Iznos od 202 milijuna kuna, koliko Ivan Peša iz Zagreba na ime odštete potražuje od tri prijevozničke tvrtke, mačji je kašalj u odnosu na ono što od bivšeg Belja, Agrokora i danas Fortenova grupe, ali i države Hrvatske, potražuje Osječanin Miroslav Mikuš zbog duga koji je prije 30 godina procijenjen na 70-ak tisuća kuna. Da danas dobije presudu, prema procjeni Financijske agencije, taj dug bio bi povećan na enormnih milijardu i 650 milijuna kuna, odnosno 509 milijuna eura. Za hrvatske razmjere, ovaj umirovljeni policajac i invalid Domovinskog rata danas je u klasi Messija, Ronalda, Hamiltona, Tigera Woodsa ili NBA košarkaša jer mu premija svakim danom raste za nevjerojatnih 600-tinjak tisuća kuna.

- Dok ovdje sjedim s vama, meni se račun povećava za toliko novca koliko nisam zaradio cijeli život - tvrdi Mikuš.

No, za razliku od Peše, Mikušu još ni jedna institucija nije potvrdila pravo na taj novac, iako je prošao sve pravne institucije u državi (Općinski, Županijski, Vrhovni, Ustavni, Trgovački sud), a na kraju se obratio i Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. Ustrajan je, kaže, u borbi za pravdu te najavljuje da će se obratiti i Vijeću ministara Europske unije, od kojega očekuje da mu naloži isplatu dugovanja, a da bi oni naknadno svoja potraživanja naplatili od Republike Hrvatske. Iako mu mnogi govore da se uzalud trudi, gubi živce i upropaštava život, Mikuš svoju borbu smatra bitkom protiv sustava, a pobjedu, u koju je uvjeren, poistovjećuje s pobjedom u Domovinskom ratu, čiji je bio sudionik.

Njegova agonija započela je još 1989. godine kada je kao zaposlenik Poljoprivrede Mirkovac PIK-a Belje dobio izvanredni otkaz ugovora o radu uz objašnjenje da je neopravdano izostao s posla u trajanju od tri dana. A stvarni je razlog, prema njegovu tumačenju, bio što je te 1989. godine kao 27-godišnjak nadobudno na zboru radnika pred svim zaposlenicima zatražio izglasavanje nepovjerenja tadašnjem direktoru Obradu Davidoviću.

- Živio sam u neposrednoj blizini njegove privatne njive i vidio kako beljska poljoprivredna avijacija tretira njegovo polje. Nije to bio jedini slučaj jer su njegovu njivu obrađivali beljski traktori, a na njemu je bilo samo da na kraju sezone pokupi novac od uroda. Ukazao sam na korupciju i kao zviždač našao se na udaru tadašnjeg sustava. Brzo sam dobio otkaz, ali, isto tako, kao što sam prijavio, nadobudno sam podigao i tužbu - priča Mikuš dodajući da je tužbu protiv Davidovića i Belja podigao na Osnovnom sudu udruženog rada u Osijeku.

Taj ga je sud odbio, no nije odustao, nego je žalbu uputio Sudu udruženog rada SR Hrvatske u Zagrebu. Tu se zbog osamostaljenja Hrvatske i Domovinskog rata te okupacije Baranje sve stavlja u drugi plan, a slučaj se ponovo obnavlja početkom mirne reintegracije Podunavlja. Tadašnja Uprava Belja, još uvijek u progonstvu, na čelu s direktorom Baldom Matićem 20. prosinca 1996. donosi odluku o retroaktivnom priznavanju radnog staža i naknade osobnog dohotka od otkaza do 21. lipnja 1991., kada je Mikuš postao pripadnik hrvatske policije. Belje je tom izvansudskom nagodbom priznalo Mikušu da je izvanredni otkaz iz 1989. godine bio pravno neutemeljen te su prihvatili nadoknaditi mu 27 plaća duga u iznosu od 70 tisuća kuna te u mirovinski fond uplatiti za protekli radni staž. Ova dva dokumenta, odluku i nagodbu, Mikuš smatra osnovnim dokazima da je njegova borba opravdana, a da je sve što se poslije događalo samo odugovlačenje i izbjegavanje obveza koje povećavaju isključivo dug prema njemu.

Ubrzo mu je nakon donošenja odluke uplaćena polovina iznosa od 30-ak tisuća kuna. Ispostavilo se da je to bilo sve što mu je Belje i isplatilo, uz njihovo obrazloženje da dug više ne postoji. Novom odlukom od 2000. godine Uprava Belja izvansudsku nagodbu stavlja izvan vrijednosti.

Slijede tužbe Općinskom sudu u Belom Manastiru, čije je presude Županijski sud rušio čak pet puta. Slijedi tužba Vrhovnom sudu, Ustavnom sudu, a kada je iscrpio sve pravne instance u Hrvatskoj, obratio se i sudu u Strasbourgu.

- U prosincu 2016. godine dobio sam presudu Europskog suda, koji je moj zahtjev proglasio nedopuštenim zbog razloga što je već u mom slučaju pravno pitanje prije riješeno. Primjenjuju se pilot-presude (članci 34. i 35.) - tumači Mikuš dopis iz Strasbourga.

Pravna trakavica tako traje već 30 godina a on je uvjeren da je samo pitanje vremena kada će pobijediti sustav. Više nije u pitanju toliko ni novac koliko pravda, poručuje Mikuš.