Objavljeno 11. srpnja, 2019.
Vrsaljko na hrvatskoj zastavi, fotografija Yurija Corteza i slike velikog slavlja iz hrvatskih gradova obišle su svijet
Polufinalni susret Hrvatska - Engleska najavili smo "Večeras se usuđujemo sanjati". Punih 20 godina sanjali smo kako Hrvatska može ponoviti 1998. i igrati polufinale. Taj se san ostvario.
Toga 11. srpnja sanjali smo otvorenih očiju. Više od svega željeli smo ušutjeti bahate Engleze. Na press-konferenciji njihovi su novinari pitali Zlatka Dalića zbog čega ne odgovara na engleskom? Glasnogovornik Tomislav Pacak odgovorio je: Radi poštovanja prema hrvatskim novinarima. Oni s Otoka zato nisu imali poštovanja prema hrvatskim nogometašima koje su nakon dvije utakmice u produžetcima i jedanaesteraca, nazivali "hodajućim mrtvacima".
"Football‘s coming home", pjevala je cijela Engleska, pa je David Beckham zaključio kako mu već ide na živce. Kao da su unaprijed slavili naslov svjetskih prvaka. Vjerovali su kako je to njihova godina. Oni svoj san sanjaju od 1966., posljednji su put u polufinalu igrali 1990.
Na travnjaku moskovskog Lužnjikija "pregledavali" smo postoji li krtica. Jednom nam je pomogla protiv Engleza. Počelo je loše. Trippier je pogodio iz slobodnog udarca već u 5. minuti. Doista je Hrvatska u prvom poluvremenu izgledala kao "hodajući mrtvaci". Kane je promašio zicer. Da je pogodio, vjerojatno bi san o finalu već tada završio. I onda dogodila se 68. minuta. Vrsaljko je idealno centrirao u kazneni prostor, Perišić je zahvatio loptu nogom i pogodio. Otada, na terenu doslovce je postojala samo jedna momčad. Pravo je čudo što posao nismo okončali već u 90. minuta. I treći put Hrvatska je igrala produžetke. I dogodila se 109. minuta. Na "svijeću" u kaznenom prostoru skočio je Perišić i poslao loptu pred vrata, gdje je pokraj statičnih engleskih stopera iza leđa utrčao Mandžukić. I pogodio. Slavlje u Moskvi, a Hrvatska gori. Svi igrači, i oni na terenu i s klupe, potrčali su prema Mandžukiću. U toj gomili na dnu našao se fotograf iz Salvadora Yuri Cortez. Imao je idealan položaj za snimanje slavlja, a to ljeto i nezaboravni odmor na "najljepšem moru na svijetu". Kraj utakmice svi smo dočekali u nevjerici. Hrvatska je u finalu Svjetskog prvenstva! Tek kada su nam na viber, WhatsApp ili messenger počele stizati čestitke sa svih strana svijeta, počeli smo toga biti i svjesni. Nismo mogli odgovoriti. Krenule su i suze. Na naslovnici Glasa Slavonije slika slavlja i jedna velika riječ: Finale! Keler se naslađivao Englezima pitavši ih "Tko su sada hodajući mrtvaci". Cijela Hrvatska je na nogama, a Dalić, nakon što je nekoliko trenutaka ležao na moskovskoj travi, poručuje svojim igračima "Oni nisu normalni". Ovo je noć u kojoj se nikome nije spavalo. I kada smo u neko doba došli kući "premotavali" smo Zabivaku. Željeli smo još jednom proživjeti svaki trenutak. Na moskovskom travnjaku Šime Vrsaljko leži na hrvatskoj zastavi. Bio je to hrvatski san. A mi smo stigli na korak do sna!
Krešimir Lacković