SOLJANI - Na poljima dugogodišnjeg proizvođača Stjepana Ćurde u Soljanima ovog je vikenda trebala početi prva ovogodišnja berba i isporuka lubenica koje ima pod šest hektara.
S otkupljivačem je sve bilo ugovoreno, palete i kutije spremne za početak berbe i isporuku robe u Zagreb. No umjesto ubiranja slasnih ljetnih plodova berba je završila prije negoli je i počela. Olujno nevrijeme protekle je nedjelje zahvatilo Cvelferiju i led je u nekoliko minuta uništio ovogodišnji urod i višemjesečni trud i rad ove vrijedne soljanske obitelji, koja kvalitetnom domaćom lubenicom već godinama opskrbljuje poznati trgovački lanac.


Pripreme za proizvodnje lubenice Stjepan je počeo već 1. ožujka jer on, za razliku od drugih proizvođača, ne ide s direktnom sjetvom, koja inače kreće od svibnja, nego kalemi sadnice lubenice na određenu podlogu u plasteniku kako bi dobio na prinosu, otpornosti i kvaliteti samoga ploda. Za vlastite potrebe proizvede oko 30.000 sadnica, što je veliki posao koji zahtijeva puno ručnog rada, i upravo se stoga većina proizvođača odlučuje direktno za sjeme jer ne žele previše obaveza. Cijela je obitelj uključena u taj posao, a pomažu i prijatelji koji već imaju dosta iskustva.


Iako je sve upozoravalo na to da lubenica ove godine, unatoč dugom kišnom razdoblju, ipak neće podbaciti, protekla je nedjelja u Soljanima pokazala svu nepredvidljivost prirode i rizičnost proizvodnje pod vedrim nebom.


- Najavljena otkupna cijena u startu je tri kune za kilogram i nikada nije bila bolja na početku sezone otkako radim lubenicu. Cijena super, kvaliteta lubenice super i onda nas led potuče! Do sada sam svake godine osiguravao proizvodnju, a ove godine nisam i dogodi nam se ono što se nikada nije dogodilo - i kiša i vjetar i led, sve se sastavilo, i to na ovom našem cijelom području, a ne samo mjestimično, kako je znalo ranije biti – kazuje, ne krijući razočaranje. Prve lubenice lani je prodavao po cijeni od dvije kune za kilogram i sezonu je završio na 1,40 kuna, možda je, prisjeća se, samo jedna tura otišla na 1,20 kuna pa se opet vratila. Ova je godina, napominje, loše krenula, bilo je puno kiše. Prijašnjih je godina navodnjavao, a proljetos je morao ispumpavati vodu s njive, bilo je puno posla i razmišljao je hoće li je osigurati, neće, i dogodilo se da za lubenicu jednostavno nije ugovorio policu osiguranja.


Kad je led potukao njivu, uništio je razgranatu lozu koja se počinje sušiti. Ostala je samo lubenica, koja je sada na njivi došla do izražaja. Ima je puno i, da nije bilo ove nepogode, Stjepan bi s lubenicom dobro prošao. Prinosi po hektaru kretali bi se od sedam do osam vagona i štetu procjenjuje na više od pola milijuna kuna. Ovih se dana maksimalno angažirao i pokušava spasiti što se spasiti može.


- Pokušat ću iskoristiti dio lubenica koje su spremne za berbu i koje će se još dan-dva moći držati na ovoj oštećenoj lozi. Možda uspijem naći kupca kojemu ne smetaju sitne kvrcavice od leda po lubenicama. U šoping-centrima kažu da kod njih takva roba ne prolazi, iako ondje vidimo svega i svašta. Tražim, nudi, ako uspijem gdje prodati... Poslikao sam i fotografije proslijedio privatnim kanalima na razne strane i sada čekam odgovore. Lubenica je slatka, jako ukusna, ali izvana ima male točkice na kori koje ni na koji način ne smetaju kvaliteti samoga ploda, možda malo narušavaju vanjski izgled – kaže.
Na ostale lubenice koje tek dozrijevaju i one koje su oko dva-tri kilograma težine Stjepan može zaboraviti jer, kada bi i nastavile rasti, što nije moguće jer je loza jako stradala i ne može se oporaviti, skupa s plodom rasle bi i "fleke" od leda i počele bi trunuti.