Objavljeno 9. srpnja, 2019.
Kazalište, odnosi unutar njega i načelo djelovanja oduvijek je bila omiljena tema dramskoga pisma i scenskoga izričaja pa ne čudi inscenacija još jedne drame u nizu. Nora - trenutak pobune u koprodukciji kazališta KNAP i umjetničke organizacije Tragači, a u režiji Frane Marije Vranković, djelo je koje je napisala Jelena Hadži-Manev i za njega bila nominirana za Nagradu hrvatskog glumišta, zasluženo.
Jelena Hadži-Manev napisala je iznimno zanimljivu i funkcionalnu priču u kojoj je uspjela spojiti dvije različite kazališne perspektive. S jedne strane publici je pružila uvid u kanonsko, Ibsenovo djelo Nora ili kuća lutaka, a s druge je progovorila o stanju u kazalištu, ali i o društvu i pojedincu na općoj razini. Predstava govori o pokušaju postavljanja Ibsenove Nore s mladim i neiskusnim redateljem Draženom (Mladen Kovačić) kojemu baš ništa ne ide od ruke, što zbog financijskih neprilika kazališta, što zbog politike kuće prema domaćim redateljima nasuprot inozemnih razvikanih. Za projekt je dobio Orhideju (J. Hadži-Manev), kojoj je to prva uloga u profesionalnom kazalištu, i starijega i već pomalo isluženoga Hrvoja (Zijad Gračić), koji dugo nije imao angažman. Razvojem radnje upoznat ćemo se s odnosima između glumaca i redatelja, sa suvremenim kazališnim praksama, nametnutim trendovima, moći novca, općim stanjem u kazalištu. Predstava ne staje samo na tom, širi perspektivu i na pojedinca, progovarajući o načinu funkcioniranja društveno prihvatljive osobe koja cijeli život radi ono što se od nje očekuje - od roditelja preko profesora pa sve do nadređenih, nakon što se zaposlimo. I u tom leži izvrsno zamišljeni koncept u kojem se kroz Norin pokušaj pobune protiv društvenih normi i položaja žene istodobno tematizira i položaj pojedinca u ovoj predstavi kroz brojne komične trenutke, ali i one ozbiljne.
Predstava je mišljena za gostovanja, pa su scenografski i kostimografski utjecaji svedeni minimum i cjelokupna se inscenacija temelji na glumačkoj vještini. U takvom konceptu glumac je "nezaštićen" efektima velike i raskošne scene te je trojac u pitanju obavio izvrstan posao. Gračić vješto je portretirao starijeg iskusnog glumca koji će svojom životnom mudrošću preobratiti mladog redatelja i uvjeriti ga da slijedi svoje srce. Hadži-Manev vrsno je donijela mladu i relativno neiskusnu glumicu koja se bori sa svojom veselom osobnošću i ozbiljnim situacijama u koje je redatelj stavlja s neprimjerenim zahtjevima, dok Mladen Kovačić na trenutke pomalo pretjeruje u demonstriranju redateljske moći, ali na kraju ipak uspješno iznosi svoj karakter, posebice nakon što skine nametnutu masku moćnoga redatelja i otkrije svoje pravo JA koje samo želi napraviti dobru predstavu iz srca i surađivati s glumcima.
Predstava je primjer funkcionalne cjeline u kojoj su podjednako uspješni tekst, redatelj i glumci, a publici nudi insajderski uvid u stanje u teatru i društvu, protkan izvrsnim glumačkim kreacijama i neprimjetnom režijom.
Alen Biskupović
Insajderski uvid u stanje u teatru i društvu, protkan izvrsnim glumačkim kreacijama i neprimjetnom režijom