Kultura
IZLOŽBA U ARHEOLOŠKOM MUZEJU

Mala, ali velika izložba nastala je isključivo iz ljubavi
Objavljeno 6. srpnja, 2019.
Autorice Slavica Filipović i Daria Ložnjak Dizdar naglašavaju važnost pridržavanja zakonitosti struke upravo na terenu

Nama arheolozima na prvi je pogled sve zanimljivo, no kada završi terenska priča koja je zanimljiva javnosti, slijedi proces koji nitko ne vidi, a nakon kojega dobivamo još ljepše priče. Zahvaljujući Slavičinu povjerenju nalazi su dospjeli u Institut za arheologiju u sklopu projekta koji se bavi pogrebnim običajima i u kojima je sudjelovalo nekoliko interdisciplinarnih stručnjaka, a radiometrijskom smo metodom datirali spaljene kosti iz urni i došli do drugih vrlo zanimljivih spoznaja - zadovoljno je Daria Ložnjak Dizdar iz Instituta za arheologiju komentirala nalaze kostiju ježa u jednom od grobova prestavljenih na izložbi Veliko polje u Slatini – prapovijesna groblja, otvorenoj u Arheološkom muzeju Osijek. Na izložbi se do 25. kolovoza mogu vidjeti infrastrukture naselja iz kasnog brončanog, starijeg i mlađeg željeznog doba, rimskog vremena te srednjeg vijeka. Suautorica izložbe i kataloga je Slavica Filipović, prof., viša kustosica AMO-a.



Kosti ježa

- Antropološkom je analizom za groblje u Slatini zaključeno da je, ovisno o dobi i spolu, ovisio i izbor urni, tj. da je obred planiran. S druge strane, samo u nekim su grobovima pronađeni i životinjski ostatci, što ne čudi, jer je poslije to bio ustaljen običaj stavljanja popudbine, tj. hrane u grobove. Neobično je što smo u Slatini pronašli ostatke ježa. To je analizom otkrio kolega Siniša Radović. Zanimljivo je interpretirati kako je jež dospio tamo - zagonetna je Daria Ložnjak Dizdar. Otkriva da postoje dvije priče. Jedna je da je jež bio kućni ljubimac, što baš nije zgodno, smatra. Druga je inačica da je lomača napravljena dan prije - jer uvijek treba mnogo drva za spaljivanje pokojnika - pa je ježić jednostavno zalutao i njegovi su ostatci slučajno završili u urni s pokojnikovima.


- Već na terenu smo za jedan grob vidjeli da je dvojni, a antropologija je upotpunila priču da je riječ o grobu odrasle žene i djeteta. DNK analiza još se uvijek ne može provoditi na spaljenim kostima, pa ne možemo uspostaviti moguću rodbinsku vezu. Bliskost je sigurno postojala jer su zajedno pokopani - dodaje autorica.


Zanimljivost je, koja se do sada još nije znala, a čime se upotpunjuje šira europska priča, da su antropološke analize pokazale da su djeca u to vrijeme smatrana ravnopravnim članovima zajednice, što nije bio slučaj u razdobljima prije, ali ni u nekima poslije.


- Radiometrijskim analizama usko smo datirali groblje u prvu polovinu 11. st. pr. Kr. To je sreća jer, sukladno fizikalnim zakonima i krivuljama, ne možemo za svako razdoblje tako precizno datirati - doznajemo od Darije Ložnjak Dizdar.


Iz svega navedenoga, običnom se posjetitelju može činiti da napredak znanosti i tehnoloških mogućnosti arheolozima oduzima draži kontekstualiziranja priče oko nalaza, špekuliranja mogućih značenja i interpretacija, no autorica Ložnjak Dizdar to oštro (ali uz smiješak) negira tvrdeći da im to pomaže, jer je arheologija danas pred velikim izazovima, posebice u interdisciplinarnosti.


- Mi upravo drugim analizama možemo lijepo upotpuniti priču, no nijedna od njih ne bi bila potpuna, autentična ni provjerljiva, a ovisna je samo o jednom, što znaju samo arheolozi - kontekstu! Mi koji iskopavamo bilježimo taj kontekst i jedini ga znamo pročitati - napominje autorica, koju njezina kolegica Filipović nadopunjava važnošću dobro obavljenog posla na terenu.
Ključna povezanost

- Ako ne iskopamo dobro materijal na terenu i ne dokumentiramo ga dobro, ako se ne povežemo sa znanstvenim institucijama i znanstvenicima koji to mogu podići na višu razinu, ne možemo pričati o ježu, postotku pokopane djece, muških, ženskih. Usporedbom rezultata zaključili su da su slatinski nalazi vrlo slični mojim kasnoantičkim ukopima u Zmajevcu prema postotku, iako ih dijeli 3000 godina - dodaje Filipović, naglašavajući važnost pridržavanja zakonitosti struke upravo na terenu.


Rezultati istraživanja otkriće su dijelova infrastrukture naselja iz kasnog brončanog doba, starijeg i mlađeg željeznog doba, rimskog vremena te razdoblja srednjeg vijeka. Nalazi iz prapovijesnih groblja bili su dio uzorka na spomenutom istraživačkom projektu Hrvatske zaklade za znanost, koji se bavio proučavanjem pogrebnih običaja i društva kasnog brončanog doba na jugu Karpatske kotline od 2014. do 2017. u Institutu za arheologiju. Osobita otkrića bili su dijelovi groblja tih naselja iz kasnog brončanog doba (lokalitet Trnovača, 11. - 10. st. pr. Kr.) i starijeg željeznog doba (lokalitet Berezine, 8. i 7. st. pr. Kr.), koji se ovom izložbom predstavljaju osječkoj publici.


Zadovoljan izložbom, kao i ponovnim osnivanjem AMO-a, jest i ravnatelj Tomislav Hršak, jer im to pruža mogućnost predstavljanja rezultata arheoloških iskopavanja i drugih muzeja, u ovom slučaju Zavičajnog muzeja u Slatini.


- Vidi se da djelujemo interdisciplinarno i međuinstitucionalno. Nadam se da će ova izložba krenuti i dalje po Hrvatskoj i da ćemo slatinskim kolegama u tom pomoći - dodaje Hršak.
Na trasi obilaznice oko Slatine provedena su zaštitna arheološka istraživanja lokaliteta Veliko polje, na položaju Berezine i Trnovača od rujna do prosinca 2009. Iskopavanja je proveo Muzej Slavonije Osijek, voditeljica je bila Slavica Filipović, a članovi stručne ekipe arheolozi Vinita Ramljak, Tkalac Hrvoje i Marina Kovač te Hrvoje Jurić (nacrtna dokumentacija), Matija Rimac i Robert Mitrović (totalna stanica) i Tihomir Filipović (fotodokumentacija).

Narcisa Vekić
MATERIJAL SE VRAĆA MUZEJU KOJEMU PRIPADA
- Ja ne bih bila ja kada ne bih dodala da je ova izložba napravljena u Slatini jer apsolutno nisam imala podršku dvojice ravnatelja MSO-a, Grgura Marka Ivankovića i Denisa Detlinga. Izložbu smo napravili s 10.000 kuna, što je uloženo u katalog, pa zato ovu izložbu zovem malom, ali velikom, i koja je napravljena isključivo iz moje i Darijine ljubavi. Normalan je slijed da se materijal vrati muzeju kojemu i pripada - naglasila je jedna od autorica Slavica Filipović, viša kustosica Arheološkoga muzeja u Osijeku, koja je u vrijeme ovih arheoloških iskopavanja u Slatini bila djelatnica Muzeja Slavonije u Osijeku.
POGREBNI OBIČAJI U SREDNJOJ EUROPI
- Na plakatima su opisane kratke informacije o lokalitetu i arheološkim istraživanjima, prostorni odnosi prapovijesnih naselja i groblja na Velikom polju, pogrebni običaji kasnoga brončanoga doba u srednjoj Europi, pogrebni običaji u Slatini u kasnom brončanom dobu te pogrebni običaji i primjer ispraćaja pokojnika u starijem željeznom dobu na primjeru groba iz Slatine. Izložbu prate i fotografije sa samih istraživanja, dokumentiranja i istraživanja arheološke građe i uzoraka kako bi se povezao proces arheoloških istraživanja od iskopavanja do muzejske izložbe - doznajemo od kustosice Slavice Filipović.
25. kolovoza
izložba će biti otvorena 50-ak dana
Možda ste propustili...

U PRODAJI 200 DODATNIH ULAZNICA ZA KONCERT 4 TENORA

Gošća Kristina Owais

JADRANKA NJERŠ BERESFORD-PEIRSE, PROMIČE I ŠTITI HRVATSKU BAŠTINU

Pomogla sam u obnovi osječkog HNK-a, za što sam u prosincu 1994. primila i priznanje

"ZAŠTO NE VOLIM PROLJEĆE" MALJKOVIĆA I JOVANOVCA

O važnost solidarnosti među generacijama

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana