Hrvatski Slovenac, šef partizana, predsjednik Jugoslavije i agent NKVD-a! Sve je to i puno više od toga bio čovjek poznat kao Josip Broz i drug Maršal Tito, koji nikoga u blizini i u daljini nije ostavljao ravnodušnim. O njemu su do sada ispisane tisuće kartica tekstova, snimljene stotine filmova, oslikavan je i umjetnički oblikovan u svim mogućim varijantama. On je za Jugoslavene bio narodno, a za sve ostale medijsko božanstvo bez mana, no prezreni i odbačeni ratni i poratni prijatelji i neprijatelji vidjeli su u njemu demona.

Tito se s tim pijunima poigravao poput vještog brand managera. Iskorištavao ih je kao ‘biomašine‘ za revoluciju koju je neprestano kotrljao po gudurama i obalama Sredozemlja i uz pustinje i savane Trećeg svijeta. Na kraju svih napora i akcija od cjelokupnog Titova tajnog i javnog imperija ostali su samo beskrajni razdori, ratovi i krvoprolića.

Knjiga "Titov tajni imperij" udarnički je opis pothvata jednog nevjerojatno pronicavog i socijalno inteligentnog operativca koji je sve i svakoga podredio sebi i svojoj revoluciji staljinističkog stila. Opisi sudbonosnih događanja u Titovoj produkciji pisani su jasno izražajnim novinarstvom Denisa Kuljiša i akademskim sistemom lucidnog povjesničara Williama Klingera. Sve koje zanima kako su se doista odvijali događaji i koja je to tajna ruka usmjeravala Tita, preporučujem što prije pročitati knjigu "Titov tajni imperij". Dodatni motiv mogao bi biti i ovaj intervju s Denisom Kuljišem, koautorom spomenute kontroverzne knjižurine.

Zbog čega ste svojoj knjizi dali naslov "Titov tajni imperij", koji implicira da do sada o Titu još nisu ispričane sve priče, iako svih godina, od škole do akademije, ne prestaje storija o njemu?

- Termin ‘Titov tajni imperij‘ odnosi se na formaciju klandestinog apartata III. Internacionale (Kominterna) koji je u čistkama sredinom tridesetih godina preuzela sovjetska tajna služba OGPU/GPU, poslije preimenovana u NKVD, odnosno KGB (danas su to SVR i FSB). Tito je upravljao agenturnom mrežom koja je imala nadležnost od Tolousea (španjolski borci koji su prešli Pireneje) do Milana, talijanske Partije na sjeveru zemlje i Koruške, pa Makedonije (u sve tri balkanske države) i Albanije, gdje nije bilo partije, nego ju je on osnovao. S ovlastima Moskve u Zagrebu je otvorio ratnu školu, koja je poznata kao 5. konferencija KPJ, iako je partijska dimenzija bila u drugom planu. Za vrijeme rata to postaje operativna gerilska vojna komanda Zapada. Sovjetska radiopostaja "Purga", koja ga od 1944. prati i svakodnevno emitira u centar veze GRU RKKA (vojna obavještajna služba) osigurava zapovjednu vertikalu - Tito je Staljinov maršal Zapada i zato je jedan od samo 16 ljudi koji su poslije završetka rata dobili Orden pobjede! Staljin, Žukov i Vasiljevski po dva, a sovjetski maršali, Eisnehower, Montgomery i Tito po jedan. Brežnjev je sam sebi naknadno dodijelio jedan, ali je to poništeno. On je u odnosu prema Valteru bio poluvelter kategorija.

Kojim je tehnikama i tehnologijama Tito osvajao i zadržavao vlast na prostoru Balkana, odnosno je li to bilo neprestanom eliminacijom političkih prijatelja i klasnih neprijatelja, za koje znamo da su proporcionalno po broju žrtava bile veće od Staljinovih, ili je ipak primjenjivao i druge suptilnije načine vladavine nalik na tehnike današnjih multinacionalnih tvrtki poput Nikea, Coca-Cole i Craft Foodsa?

- Kominterna je prva prava multinacionalka - Coca-Cola je za nju bila mala beba! Čak je i Vatikan usvojio takvu internacionalnu strukturu poslije, tek pod genijalnim Piom XII. Kod uspostave i održavanje vlasti do 1948. Tito je primjenjivao staljinistički prosede. Uostalom, u Drvar su došli specijalisti NKVD-a koji su održavali tečajeve za Rankovićeve ljude iz OZN-e, one koji nisu sami završili tu specijaliziranu školu u Moskvi, kao Mitja Ribičić, Kidričeva žena Zdenka Armič i mnogi drugi. Pa i Kardelj je, na sveučilištu Kominterne za Zapad (KUNMZ), što je bila politička, a ne obavještajna ili vojna škola, pohađao praktičnu nastavu iz kolektivizacije, na Kavkazu. Svi su oni staljinisti, to je čisti staljinizam. No kad je Tito 1948. prebjegao na Zapad i ušao u Balkanski pakt, de facto u NATO, promijenio je retoriku, ali tehnologija vlasti ostala je ista, samovlast, s osloncem na ljude s kojima je i osnovao svoj KPJ 1937. u Lisci kod Sevnice, rodnom mjestu Melanije Trump.

Na koji je način novi režim provodio retorziju nad vojnim, klasnim i političkim neprijateljima i kolike su žrtve bile?

- Poratna retorzija koja je pratila revolucionarno osvajanje vlasti provedena je prema staljinističkom prosedeu, s ekstremno velikim ljudskim žrtvama. Započelo je genocidnim etničkim čišćenjem neslavenskih naroda. Ubijeno je i protjerano 500 tisuća Nijemaca, oko 300 tisuća Talijana, velik broj Mađara, Turaka i Albanaca koji su se iselili kao turski optanti. Protiv Nijemaca III. AVNOJ je donio rasne zakone (nisu smjeli posjedovati imovinu). Žene i djeca su ulogoreni i ondje su pomrli - desetci tisuća, postoji poimenični popis. Počinjen je masovni pokolj zarobljenih neprijateljskih vojnika, okupatora i kvislinga, pokopanih u prikrivene grobnice. Kao kolaboracionisti likvidirani su svi koji su posjedovali vredniju imovinu - tvornice, farme, zemljišta, dućane, stanove... Kao i oni za koje se moglo pretpostaviti da će biti neprijateljski raspoloženi prema režimu - svećenici svih vjera, intelektualci, građani. Na Kosovu su likvidirani svi koji su imali više od osnovne škole, a nisu bili u partizanima. No, kad se govori o toj retorziji, spominje se uvijek samo - Goli otok. Koga je briga za Goli otok? Tamo su jedni komunisti umlaćivali druge, još fanatičnije nego što su bili sami, iako je bilo i nešto nevinih, članova obitelji, i onih koji bi ispričali kakav vic. Ali Goli otok je posve sporedna stvar, i politički i statistički. Brojčano, nije ni pet posto ukupne tragedije.

Kako je i zašto 1948. došlo do Staljinova povijesnog ne Titu, iako je on do tada izvršavao sva naređenja dobivena iz Moskve?

- Staljin je htio uspostaviti sanitarni kordon prema Zapadu, jasno se razgraničiti, pa posvetiti probavljanju država koje je progutao u Istočnoj Europi, dok je političko težište djelovanja premjestio na Daleki istok - vodila se borba za pobjedu komunizma u okupiranoj Koreji i u Kini, koja je postala lagerska država 1949. godine. Dotle mu je trebao mir u Europi, a nije imao ni atomsko oružje (također do 1949.). Tito je pak pokušavao nastaviti rat i dizati revoluciju u susjednim zemljama. Okupirao je Albaniju, vodio rat u Grčkoj do 1949., potakao komunistički ustanak u Milanu 1947. godine, prevario Dimitrova i na papiru progutao bugarsku Makedoniju... Staljin je zato povjerio Palmiru Togliattiju da ga u Bukureštu 1948. izbaci iz Kominforma, organizacije koja je naslijedila Kominternu, a trebala je imati sjedište u Beogradu, da bi Tita mogao držati pod kontrolom. Ali nije. Nitko ga nije mogao zadržati pod kontrolom. Uvijek bi odabrao najjačeg neprijatelja na svijetu, pa protiv njega nešto bušio.

Je li Tito pri uspostavi osobne diktature bio premalen da bi ga u tome sprječavale velike sile, a prevelik da bi ga zaustavile unutarnje snage i kakva je zapravo bila njegova nadnacionalna Jugoslavija kojom su dominirali on kao novi bog i njegovi komunistički polubogovi i sveci?

- On je bio krupna figura europske suvremene povijesti. Ključni Staljinov saveznik na Zapadu, a zatim ključni čovjek Zapada u razbijanju komunističkog monolita. Po rezultatima njegove vladavine na globalnom planu može se reći da je bio najveći antikomunist 20. stoljeća! Njegovi tzv. polubogovi i sveci bili su obični sluge njegova personalnog režima. Dok je osvajao vlast, bili su mu potrebni prvorazredni ljudi, kad ju je učvršćivao, drugorazredni, a za održavanje trećerezredni. Kad je umro, zamijenili su ih četverorazredni.

Može li se razdoblje prisvajanja Sukarnove ideje povezivanja Trećeg svijeta - Politika nesvrstanih i uvlačenje u taj avanturizam Nikite Hruščova, smatrati početkom propasti komunističko-socijalističkog modela i je li ta platforma služila isključivo Titu kao alat za održavanje permanentne revolucije, a time i vlasti ili je imala uzvišenu potku?

- Boljševička revolucija iscrpla se sa Staljinovom smrću, a Tito i Hruščov pokušali su napraviti neki softkomunizam, kojim bi zadržali osobnu vlast, vlast nomenklature i partije, te socijalističku plansku ili kontroliranu ekonomiju. To naprosto nije funkcioniralo. Ni u nas ni bilo gdje kamo su tu robu izvozili. Svi njegovi nesvrstani partneri vladali su doživotno, desetljećima, a zemlja bi propala i zatim izbio građanski rat. To je "titovski recept". Jedini koji su izbjegli tu minu, bili su pobožni šeici iz Emirata - pogledajte ih gdje su sada!

Je li drug Tito osobnim projektom započetim 1917., a slomljenim 1967., uspio realizirati isključivo i samo sebe ili je gurao i nekakve opće korisne politike?

- Pa dovoljno je da pogledate kako se odijevao, gdje je živio, desetke i desetke njegovih vila i rezidencija, VIP avioni, luksuzni auti, lovišta, cijeli rezidencijalni brijunski arhipelag, nešto što nije imao ni kineski car, a može se usporediti jedino s dvorom Lousia XIV, a zatim pogledate kako je živio narod, sto eura plaće u najboljim godinama, socijalni stanovi za one koji su imali više sreće (čini mi se 27 posto ljudi), očajno pivo, očajne cigarete, tužna samoposluživanja i potpuni idiotizam javnog i kulturnog života - mogao si biti mediokritet ili disident. Mnogi ljudi koji su onda živjeli, danas sebi lažu, a mladi sebi utvaraju. Ako si nešto htio postići, morao si otići u emigraciju. Kao što je govorio kolega Pero Kvesić - bilo je najvažnije naučiti karate i engleski. Karate do granice, dalje engleski...

(U očekivanju hrvatskog izdanja knjige, "Titov tajni imperij" možete pročitati u Biblioteci Svedoci epohe, Beograd, 2019.)