Objavljeno 8. srpnja, 2019.
Projekt digitalizacije i restauracije prvog i jedinog dugometražnog igranog filma Ivana Martinca Kuća na pijesku, koji je prema vlastitom scenariju snimio, montirao i režirao 1985. te koji se smatra neponovljivim primjerom modernizma i ranog europskog umjetničkog filma u Hrvatskoj (a veliki Martinčev prijatelj Tom Gotovac prije više od 30 godina nazvao ga je filmom 21. st.), ostvaren je u suradnji Kino kluba Split, Ivana Vukovića, KLIK Filma, Hrvatskog državnog arhiva i HFS-a. U 85-minutnom filmu u boji, naslovljenom prema stihovima iz Evanđelja po Mateju 7:26-27 glume Dušan Janičijević, Branko Đurić, Dijana Zulim, Marina Nemet i Jadranka Stilin, a riječ je o arheologu koji se vraća s iskapanja u Kataloniji kući u Split, gdje nakon nekog vremena počini samoubojstvo. Njegov prijatelj pronađe audiokasetu pa pokušava odgonetnuti razloge za smrt - piše Duško Popović za HFS.
Filmski teoretičar i kritičar Tomislav Šakić kaže da je to krunsko ostvarenje Martinčeva opusa jer je u formalnom pogledu zbroj strukturalističkih nastojanja iz njegovih eksperimentalnih filmova. Film prati osamljena, otuđena pojedinca u obezljuđenu gradu (što je naglašeno frapantnim raskorakom antičkih veduta Splita i protagonistovih snova s jedne strane i betoniziranog, modernog Splita, u kojem je metaforička naslovna kuća na pijesku zapravo stan u neuglednoj kući na autobusnom kolodvoru). Forma je antonionijevska, film je građen kao svojevrstan film detekcije, pri čemu je temeljna tajna nedokučiva. Filmolog Sergi Grmek misli da je riječ o možda najvažnijem hrvatskom igranom filmu svih vremena, posebice zbog Martinčeva redateljskog postupka koji je svojevrstan dugometražni film fiksacije ili, pak, strukturalni film, a cjelina dugometražnog filma konstruirana je kao fragmentirana enigma u koju kamera, u repetitivnim prizorima koji sami sebe ispražnjuju od značenja, dok ne postanu trajanje vremena samo, uporno pokušava penetrirati, kao da će sama dokučiti egzistencijalnu tajnu. Tanja Vrvilo ističe da autoreferencijalno, labirintsko načelo ovog filma poeme izaziva polifone strukturalne i asocijativne uzlete misaonih spektatora te Martinčevu misao da pojedinac nije potvrda nade, sve se događa u odnosu ili procesu.
Film će biti dostupan preko linka i na službenoj stranici www.ivanmartinac.com.
N.Vek.