S međunarodne konferencije u organizaciji HNB-a i MMF-a o demografiji, održane u Dubrovniku početkom tjedna, stigle su zabrinjavajuće poruke o demografskim problemima u zemljama srednje, istočne i jugoistočne Europe. O toj smo temi razgovarali s demografom Draženom Živićem, zamjenikom ravnatelja Instituta "Ivo Pilar".
Premijer Andrej Plenković izjavio je kako je demografski izazov ključno pitanje za opstanak hrvatske države. Je li ono na što vaše kolege i vi već više od desetljeća upozoravate sada doprlo do hrvatskih vlasti?
- Vidljivo je, i u to nema sumnje ako stvari želite objektivno gledati, da postoje nekakvi pomaci, a čini mi se i da svijest o važnosti demografske problematike polako dopire i do hrvatskih upravljačkih struktura. Ono što se uvijek pitamo jest je li to dovoljno široko, iskreno i brzo. To će, naravno, vrijeme pokazati, no mislim da ipak postoji jedna ideja i pravac kojim ta svijest prodire i na toj razini. Mislim da objektivna ocjena to mora imati u vidu.
Nešto se događa
Vlada je podignula iznos roditeljskih naknada, a cilj je da do sredine 2020. ukupno porastu za 110 posto u usporedbi sa 2017. Potpisano je više od 200 ugovora financiranih iz fondova EU-a za gradnju dječjih vrtića, a u prethodne dvije godine odobreno je 5300 subvencija za stambene kredite. Jesu li to neki od onih pomaka koje ste zazivali?
- Demografi uvijek smatraju da je svaka pozitivna inicijativa dobrodošla. Ono zbog čega smo oprezni jest pitanje je li to rezultat strategije i vizije, koja onda obuhvaća široko područje djelovanja, pa smo se u prvih godinu dana odlučili učiniti jedno, sljedeće godine nešto drugo, i tako redom, svjesni da se ne može iz optimalne ponude mogućih mjera sve odmah primijeniti. Jasno je da tu postoje koraci. No čini mi se da nekako izostaje ta cjelovitost priče, nego malo pričamo o jednome, pa malo o drugome, a bitno je da znamo što i kada radimo. Tu moramo biti oprezni jer još nije sve do kraja jasno. Znamo da se izrađuje nova strategija i da ona podrazumijeva korake koji se u nekim javno prezentiranim podatcima spominju.
Najavljene su i nove demografske mjere i strategija, između ostaloga i delimitiranje naknade u posljednjih šest mjeseci rodiljnog dopusta, najmanje deset dana plaćenog dopusta za očeve, omogućavanje roditeljima i rada od kuće...
- Nisam siguran hoće li naknada odmah biti delimitirana, vjerojatno će se za to čekati bolje vrijeme, ali su vrlo obiljne naznake da će se povećati za drugih šest mjeseci dopusta, a u nekoj perspektivi i delimitirati, što mi se čini jednom od ključnih, među pet najvažnijih, mjera koje bi svakako trebalo provoditi. Dakle, dobro je da se stvari mijenjaju na način da se predviđaju i uvode neke nove mjere, a stare financijski poboljšavaju. Bitno je, kako sam rekao, da to bude dio jednog općeg puta i konsenzusa, koji se neće mijenjati kako se mijenjaju političke stranke na vlasti. Jer to mora biti, kako smo mi demografi znali reći, svojevrstan "ustavni zakon", koji će podrazumijevati da su svi akteri u društvu obvezni provoditi te mjere i unaprjeđivati ih, a nikako ih zanemarivati ili ukidati. Želim vjerovati da je ovo što se događa stvorilo atmosferu u smislu provođenja politika demografske revitalizacije, koju će biti nemoguće zaustaviti.
Što biste još preporučili, vezano i uz ekonomske mjere?
- Kada govorimo o tome u suvremenom kontekstu, a povezano i s aktualnim iseljavanjem, svakako je pitanje ekonomskog razvoja, novih radnih mjesta, sigurnosti radnih mjesta i pravedne naknade za obavljeni posao među prioritetima. Znam da je to, u kontekstu tržišnog gospodarstva, kada je sve prepušteno na milost i nemilost tržištu, teško održavati. No država je ta koja mora stvarati uvjete, subvencijama gospodarstvenicima i pametnom gospodarskom politikom, da utjecaj okrutnog tržišta pokuša svesti na što manju mjeru i time omogućiti stabilnost radnog mjesta. Ona ne može biti apsolutna, ali može biti na višoj razini. To je onda opet u sinergiji sa svim drugim mjerama koje se trebaju dugoročno osmisliti ili su već u vidu da će se početi primjenjivati.
Znači li 400 djece više rođene 2018. nego godinu dana prije da bi se trend bar dijelom mogao okrenuti?
- Svakako je bolje da imamo 400 više rođene djece, nego 400 djece manje. Već sama ta činjenica je nešto pozitivno. Hoće li to okrenuti trend, usporedbom samo dviju godinu nemoguće je reći jer smo sličnih situacija već imali. Tako da teško možemo govoriti o promjeni trenda, ali možemo reći, ako stvar gledamo optimistično, da imamo neke mjere i nešto se događa te da postoji i statistička potvrda da imamo razloga nastaviti još radikalnije s provedbom određenih mjera, kako bismo to jednogodišnje pozitivno stanje sljedećih godinamogli doista pretvoriti u pozitivan trend. Naravno, vjerojatno nećemo moći u nekom dugoročnom razdoblju promijeniti taj osnovni trend u odnosu broja rođenih i umrlih, toliko smo duboko u tom negativnom prirodnom trendu. To će biti vrlo teško preokrenuti. Međutim, treba ustrajati na tome da broj živorođene djece bude bar minimalno veći svake godine. No hoće li se to već 2019. pokazati u odnosu prema 2018., doista je teško reći.
Nadomještanje gubitaka
Kako to uopće postići u vrijeme kada je otvorenost europskih granica nemali broj mladih usmjerila k bogatijim zemljama EU-a te hoće li trend iseljavanja ipak oslabjeti za nekoliko godina, kao u nekim drugim zemljama nakon ulaska u Uniju?
- Kada govorimo o problemu iseljavanja, on ima mnoge aspekte, a nas zanimaju demografski i ekonomski. Ako govorimo samo o demografskom, trenutna je situacija u Hrvatskoj takva da će se sljedećih godina broj iseljenih smanjivati, iako će to oscilirati. Jer demografski potencijal iseljavanja je sve manji, pa ćemo moći reći da imamo manji broj iseljenih. Međutim, i to će, jer iseljava se stanovništvo u najboljoj životnoj dobi, dodatno osiromašivati i ovako osiromašenu demografsku bazu. Kada je riječ o ekonomskom aspektu, o tome ovisi i ekonomska situacija u Hrvatskoj, Europi, ali i drugdje u svijetu kamo naši ljudi odlaze. Što bude veća razlika razvijenosti u smislu društvene stabilnosti i izgradnje između Hrvatske i tih drugih zemlja, taj ekonomskim razlozima prouzročen kontingent iseljenika neće usporiti. Ako ljudi ne budu mogli osigurati egzistenciju u Hrvatskoj, to će pokušati negdje drugdje. A to je pitanje i općenito stanja u društvu, koje ima i druge dimenzije, od politike nadalje. Na svemu tome treba raditi, iako se iseljavanje ne može zaustaviti potpuno, jer to ne ovisi samo o gospodarskom stanju u Hrvatskoj nego i u zemljama koje ljude mogu privući. Sve to sada više potiče iseljavanje nego povratak ili useljavanje drugih ljudi. To je trajno pitanje i sigurno nećemo moći reći: e, sada smo to riješili, pa ćemo se baviti nečim drugim. Morat ćemo plivati u tom moru svjetskih odnosa kako znamo i umijemo.
MMF-ovo istraživanje govori da će se populacija u zemljama srednje, istočne i jugoistočne Europe zbog starenja i migracija do 2050. suočiti s padom stanovnika od 12 posto (do 2080. i 25 posto), a radna populacija morati podržavati daleko veći broj starijih. Kako se tome suprotstaviti u postojećoj ekonomskoj neravnoteži na razini EU-a?
- Riječ je o procesima koji su davno prepoznati i to nikoga nije iznenadilo. I nisu u krivu oni koji suvremene migracije, koje nazivamo izbjeglištvom, a nije uvijek riječ o klasičnom izbjeglištvu, upravo i promatraju u tom kontekstu nadomještanja demografskih gubitaka koji nastaju. To nije jednostavno, to je velik izazov, a ako je velik izazov zapadnoeuropskim zemljama, koliki je tek onda nama, jer ovo više nije prostor u koji bi se ljudi rado doseljavali. Mi još nismo odredište migranata, nego smo ili u fazi tranzita ili iseljavanja domicilnog stanovništva. Nema tu odgovora koji nudi rješenje za sve. Očito je da moramo napraviti reformu mirovinskog sustava, kao i zdravstvenog, koji će postati održivi. Kao što se ne možemo u demografskom oporavku oslanjati isključivo na bioreprodukciju, jer nam je struktura nepovoljna, ne možemo se osloniti isključivo ni na migracijski aspekt, jer tu još nismo "konkurentni". Zato i moramo tom problemu prilaziti sa svih mogućih aspekata. Preko noći se problemi ne mogu riješiti, pa ni okrenuti trend, treba biti strpljiv i ne očekivati rezultate odmah, nego tijekom duljeg razdoblja. I isto tako strpljivo raditi. Svako sačuvano radno mjesto ostavit će jednog čovjeka ili cijelu obitelj ovdje. Moramo biti spremni uložiti velik trud, uz odricanje u državnom proračunu u smislu spašavanja ekonomije, čime dugoročno spašavamo i demografsku sliku. Aktualnim pokušajem privlačenja stranih radnika sada tek popunjavamo mali dio velikih rupa nastalih u posljednjih nekoliko godina, i to samo zahvaljujući tome što je u nekim drugim zemljama situacija još gora. Moramo stvarati uvjete koji će jednako motivirati naše ljude da ostanu ovdje, motivirati ljude iz drugih krajeva da dođu i tu vide budućnost, kao i jednako motivirati ljude koji su se iselili iz Hrvatske prije pet ili 50 godina da se vrate.
Igor Bošnjak
Preko noći se problemi ne mogu riješiti, treba raditi i biti strpljiv te ne očekivati rezultate odmah