Da je Hrvatska sada u Europskom tečajnom mehanizmu (ERM II), prema kriterijima iz Maastrichta ispunjavala bi sve uvjete za uvođenje eura. A trajanje boravka u toj svojevrsnoj čekaonici za euro, za koji je Hrvatska poslala pismo namjere ovih dana, minimalno je dvije godine.

To praktično znači da bi Hrvatska u ERM II mogla ući već iduće godine, a u eurozonu 2023. Osnovne pretpostavke su, prema uvjetima iz Maastrichta, to da u Hrvatskoj i dalje imamo niske kamatne stope, nisku inflaciju, deficit ispod tri posto BDP-a, javni dug koji je niži od 60 posto BDP-a, ili ako je viši da se približava tom cilju te stabilan tečaj u odnosu na euro.

Ministri članica 19 zemalja europodručja i Danske, zatim predsjednik Europske središnje banke i predstavnik guvernera danske centralne banke raspravljali su u ponedjeljak na sastanku u Bruxellesu o hrvatskom pismu namjere ulaska u ERM II. Po završetku sastanka ministri financija europodručja i Danske objavili su priopćenje u kojem "pozdravljaju namjeru hrvatskih vlasti da uspostave elemente potrebne za uspješan ulazak u ERM II". Ministar financija Zdravko Marić i guverner HNB-a Boris Vujčić izrazili su zadovoljstvo zbog načina na koji je primljeno pismo namjere.

Slanjem pisma namjere o ulasku u ERM II, poslano članicama europodručja, Danskoj i institucijama Europske unije, učinjen je prvi formalni korak prema sudjelovanju u ERM II, koji prethodi uvođenju eura kao službene valute. Uz pismo namjere, članicama i institucijama EU-a dostavljen je i Akcijski plan u kojemu su detaljno opisane reforme koje će Hrvatska provesti prije ulaska u ERM II. Ministar Marić nakon sastanka novinarima je rekao da je pred Hrvatskom još mnogo posla kako bi uspješno završila proces ulaska u europodručje. "Sve skupa nastojat ćemo finalizirati u idućih 12 mjeseci", rekao je Marić.

I u priopćenju europodručja kaže se da bi ECB mogla dovršiti svoju sveobuhvatnu ocjenu ispunjavanja obveza koje je Hrvatska preuzela u pismu namjere za približno godinu dana. U slučaju pozitivne ocjene uslijedila bi odluka o primanju u ERM II, u kojoj treba provesti minimalno dvije godine. Hrvatska bi istodobno s ulaskom u ERM II ušla i u Bankovnu uniju.

Guverner Vujčić ocijenio je da je ovo "značajan korak na putu prema euru". "To nije prvi korak, već smo ih napravili nekoliko, ali je jako značajan i to nam sada otvara put da u sljedećih 12 mjeseci ispunimo ono što smo u pismu naveli kao našu namjeru i što je prihvaćeno od naših europskih partnera", kaže Vujčić. Dodao je da će HNB sa svoje strane u prvom redu raditi na dva područja, jedno su makroprudencijalne mjere, a drugo je bliska suradnja s ECB-om, što znači da će Hrvatska ulaskom u ERM II istodobno započeti blisku suradnju s ECB-om te u zajednički sustav nadzora banaka.

Zemlje kandidatkinje za euro moraju provesti u ERM-u II najmanje dvije godine, ali u dosadašnjoj praksi to je uvijek bilo mnogo dulje. Najmanje je u tom mehanizmu provela Slovenija, dvije i pol godine, a najdulje Litva - deset i pol godina. Duljina boravka ovisi o ispunjavanju Maastrichtskih kriterija. Sve zemlje članice EU-a imaju obvezu uvesti euro, osim Velike Britanije i Danske koje su davno tražile i dobile izuzeće. Danska sudjeluje u ERM-u II, zbog toga je i ministar financija te zemlje bio na sastanku s ostalim članicama europodručja. Bugarska je još ranije poslala pismo namjere za ulazak u ERM II, a i Rumunjska je najavila da će to uskoro učiniti. Švedska je na referendumu 2003. odbila ulazak u eurozonu. Mađarska, Češka i Poljska za sada ne iskazuju namjeru uvođenja zajedničke valute.

Hrvatsko pismo namjere o ulasku Hrvatske u ERM II sadrži obećanje provedbe šest reformi. Kako je to pojasnio ekonomist Velimir Šonje, autor knjige "Euro u Hrvatskoj za i protiv", na portalu Ekonomski lab, Hrvatska se obvezala na daljnje jačanje supervizije bankovnog sustava uspostavom bliske suradnje između HNB-a i ECB-a. Zatim na jačanje okvira za provođenje makroprudencijalne politike uvođenjem eksplicitnog mandata za mjere usmjerene na zajmoprimce, jačanje okvira za sprječavanje pranja novca. Također i na unaprjeđenje sustava prikupljanja, obrade i objave statističkih podataka, ali i poboljšanje upravljanja u javnom sektoru te smanjenje administrativnog i financijskog opterećenja za gospodarstvo. Ove posljednje dvije reforme, istaknuo je Šonje, izvedenice su iz Nacionalnog programa reformi koji Vlada usvaja u travnju svake godine.