Ministar financija Zdravko Marić najavio je u ponedjeljak da će do kraja srpnja predstaviti novi set mjera za porezno rasterećenje rada. Marić je to rekao odgovarajući na pitanja novinara na marginama međunarodne konferencije "Demografija, zapošljavanje i rast: Upravljanje budućnošću u srednjoj, istočnoj i jugoistočnoj Europi" u organizaciji Hrvatske narodne banke i Međunarodnog monetarnog fonda.

Kazao je da će u novom setu mjera fokus biti na pronalaženju dodatnog prostora gdje bi se moglo rasteretiti oporezivanje rada, pri čemu napominje da su, kada je riječ o porezu na dohodak i porezu na dobit u dosadašnjim krugovima porezne reforme, postignuti najbolji povratni efekti na gospodarski rast.

Nije želio otkriti kako će te konkretne mjere izgledati, s obzirom na to da još nije završena analiza i preporuke s kojima će ići prema predsjedniku Vlade. Marić napominje da osim mjera koje imaju dugoročan efekt, postoje i one koje imaju instantan efekt, a kako se u različitim sferama pokušavaju pronaći one koje će značiti dodatnu stimulaciju za poslodavce, koja bi mogla značiti i podizanje plaća radnicima. Na pitanje hoće li rasterećenje krenuti odmah ili će se čekati 2020., ministar financija kazao je da zakonske izmjene, ako do njih dođe, idu s prvim danom godine, a one stvari koje se mogu rješavati s podzakonskim aktima, to može biti i ranije.

Na konferenciji "Demografija, zapošljavanje i rast: Upravljanje budućnošću u srednjoj, istočnoj i jugoistočnoj Europi" guverner HNB-a Boris Vujčić poručio je da je nedostatak kvalificirane radne snage postao glavna prepreka rastu u mnogim zemljama, pa je tako nužno stvarati okruženje koje će poticati ostanak talentiranih pojedinaca. Konferencija je usredotočena na tržište rada i demografske izazove, budućnost rada i politike potrebne za održiv gospodarski rast i dostizanje razine dohotka razvijenih zemalja zapadne Europe. Vujčić je kazao i da je razumijevanje veza između demografije, radnih mjesta i rasta tema koja je sve važnija za zemlje srednje, istočne i jugoistočne Europe (CESEE), jer radna snaga, čiji se broj ubrzano smanjuje, potiče tendenciju smanjenja potencijala za hvatanje koraka s ostatkom Europe. U isto vrijeme, kaže Vujčić, tema je relevantna i za mnoge druge zemlje koje su pogođene starenjem stanovništva, kao i ekonomskom migracijom. Kako napominje, s obzirom na učinkovitije javne zdravstvene sustave i niže stope plodnosti, prosječni europski građanin danas je stariji nego "u ne tako dalekoj prošlosti", pri čemu se srednja dob u EU-u od početka stoljeća povećala za 4,5 godina. Za manje razvijene europske zemlje izazov starenja stanovništva povezan je i s izazovom vanjske migracije, a ta kombinacija stvara im velike strukturne probleme, pri čemu ne samo da ugrožava održivost mirovinskih i zdravstvenih sustava već može utjecati i na njihov potencijalni rast, upozorava Vujčić. Tijekom posljednje produljene recesije u Europi su se dogodile znatne migracije, a radnici su se preselili iz zemalja koje su najviše pogođene krizom u one naprednije. "Danas, kada dolazi do gospodarskog oporavka diljem kontinenta, nedostatak kvalificirane radne snage postao je glavna prepreka rastu u mnogim zemljama. Prema istraživanju EIB-a iz 2018. godine, tvrtke u CESEE-u smatraju da je ograničena dostupnost kvalificirane radne snage jedna od najvećih prepreka ulaganjima", ističe Vujčić.

U tom kontekstu, poručuje, stvaranje i očuvanje kvalificirane radne snage pojavilo se kao ključni cilj za kreatore politike u tim zemljama. "Njegovo postizanje zahtijeva stvaranje okruženja u kojemu će talentirani pojedinci biti motivirani ostati i raditi u svojoj domovini. Povećanje plaća do dovoljno visoke razine u tim zemljama samo je dio rješenja s obzirom na to da je važan čimbenik i sigurnost zaposlenja, bez kojeg, unatoč i dovoljno visokoj plaći, brojni napuštaju pojedine zemlje", kaže čelnik HNB-a.

Vujčić napominje da postoje i brojne mjere koje nadilaze politike tržišta rada i mogu pružiti prave poticaje za ostanak radne snage, a odnose se primjerice na priuštivo stanovanje i obrazovanje.

- Konkretno, provedba reformi za usklađivanje ishoda obrazovnog sustava s potrebama korporativnog sektora neće samo pridonijeti izgradnji vještih i motiviranih zaposlenika, već će također smanjiti vjerojatnost da će takva radna snaga dugo vremena ostati nezaposlena i tako postati očajna i obeshrabrena - poručio je Vujčić.