Socijalni radnici svakodnevno su na meti svojih štićenika i nezadovoljnih stranaka, a nerijetko su spasili svoje živote u posljednji tren. Tijekom 2000. godine socijalni radnik Jakov Kudrić ubijen je u svojoj radnoj sobi splitskog Centra za socijalnu skrb. Ubio ga je Vlado Vilušić. Vilušić je socijalnog radnika napao nožem s oštricom dugom sedamnaest centimetara jer je bio uvjeren kako mu neutemeljeno odbija zahtjeve za socijalnom pomoći. Kudrić je preminuo na putu do bolnice. U 2006. godini Tomislav Jakopović u dvorištu Domu za nezbrinutu djecu, u Nazorovoj ulici u Zagrebu, ubio je suprugu dok je bila u posjetu njihovom sinu, oduzetom zbog nasilja u obitelji. Socijalna radnica uspjela je zgrabiti dijete i pobjeći u zgradu te ga tako spasiti. Jakopović je išao za njom, no nije ju uspio naći. Izišao je iz zgrade i, nakon što je i drugi put ustrijelio suprugu, ubio je i sebe.

Dok su 2017. godine tri socijalne radnice bile u terenskom obilasku u Šemovcu zbog dojave o zanemarivanju sina, 51-godišnjakinja im je prijetila da ju ostave na miru i prijetila da će ih ubiti i zakopati u vrt. U 2016. godini socijalna radnica pretučena je u đurđevačkom Centru za socijalnu skrb. Četrdesetpetogodišnjak ju je tako pretukao da je završila u Općoj bolnici u Koprivnici. Iste godine pravnica Centra za socijalnu skrb Županja napadnuta je u sudnici Općinskog suda u Županji. Nakon ročišta u sudnici žena ju je počela vrijeđati i govoriti joj da će ju ubiti i da zna gdje živi. Tada je napala pravnicu udarajući ju po glavi i tijelu i čupajući joj kosu. Pravnica je uspjela otpuzati u drugu sudnicu.

Verbalne prijetnje socijalnim radnicima postale su svakodnevica, a u javnosti je poznat slučaj iz 2009. godine kada je u zagrebačkom Centru za socijalnu skrb muškarac prijetio socijalnoj radnici jer dijete nije željelo provesti praznike s njim. Muškarac je socijalnoj radnici rekao da ima pušku i da će ju "lako srediti". Policija je, nakon prijave socijalne radnice, zaista pronašla pušku u njegovom domu.

Nakon ponovljenog napada na socijalnu radnicu Centra za socijalnu skrb Čakovec, početkom ove godine, predsjednik Hrvatske komore socijalnih radnika Antun Iijaš uputio je otvoreno pismo javnosti u kojem navodi da zabrinjava činjenica da se prema napadima na socijalne radnike, bilo oni verbalni, a onda i direktni, kao što su ugrožavanje života i zdravlja, ne postupa s dužnom pozornošću te se nema u vidu kako je svrha postupanja pravosudnog sustava - zaštita. Od ubojstva socijalnog radnika 2000. godine traži se uvođenje statusa službene osobe za stručne radnike u sustavu socijalne skrbi, ali zakonodavci to odbacuju. S.Lacić