pred nama sasvim je nova igra. Ne plašite se promjena ni brzine. Mijenjajte više nego što smo mi mijenjali i činite to brže od nas. Kojeg li zadovoljstva za one koji u tome uživaju! Kojeg li užasa za one koji na to nisu spremni." Riječi su to Jacka Welcha, slavnog američkog menadžera, koji je upravljao General Electricom između 1981. i 2001. godine.

NEGIRANJE SVEGA
Sve netom navedeno sasvim se dobro uklapa kao uvod u ovotjednu temu Magazina u kojoj objektivno i bez povišenih strasti pokušavamo odgovoriti na ovih dana također aktualno pitanje kakvu smo vladu imali u protekle uskoro tri godine, koji su njezini uspjesi, a koji neuspjesi. Za ljeto je možda odveć ambiciozno time se baviti, no kako ni sama Vlada još nije na godišnjem, a pitanje je i kad će, uostalom kao i Sabor, koji je u nekoj "privremenoj hladovini", pitanje uspješnosti ili neuspješnosti Vlade ne treba zaobilaziti bez obzira na ljetne vrućine. Posebno ne sad kad je najava rekonstrukcije Vlade postala stvarnost, pa nakon odstupanja ministara Kuščevića i Marića (Gorana), svjedočimo i odlascima ministrica Žalac i Murganić, te ministra Tolušića, u kontekstu preslagivanja Vlade koje je obznanio premijer Plenković.

Pritom je od samog čina smjena i ostavki, te dolazaka novih ministara/ministrica u Vladu, zanimljiv jedan puno širi kontekst - negativizam u hrvatskom medijskom prostoru koji svom snagom udara i preko ljeta, uz neprestana oporbena ustrajavanja na smjenama, na prozivanjima Vlade za loše stanje u zemlji, na sve više demagogije i politikantstva kojima se konstantno pokušava ocrniti apsolutno sve što Vlada radi, pa makar i bez suvislih argumenata od strane SDP-a, Mosta, Živog zida i većine drugih aktera s oporbene političke scene.

Naravno da nitko ne očekuje od oporbe da na sva usta hvali svaki potez Vlade, pa ni Plenkovićevu rekonstrukciju, no umjesto da budu nekakav "korektivni faktor", da objektivno upozoravaju na propuste i probleme, hrvatske oporbene snage, bilo lijeve, bilo desne, doimaju se poput bikova koji namjerno glume slijepce spram vlastitih očiju. Jer kako drukčije objasniti da je za njih "sve loše i kad je nešto dobro", da se ne priznaju konkretne činjenice, gospodarski pokazatelji koji su sve bolji, poput stabilnog rasta BDP-a, financijske konsolidacije zemlje, poreznog rasterećenja, rasta potrošnje i rasta plaća za 3 - 3,5 posto, pa i početak kurikularne reforme, te još niz mjera Vlade koje nailaze na pohvale u inozemstvu, dok ih kod nas oporba zbog svojih uskogrudnih interesa i sad već patološke želje da sruši Vladu posve negira jer se ništa od toga dobroga ne uklapa u "zacrtani plan" rušenja Plenkovića pod svaku cijenu te pritom raspisivanje prijevremenih izbora. Možda je puno toga u domeni teorije urote, možda još više u "praksi urote", možda u tom grmu i leži zec koji se zove oporba u Hrvatskoj. Ili da parafraziramo spomenutog Jacka Welcha: "Doista, kojeg li užasa za one koji nisu spremni priznati tuđi uspjeh."

ISTINA JE LAŽ
Da cijela priča bude još apsurdnija, gomilu takvih negativistički nabrijanih oporbenjaka, kao i gomilu dežurnih katastrofičara koji stalno ponavljaju kako "zemlja ide u krivom smjeru", ne može razuvjeriti ni statistika ni konkretni učinci u gospodarstvu, poduzetništvu, turizmu, izvozu, rastu potrošnje... Svi oni prezreno će mahnuti rukom na nedavno izvješće Fine u kojem stoji da je u razdoblju unatrag 17 godina (od 2002.) 2018. godina bila za poduzetnike najuspješnija, s 28,2 milijarde kuna netodobiti, u kojoj su sve skupine poduzetnika poslovale pozitivno, s tim da je udio srednjih i velikih poduzetnika u ukupno ostvarenoj netodobiti 69,3 %.

Teško je to priznati, a još teže priznati da je za takvu pozitivu zaslužna i vlada premijera Plenkovića, kojoj je jedan od prioriteta bio rasteretiti poduzetništvo poreznih i parafiskalnih davanja. Jednako kao što je mnogima teško priznati da je ministar Zdravko Marić na pravom putu kad je proteklog tjedna najavio da slijede nova porezna rasterećenja, da o pozitivnim mišljenjima rejting agencija glede investicijskih ulaganja u RH i ne govorimo.

Ništa od toga ne zanima oporbu, a ni većinu mainstream medija, tiskanih i elektronskih, u kojima sve vrije od negativizma, afera, crnila, žutila... Jer samo loše prolazi, što gore to bolje se prodaje, koga briga za lijepe priče kad poružnjena stvarnost ima veći učinak na ljude. Pritom oporba kao da svjesno ili nesvjesno, vrag će ga znati kad su u pitanju SDP, Most, "živozidaši" i svi ostali, ima neki javno-tajni plan da se non-stop udara na Vladu i ministre i kad rade dobro i kad rade loše. Jer nikad unatrag sad već 28 godina neovisne i samostalne RH nije u tolikoj mjeri bila napadana bilo koja vlada kao ova Plenkovićeva, pri čemu je rekordni broj interpelacijskih zahtjeva za opoziv ministara upućen u Sabor također hrvatska posebnost.

U takvoj pregrijanoj atmosferi javnog linča posve je izgledno da će se napadi na Vladu nastaviti i nakon rekonstrukcije. Traži se non-stop kukolj u žitu, loše u dobrome, afere i skandali kao modus operandi svakog napada trajni je plan, a kad nema materijala za afere i skandale, poseže se za smiješnim argumentacijama tipa "premlad je i neiskusan", kao što je to bilo u slučaju premijerova predlaganja Ivana Malenice za novog ministra umjesto Kuščevića. On je (Malenica) "no name kandidat", kaže Pretrov, dok Arsen Bauk diskretno naglašava kako je čovjek premlad za tako odgovornu funkciju. To što je i on, Arsen Bauk, bio neiskusan i premlad (34) kad ga je Milanović ustoličio za ministra u istome resoru, Bauk se nije sjetio kazati. Uglavnom, kad smo kod rekonstrukcije Vlade, glede novih ministara/ministrica koje je Plenković predložio bit će također gunđanja i negiranja, pa se stječe dojam kao da oporba (i neki mediji), osim što žele smjenjivati ministre, također žele Plenkoviću sastavljati Vladu nekim svojim kandidatima! Još jedan hrvatski teatar apsurda.

Uz ogradu da ovaj tekst nema nakanu opravdavati nikoga, pa ni ministre kojima se afere obijaju o glavu; njihova je moralna odgovornost bila odstupiti s položaja, što su i učinili, no isto tako, gledajući u cjelini konteksta, teško da će sad nekom u Hrvatskoj biti bolje kad tih prokazanih imena više nema u Vladi, teško da će nam odmah porasti standard, da će nam porasti plaće, da ćemo sad živjeti k‘o bubreg u loju kad Kuščević i Marić, Žalac, Tolušić i Murganić više nisu u svojim ministarskim foteljama. I to je strana priče koju valja bar spomenuti.

NASTAVITI RADITI
I sad, na kraju ovog kratkog analiziranja, odgovor na pitanje jesu li protekle skoro tri godine mandata ove Vlade bile uspješne ili neuspješne, odnosno je li Vlada bila u tom razdoblju uspješna ili neuspješna, može se svesti na jedan opći zaključak - više je pozitivnog nego negativnog! Pritom valja spomenuti i jedan od ključnih poteza Vlade - donošenje lex Agrokor, kojim se spasilo nekoliko tisuća radnih mjesta i osiguralo uspješno restrukturiranje tvrtke. I to je teško priznati onima koji u svemu vide urotu i dramu apokaliptičnih razmjera.

Kao problem koji Vlada nije uspjela riješiti, premda je učinila koliko je mogla, ostaje pitanje Uljanika, brodogradnje, te prespor tempo odvijanja reformi poput one u javnoj upravi, kronične dubioze u zdravstvu i dr. Dio tih problema Vlada ima prigode pokušati riješiti kroz još jednu godinu do parlamentarnih izbora, a dio (demografija) morat će se rješavati dugoročno. Usput će dakako biti izložena rafalima optužbi od oporbe i dijela medija. Ništa novo, u državi u kojoj je još puno toga "crno-bijelo u koloru". Ili, ponovimo riječi Georgea Washingtona: "Ustrajati u svom poslu i šutjeti, najbolji je odgovor na svaku klevetu!"

Piše: Darko JERKOVIĆ
Neumoljiva statistika
Od svih makroekonimskih i mikroekonomskih pokazatelja da je neka zemlja izišla iz krize BDP index svakako je najpouzdaniji. Slijedom toga, RH je u odličnom položaju jer je hrvatsko gospodarstvo poraslo u prvom tromjesečju 2019. za 3,9 posto u odnosu prema istom lanjskom razdoblju, što je najbrži rast od kraja 2007., a ponajviše se zahvaljuje rastu investicija i osobne potrošnje. Obznana je to Državnog zavoda za statistiku (DZS), i to je već 19. tromjesečje zaredom kako BDP raste, znatno brže nego u prethodnom, kada je gospodarstvo poraslo za 2,3 posto na godišnjoj razini. Rast od 3,9 posto najveći je još od četvrtog tromjesečja 2016., kada je BDP porastao prema stopi od 4,0 posto. Najveći pozitivni doprinos BDP-u u proteklom tromjesečju ostvaren je rastom izdataka za konačnu potrošnju kućanstava, priopćio je DZS. Sjajna je i vijest da su brutoinvesticije u fiksni kapital skočile za čak 11,5 posto na godišnjoj razini, znatno više u odnosu prema prethodnom kvartalu, kada su ojačale za 6,1 posto. Izvoz roba i usluga porastao je u prvom tromjesečju za 4,6 posto u odnosu prema istom razdoblju godinu prije. Pritom je izvoz roba porastao za 7,6, a usluga za 0,9 posto. Uvoz roba i usluga porastao je istodobno za 7,7 posto, pri čemu je uvoz roba ojačao za 5,9 posto, a uvoz usluga skočio za 16,6 posto. Sve je to rast iznad prosjeka EU-a. I sad ako to nije dobro, ne znamo što dobro jest. Doduše, od statistike se ne živi, ali, ipak, negirati sve te dobre pokazatelje bilo bi krajnje neodgovorno. Čekamo da DZS predstavi podatke za drugo tromjesečje, zaključno s 30. lipnja 2019.
DINO DOGAN

SINGAPURSKI POUČAK

 

Vlada se previše bavi sama sa sobom. I ne razlikuje se bitno od prethodnih vlada: u izbornoj kampanji tvrdi se da su problemi identificirani, da je plan rješenja izrađen i da, čim se dođe na vlast, ide u realizaciju. Kada se to dogodi, onda vidimo da tome i nije baš tako - kaže dekan Luxembourg School of Business, dr. sc. Dino Dogan te dodaje:

- Vlada mora imati jasnu viziju Hrvatske za 10, 20 i 50 godina, razrađen plan za realizaciju iste s jasnim prioritetima, zadacima, odgovornim osobama i institucijama te vremenskim rokovima. U tom kontekstu Vlada također mora osigurati nacionalni konsenzus, nadstranačku volju i sposobnost za suštinske promjene te primijeniti nove pristupe u rješavanju kratkoročnih i dugoročnih izazova. Prava nova rješenja ponudit će ona nova lica čiji se sustav vrijednosti i pristup bitno razlikuje od njihovih prethodnika.

Koji je bio najvažniji potez Vlade, je li to Lex Agrokor, a koji najveći problem?

- Porezna reforma na samom početku mandata bila je dobar potez Vlade. Dijelu građanstva i gospodarstva donijela je blago rasterećenje. Vlada je trebala nastaviti u tom smjeru i davati još jače impulse za oporavak hrvatskog gospodarstva kroz stvaranje pozitivnog okruženja i stabilnih uvjeta za poslovanje. Agrokor, Uljanik i brodogradnja općenito su problemi koji su poznati niz godina, ali su se svjesno gurali pod tepih. U mandatu ove Vlade problemi su toliko kulminirali da se više nisu mogli sakrivati. Iako smatram da Vlada u slučaju Agrokora nije trebala intervenirati i rješenje prepustiti vlasnicima i vjerovnicima tvrtke, na neki način razumijem politički motiv angažmana u tom predmetu. Ali što se napravilo: Lex Agrokorom je spriječena navodna opasnost masovnog otpuštanja zaposlenika u jednoj privatnoj tvrtki i time narušavanje socijalnog mira. U koji se (financijski) rizik Republika Hrvatska time upustila ne znamo. Ali sada se postavljaju dva pitanja: Prvo, što je sustavno učinjeno da se takvi scenarij više ne ponovi? Vidimo da se Lex Agrokor ne primjenjuje na brodogradnju. I drugo, što je s pozivanjem na odgovornost onih koji su dopustili da do takvih kriza uopće dođe - u slučaju Agrokora prekomjerna koncentracija moći/utjecaja i izostanak financijskog/poreznog nadzora?

S obzirom na nastavak trenda stabilnosti javnih financija, na rast BDP-a, smanjenje javnog duga, pozitivne ocjene rejting agencija i druge pokazatelje, možemo li govoriti o definitivnom izlasku iz krize?

- To su svakako dobre vijesti za Vladu. Koliko građanke i građani Hrvatske to već osjećaju u smislu poboljšanja njihovog životnog standarda, neka svatko za sebe procijeni. Ali ponavljam, trend kao takav dobra je stvar. Kako se dinamika europskog i svjetskog gospodarstva usporava, u bližoj budućnosti vidjet ćemo na koliko čvrstim nogama stoji financijska stabilnost javnih financija.

Što se stopa rasta tiče, one su na prvi pogled impresivne. Ali i dalje se Hrvatska od svih zemalja Europske unije najsporije oporavlja od zadnje globalne financijske krize. Uzmemo li u obzir zaduženost i (sada niže) kamatno opterećenje, Hrvatskoj je potreban višegodišnji, gotovo dvoznamenkasti godišnji rast BDP-a da bi uhvatila korak s drugim tranzicijskim zemljama poput Češke, Slovačke, ili tek Poljske. Potonja je sebi zadala cilj, u gospodarstvu dostići razinu Njemačke. Pogledom usmjeren na najbolje i odlučnim djelovanjem, Hrvatska bi kroz nekoliko godina svojem građanstvu mogla omogućiti osjetno bolji život.

U vašoj kolumni za Lider, od ožujka 2019., naglasili ste važnost dugoročnog planiranja i kao pozitivni primjer naveli Singapur. Što iz toga može naučiti RH?

- Mi smo u Hrvatskoj jako vješti u objašnjenjima zašto ne može bolje. Niz godina vlade su nas uvjeravale da je spor oporavak gospodarstva posljedica Domovinskog rata. I sve do 2005. godine to i mogu prihvatiti. Ali kada se prisjetimo koja je razaranja Njemačka pretrpjela u Drugom svjetskom ratu i da je samo deset godina nakon toga proživljavala svoje gospodarsko čudo, tzv. Wirtschaftswunder, u najmanju ruku dopušteno je pitanje, što se to (ne)događa s hrvatskim gospodarstvom. Ako je argument da se jedna mala Hrvatska ne smije uspoređivati s jednom velikom Njemačkom, evo primjera malog Singapura: 1965. stravično siromašna zemlja bez ikakvih prirodnih resursa i sa stopom nezaposlenosti od gotovo 100 % bijaše od strane Malezije puštena u samostalnost. Njihov tadašnji lider, Lee Kuan Yew, u toj je situaciji svojim sugrađanima ponudio viziju Singapura kao ekonomski i socijalno napredne multikulturalne države. I ne samo to. Predstavio je i odgovarajući 50-godišnji Master plan u kojem su detaljno bile opisane faze razvoja Singapura. Singapur je tako prošao svojevrsnu transformaciju od kolonijalnog trgovinskog mjesta do svjetski poznate kozmopolitičke države/grada s izuzetno konkurentnim gospodarstvom i vrlo visokim standardom života. Što, dakle, Hrvatska može naučiti od Singapura:

Dugoročno planiranje i dosljedno izvršenje se isplati (za stanovnike i za državu). Stajanje na mjestu je nazadovanje. Neprestana volja i sposobnost proaktivno su se uhvatiti u koštac s aktualnim i nadolazećim izazovima jamče održivu konkurentnost na svjetskoj razini.

Lideri moraju biti autentični i u svakom trenutku izvršavati ono što govore. Primarna vodilja im je održiva dobrobit države i svih njenih stanovnika. Održivi uspjeh temelji se na pozitivnoj selekciji uposlenika i upravljanjem učincima. Korupcija se tretira kao najveće zlo i kažnjava se drakonskim kaznama. Loša startna pozicija i/ili nedostaci pametnim se razmišljanjem i djelovanjem mogu pretvoriti u prednosti. U nekim stvarima u pozitivnom smislu valja biti drugačiji od drugih. To je bit svake inovacije. Pozitivna i agilna sredina te stabilni investicijski uvjeti privlače kvalitetne strane investicije.

Uz sve što ste radili i radite, također ste i profesor na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa. Kakav je interes studenata za ta područja, i posljedično tome, kakva je budućnost managementa u RH?

- Interes studenata za temu strateškog upravljanja je velik. Kada sami trebaju nešto osmisliti u tom smjeru, pogotovo na razini države, neki se uplaše kompleksnosti teme. Ali mnogo je više onih hrabrih: tako je prije dvije godine jedan moj student analizirao modele upravljanja željeznica diljem svijeta i izdvojio smjernice za Hrvatske željeznice. Rad smo pretočili u članak koji je objavljen u jednom tjedniku i intervjue za radio i televiziju. Medijski odjek bio je odličan. Zato analize i smjernice su tu, nedostaje dosljedna akcija.

Kada bi se uistinu novim kadrovima dala šansa da zauzmu vodeće pozicije u hrvatskim tvrtkama, pa i u politici, tada bih na budućnost managementa u RH gledao još pozitivnije. Sve je u ljudima.(D.J.)

DAVOR MAJETIĆ

PODUZETNIČKI OPTIMIZAM

 

Poduzetnici, domaći i inozemni, kao bitni nositelji razvoja postojećih i/ili stvaranja novih poduzetničkih pothvata koji trebaju kreirati novu vrijednost, očekuju i traže s opravdanjem motivirajuće i podupiruće poslovno okruženje čija kvaliteta ne zaostaje za onom Hrvatskoj usporedivih država članica EU i/ili se temelji na dobroj praksi država članica EU-a - kaže Davor Majetić, glavni direktor HUP-a, te dodaje: Vrijednosti i ponašanja koje poduzetnici prioritetno žele prepoznati u poslovnom okruženju su: nedvojbena pravna sigurnost, transparentnost, predvidljivost i očekivana efikasnost ukupne javne administracije, odnosno ukupnog javnog sektora kao vjerodostojnog partnera u kreiranju novih vrijednosti. HUP pohvaljuje aktualni akcijski plan rasterećenja gospodarstva koji je pokrenula Vlada, a kojim se planiraju uštede veće od 600 milijuna kuna. To je izuzetno važno jer će tih 600 milijuna kuna ostati u rukama poslodavaca, koji će s tim novcem moći investirati i povećavati plaće radnicima. HUP pozdravlja i dosadašnje akcijske programe za neporezno rasterećenje poduzetnika, korištenje predloženog SCM postupka, ali opetovano naglašava da presudan doprinos proizlazi iz njihove konzistentne i koherentne te dosljedne provedbe, kao i cjelovitog kontinuiranog praćenja učinka svake od mjera.

Prema nedavnom izvješću Fine, za poduzetnike je prošla, 2018. bila najbolja unatrag 17 godina (od 2002.), s 28,2 milijarde kuna netodobiti. Kako to komentirate, znači li to da krize poduzetništva u RH više nema?

- Mjesečna publikacija HUP-a koja daje pregled glavnih makroekenomskih trendova u zemlji - HUP Trend, pokazao je da su u 2018. poduzetnici, njih 131 117, obveznici poreza na dobit, prihodili 751 mlrd. kuna, prvi put više nego 2008., uz dobit razdoblja od 46,9 mrld. kuna i netodobit od 28,2 mlrd. kuna. Netodobit mikropoduzetnika (udio 90,0 % u ukupnim) iznosila je nešto više od 2 mlrd. kuna, mali poduzetnici (udio 8,6 %) ostvarili su 6,6 mlrd. kuna, srednji (udio 1,1 %) 7,8 mlrd. kuna, a veliki poduzetnici (udio 0,3 %) 11,8 mlrd. kuna. U 2018. u dugotrajnu imovinu uložilo je samo 9,8 %, ili 12.808 poduzetnika, tek 24 mlrd. kuna, prema 75 mlrd. kuna i između 32 % i 37 % od ukupnih tvrtki u 2007. godini.

Budžet se uredno puni, BDP zadržava trend rasta, javni dug se smanjio, u inozemstvu se RH zadužuje po povoljnijim uvjetima, rejting-agencije daju povoljne ocjene... Vaš komentar na sve te pozitivne trendove?

- Suglasni smo velikim dijelom s navodima o trendovima koje spominjete, a koje je poželjno promatrati i apsolutno i relativno. Navedene trendove možemo pripisati i pozitivnom dijelu ekonomskog ciklusa u EU-u (7 godina rasta) i SAD-u (10 godina rasta, najduže razdoblje od 19. stoljeća), nizu pozitivnih eksternih čimbenika od ulaska RH u EU, izrazito ekspanzivne monetarne politike ESB i HNB, geopolitičke premije posljednjih godina i njezina doprinosa hrvatskom turizmu. Premda su ljetne prognoze EK u odnosu prema proljetnima bitno podignule procjene BDP-a Hrvatske, što nas veseli, s 2,6 % na 3,1 % za 2019., Hrvatska je po dinamici njegova rasta na 9. mjestu među zemljama tzv. Nove Europe, a prognoza za 2020., i EK i drugih međunarodnih institucija, spušta BDP Hrvatske na 2,5 %, dok je potencijalna stopa rasta BDP-a Hrvatske i nadalje oko 2 %. U osobnoj potrošnji kao osnovnom pokretaču rasta BDP-a prepoznajemo i doprinos poslodavaca koji su u znatnoj mjeri prethodno porezno rasterećenje rada prenijeli u povećanje plaća zaposlenika. Zabrinjava nas u strukturi rasta BDP-a Hrvatske i nadalje negativna inozemna potražnja i još uvijek slab doprinos privatnih investicija. Hrvatska je prema BDP-u po stanovniku prema kupovnoj moći, kao i po stvarnoj individualnoj potrošnji, pokazatelju životnog standardu, u odnosu prema prosjeku EU-a na 63 % u 2018. i na 27. mjestu je među skupinom EU28. Dizanje kreditnog rejtinga od S&P i Fitcha je pozitivan čimbenik za sve dionike na novčanom tržištu, ali je RH po kreditnom rejtingu na 25. mjestu među EU28 i konstatacije agencija govore o prisutnosti znatnih negativnih rizika. Očekuje se da će započete aktivnosti u procesu pristupanja Hrvatske europodručju biti dodatni snažni akcelerator za brojne nužne urgentne strukturne reforme, jer HUP score za 2018. ponovno pokazuje da je Hrvatska s 36 od 100 bodova daleko na posljednjem mjestu po reformskim učincima među zemljama EU10, Nove Europe.

Kakva je inače investicijska klima u RH, koliko se stanje popravlja?

- HUP očekuje dodatne kvalitetne napore svih nositelja ekonomske politike u podupiranju i podrški aktualnom, prema svemu sudeći neumoljivom, poduzetničkom optimizmu u Hrvatskoj. On nadahnjuje poduzetnike da ne posustanu u svojim poduzetničkim aktivnostima i pothvatima, a pozitivne mjere ekonomske politike trebale bi mu biti potrebni vjetar u leđa, dok je neposredna posljedica povećanje BDP-a, odnosno povećanje BDV-a.

HUP već godinama vrlo uporno inzistira na smanjivanju kompleksnosti regulatornog okvira, smanjivanju učestalosti njegova mijenjanja te smanjivanju izražene prema poduzetnicima represivne sklonosti. Takvo stanje direktno se manifestira na poduzetničku/poslovnu i ulagačku klimu, a povratne u pravilu nepovoljne i objektivizirane informacije dolaze s raznih za investitore relevantnih globalnih rang-ljestvica.

Širi kontekst navedenog nepovoljnog stanja u Hrvatskoj u osnovi čine četiri čimbenika koja presudno utječu na razliku uspješnih od neuspješnih tranzicijskih zemalja, a to su: konzistentnost i koherentnost javnih politika, kvaliteta javnih institucija uključujući i pravosuđe na svim razinama, realni politički lideršip od vrha prema dolje te jasnoća dugoročne perspektive za sve. Vlada prepoznaje ovo važno otvoreno pitanje, ali je još uvijek razina, za razliku od vrlo često normativnih, realnih promjena u praksi, prema mišljenju poduzetnika daleko od prijeko potrebnih.

Kako biste ocijenili dosadašnji rad Vlade, koja uskoro puni tri godine mandata?

- Činjenica je da je u mandatu ove Vlade nastavljen rast, što je pohvalno. Isto tako moramo pohvaliti napore Vlade oko reforme poreznog sustava i sve ostale mjere kojima se smanjuju troškovi poslovanja. Također, mora se priznati, ova je Vlada imala neplaniranih aktivnosti poput slučaja Agrokora i Uljanik grupe. Ipak smatramo, uzevši sve u obzir, a naročito radi pozicije i stanja hrvatskog gospodarstva, da je Vlada trebala i morala pokrenuti brze i ozbiljne reforme u svim reformskim područjima HUP skora, a posebno što se tiče reforme obrazovnog, zdravstvenog i mirovinskoga sustava te o pitanju opterećenja gospodarstva, tržišta rada i privlačenja investicija.(D.J.)
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana