Nakon tijesne potvrde u Europskom parlamentu njemačke demokršćanke Ursule von der Leyen za novu predsjednicu Europske komisije, europski su čelnici ipak odahnuli jer se sada mogu mirnije pozabaviti budućnošću i pozicioniranjem Europe u složenim međunarodnim okolnostima.

Ishod glasovanja i dalje svjedoči o snažnim podjelama unutar EU-a, ovaj put dodatno naglašenim i odustajanjem od modela spitzenkandidata. Podsjetimo, za Ursulu von der Leyen glasovala su 383 zastupnika. Kako bi postala predsjednica Komisije, von der Leyen trebala je dobiti podršku apsolutne većine zastupnika, odnosno najmanje 374 glasa.

Politologinja Jadranka Polović također ističe da je situacija u Europskom parlamentu, vezano za izbor von der Leyen za čelnicu Komisije, pokazala duboke podjele te dominaciju europske jezgre nad, uvjetno rečeno, novijim članicama EU-a.

- Možemo reći da se to i ovim najnovijim sastavom Europske komisije "debelo" potvrđuje. Iako je von der Leyan ponudila određena mjesta zemljama istočne Europe, koje bi trebale dobiti važne odbore, mislim da to ni najmanje neće poboljšati njihov utjecaj unutar same Europske komisije. Kod glavnih su funkcija inzistirali na uvažavanju spolne ravnopravnosti, a gdje im je nestala regionalna komponenta? Tako da mislim kako će te zemlje, osobito one iz "Višegradske skupine", možda nastaviti djelovati izvaninstitucionalno. To znači da sreća zbog formiranja nove europske vlade vjerojatno neće dugo potrajati. Ta duboka podijeljenost, koja se vidi u Europi, seže još od 2003. godine i invazije na Irak, kada su uz SAD stale nove članice te George Bush prvi put govorio o "novoj" i "staroj" Europi. Ta se linija podjele nastavila svih ovih godina - upozorava Polović. Treba podsjetiti kako je i von der Leyen u svom prvom nastupu istaknula upravo kako "EU mora ponovno pronaći svoje jedinstvo."

Kako kaže Polović, u kontekstu izrastanja novih sila, te osobito velike fokusiranosti SAD-a, Kine i Rusije na njihove međusobne odnose, Europa će biti na rubu i "igrati polako", vrlo često u sferi interesa svih triju velikih sila. Vjeruje također da će pojedine države članice jačati bilateralne veze i suradnju. "Mislim da je budućnost Europe u svemu tome vrlo neizvjesna", zaključuje Jadranka Polović. Tu spominje kako se francuski predsjednik Emmanuel Macron pokušava ponovno povezati s Rusijom, a Nijemci "igraju" s Kinezima, tako da svatko ima neku "figu u džepu". "Amerikanci su pak snažno povezani sa zemljama istočne Europe, ali sve više i s Italijom, pa sve podsjeća na situaciju s početka 20. stoljeća i duboku podijeljenost europskih sila. Ona stvarno postoji i najveće je zemlje ne mogu prevladati nego stalno rade kombinatoriku s novim članicama, netko se veže za nekoga, ali i ta savezništva obično kratko traju. Europa nema jasnu i dobru strategiju ni viziju svoju budućnosti", zaključuje Polović.