Marina Mesar OKO napravila je tetovažu Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića i svi su zbog toga više nego sretni - zadovoljno i ponosno je to ravnatelj Ivica Lučić naglasio na svečanom ‘otkrivanju‘ murala u sklopu OLJK-a. Poznata umjetnica pročelje je ‘malog‘ kazališta uresila prepoznatljivim životinjskim likovima. Kazalište je sada još ljepše, smatra Lučić, a s njim mišljenje dijeli i Igor Loinjak, premda se kao povjesničar umjetnosti nalazi u nezahvalnoj poziciji i mora govoriti o nečemu što nije taktilno iskusio.

Likovi kojima je ocrtano pročelje priča su koju duže razvija. Nisu to protestne figure, kaže Loinjak, nego likovi koji označavaju promjenu svijeta - životinjske glave u svečanim odijelima.


- Dobro da su završili na ovoj zgradi jer su bliski onima koji u nju najčešće dolaze - djeci - zaključuje Loinjak. Zahvalu simpatičnoj i samozatajnoj Marini za prijateljstvo uputila je i dogradonačelnica Žana Gamoš, toliko oduševljena umjetnicom da ju je neslužbeno proglasila počasnom građankom Osijeka, što je umjetnicu ganulo do suza.


Suradnja rođena lani, ove je godine narasla, a dogodine bi uistinu mogla kulminirati jer je dogradonačelnica najavila još veći i spektakularniji projekt i suradnju s Marinom.


- Dolazim u Osijek 20 godina u skejtpark, na Pannonian Challenge, spavala sam u vrećama za spavanje u parku i sad sam Osječanka. Odmah ću si kupiti butru da se vozim posvuda - ne skida osmijeh s lica Marina Mesar. Činjenicu da se svima uvukla pod kožu ona tumači svojom neslužbenošću. No to nikako ne znači da nije profesionalna. Dapače. Uostalom, ljudi koji rade u teatru prepoznaju ‘glumu‘.


- Ma bilo tko to može prepoznati! Svi odmah znamo da je nešto fejk - iskrena je Marina, no najavljeni spektakularni projekt 2020. taji. Kaže, ne smije još ništa reći, osim da i ona sama zna tek otprilike što je u pitanju i da ima veze s njezinim kolegama.


- Nisam uvijek ja u prvom planu. Ima ljudi koji su veći, bolji - tipično je samozatajna. Priznala je da, došavši u Osijek, nije znala kako ravnatelj Lučić izgleda. Dok je crtala bizona, dolazio je danima, pričao s njom i jako joj bio simpatičan.
- ‘To sam ja, radiš moj autoportret!‘ rekao mi je, a nakon nekoliko sam dana skontala da je to ravnatelj - prisjeća se OKO. Prisjetila se i komentara prolaznika. U pet je dana dobila dva negativna, a očekivala je više. Prvi je bio da obojeno u zeleno kazalište izgleda kao zatvor ili ludnica, a drugi da likovima treba više boja jer je to dječje kazalište. Na to ih je Marina pozvala da dođu s njom bojiti i crtati. Najvažnije joj je da se klincima sviđa. Radila je od 7-8 ujutro do 13, dok ju sunce ne dotuče te sat-dva navečer. Ispraksirana, za sebe kaže da je ljudski printer, jer radi brzo. Najveća visina na kojoj je radila iz dizalice bio je osmi kat.