Kako stoji u izvješću o osobama s invaliditetom u Republici Hrvatskoj, koje je Hrvatski zavod za javno zdravstvo objavio krajem svibnja, u našoj zemlji živi 511.281 osoba s invaliditetom, nasuprot 511.080 osoba koliko ih je živjelo 2009. Najveći broj osoba s invaliditetom je u skupini starijih od 65 godina, njih 248.389, a posebno je zanimljivo što je u radno aktivnoj dobi njih čak 217.578.

Također, oko 66 posto osoba s invaliditetom nema završenu osnovnu školu ili ima samo osnovnoškolsko obrazovanje, a uz tri posto osoba s visokom ili višom stručnom spremom, izvješće ukazuje kako su prema podatcima Očevidnika zaposlenih osoba s invaliditetom, u RH zabilježeni podatci za 18.903 zaposlene osobe, pri čemu samo 11.037 osoba zadovoljava kriterije Pravilnika o očevidniku. Čak 27 posto od ukupnog broja osoba s invaliditetom živi u Gradu Zagrebu i Splitsko-dalmatinskoj županiji, a u Krapinsko-zagorskoj županiji prema ukupnom udjelu stanovništva živi najviše osoba s invaliditetom, u Osječko-baranjskoj trenutno ih je 21.506, što je znatan pad u odnosu prema razdoblju prije 10 godina, kada su bile čak 34.932 osobe s invaliditetom. No pokraj svih tih brojki postavlja se pitanje - kakva je stvarna situacija o pitanju društvenog položaja, prava, ali i cjelokupne informiranosti osoba s invaliditetom?!

Mario Burek, savjetnik pravobraniteljice za osobe s invaliditetom iz Područnog ureda pravobraniteljice u Osijeku, s fokusom na Osječko-baranjsku županiju i istočnu Hrvatsku, kroz nekoliko točaka upozorio nas je na ono što osobe s invaliditetom najviše frustrira, na što se žale i kako im se može pomoći.

- U cijeloj Hrvatskoj najveći problem još je izostanak sustavnih promjena. Iako imamo neke pozitivne pomake kroz zakonske izmjene i izmjene propisa, kao primjerice povećanje naknade za osobnu invalidninu, doplatak za pomoć i njegu, dječji doplatak, povećanje broja korisnika osobne asistencije, ali sve su to pojedinačni pomaci koji su rezultat dugogodišnjeg i iscrpljujućeg zagovaranja udruga osoba s invaliditetom - podsjeća Burek naglašavajući kako te izmjene nisu uklonile sustavni nedostatak zbog kojega velik broj osoba s invaliditetom još nema osiguranu podršku i skrb u onoj mjeri u kojoj im je potrebna.

U posljednje vrijeme pozitivno je dočekan i Pravilnik o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima, ali ono što zabrinjava, smatra Burek, jest da još uvijek nije riješen sustavan način financiranja asistenata i komunikacijskih posrednika.

- Stalni problem s kojim se osobe s invaliditetom susreću jest nepovezanost sustava - zdravstvenog, socijalne skrbi te odgoja i obrazovanja, pa svatko, konkretno u slučaju djece s teškoćama u razvoju, vodi svoju individualnu politiku, umjesto da kroz sinergiju poduzimaju radnje radi poboljšanja položaja djece. No kao jedan od pozitivnih primjera suradnje nadležnih ministarstava kao i jedinica lokalne i regionalne samouprave može se istaknuti Centar za autizam u Osijeku, koji je pri uspostavi osluškivao potrebe djece, roditelja, ali i samih stručnjaka - otkriva savjetnik pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, napominjući kako je nedostatak sustavne suradnje doveo do toga da još nije potpuno zaživio Nacionalni okvir za probir i dijagnostiku djece s poremećajima iz spektra autizma, a prepreke stvara i nedovoljna dostupnost usluga rane intervencije za djecu s teškoćama u razvoju. Uza sve to, Mario Burek upozorava kako se protekle dvije godine prilično usporio i proces deinstitucionalizacije osoba s invaliditetom, na koji se RH obvezala, pa ističe konkretan primjer projekta "Moj kvadrat u zajednici", kojim je u Osijeku povećan broj stambenih jedinica i samih korisnika, a prema izvješću HZJZ-a još 1,2 % osoba s invaliditetom u RH boravi u ustanovama, a u nezadovoljavajućim uvjetima stanovanja živi oko 13 % osoba.

Unatoč svim negativnim pokazateljima, među osobama s invaliditetom porasla je razina informiranosti o pravima i mogućnostima, što dokazuje i Područni ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom u Osijeku, koji je s područjem djelovanja u pet slavonskih županija već premašio broj ukupnih obraćanja s toga područja u odnosu prema 2017. godini, a iako je tek srpanj, uskoro očekuje i dosezanje broja obraćanja iz cijele 2018. Ovom se uredu tako do srpnja obratilo više od 200 osoba s invaliditetom, roditelja djece s teškoćama u razvoju i predstavnika udruga, a od njegova otvorenja u studenome prošle godine provedeno je 500 različitih radnji poput savjetovanja, preporuka, upozorenja i zatraživanja očitovanja.

- Cjelokupna svijest u društvu se mijenja jer smo primijetili da nam se javlja sve više djelatnika raznih institucija, kao i studenti, koji samoinicijativno, s pritužbama, upozoravaju na probleme ili daju prijedloge o njihovim rješenjima. Što se tiče samih osoba s invaliditetom, najviše pritužbi imamo iz područja socijalne skrbi, u kontekstu neostvarivanja prava pred nadležnim tijelima ili komunikacije djelatnika u pojedinim institucijama, velik broj pritužbi imamo na tijela vještačenja, a mnogo nam pritužbi dolazi i iz sfere rada i zapošljavanja, pa imamo najviše upita za savjetovanje o poštovanju prava radnika, prednosti pred jednakim uvjetima te konkretno o pravu na razumnu prilagodbu na radnom mjestu, za koju se zanima i sve više poslodavaca - otkriva savjetnik Burek napominjući kako uz upite vezane za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja i pritužbe iz područja odgoja i obrazovanja Područni ured pravobraniteljice u Osijeku na dnevnoj bazi zaprima pritužbe vezane za pristupačnost i mobilnost kako u vezi neprimjerenih arhitektnoskih ili komunikacijskih rješenja tako i zbog nedostatka ili neprilagođenosti javnog prijevoza iz ruralnih sredina.

Područni ured u Osijeku osnovan je upravo kako bi povećao svijest i informiranost osoba s invaliditetom u ruralnim sredinama, pa savjetnik Mario Burek s kolegama mjesecima obilazi cijelu Slavoniju, a krajnji rezultat takve inicijative vidljiv je upravo u povećanju broja obraćanja, primjerice iz Belog Manastira i Slavonskog Broda, gdje se susretao s predstavnicima lokalne samouprave i specijaliziranih udruga za osobe s invaliditetom.

- Nažalost, ili srećom, na takvim susretima vidimo koliko je još problema ostalo neriješeno. Primjerice, opet dolazimo do konstantnog problema s prijevozom u Baranji, gdje kronično nedostaje i pružatelja socijalnih usluga, od asistencije, rane intervencije za djecu, pa sve do brige za stare i nemoćne. Činjenica je kako ondje nema aktivnih udruga ili ih je premalo, a prijevoza nema ili ga ima, ali nije sufinanciran - upozorava Burek zaključujući kako je informiranost porasla zbog ključne suradnje s civilnim sektorom, odnosno udrugama koje upozoravaju na svakodnevne probleme osoba s invaliditetom i dovode do sustavnih, a ne samo individualnih rješenja brojnih problema.