Magazin
HRVATSKI TURIZAM: GODINA VELIKIH IZAZOVA (I.)

Hit je ljetovati i odmarati se u Hrvatskoj
Objavljeno 6. srpnja, 2019.
ŠEST MJESECI ZA OPORAVAK SEZONE: NE TRČATI ZA REKORDIMA NEGO ZA KVALITETOM

Dobar putnik je onaj koji ne zna kamo ide, a savršeni je putnik onaj koji ne zna odakle je došao. Autor ove mudre izreke je Lin Yutang, kultni kineski pisac, filozof, lingvist i novinar, preminuo 26. ožujka 1976. u Hong Kongu, dok je taj dalekoazijski poslovni i turistički megapolis još bio pod kolonijalnom upravom Velike Britanije.

Yutang je kao mlad i znatiželjan student i turist proputovao svijetom, a od 1936. živio je u SAD-u i pisao knjige s kineskom tematikom na engleskom jeziku. Bilo je to vrijeme kad se nad Europom i svijetom nadvijao bauk njemačkog nacizma s jedne te već postojeći bauk sovjetskog komunizma s druge strane, pa ljudima baš i nije bilo do turizma u današnjem hedonističkom smislu. U takvom kaotičnom i prjetećem vremenu mnoga su se putovanja svodila na bijeg od nacizma i komunizma u zavjetrinu Zapada, Amerike ponajviše. Nakon pobjede saveznika 1945. godine, Hladni rat podario je svijetu dva suprotstavljena ideološka bloka - zapadnjački kapitalizam i sovjetski socijalizam. U takvim podvojenim svjetovima prožetim obostranim strahovima, sukladno razvoju gospodarstva i životnog standarda, razvijali su se i modeli turizma, kao oblika "potražnje za odmorom" u okruženju napadnog širenja konzumerizma (Zapad) i svođenja istog na "osnovni minimum" (SSSR, zemlje Varšavskog bloka), s Jugoslavijom kao nekakvom "tampon-zonom" u hladnoratovskoj zapadnoj i istočnoj Europi.

NOVI HLADNI RAT
Onda je komunizam krajem 80-ih doživio kolaps, SSSR se raspao, Jugoslavija se raspala, pa je između ostalog i turizam poprimio nove vizure, bez hladnoratovskih ideoloških barijera u kojima je svaki imalo ambiciozniji turist mogao biti pod sumnjom da je špijun Zapada ili Istoka. Drugim riječima, rušenjem Berlinskog zida kao jednog od najstrašnijih simbola komunističkog totalitarizma, srušene su i mnoge dotadašnje uvriježene norme, pa i one vezane uz slobodu putovanja, mađunarodnog druženja i naglo povećane potrošnje u okvirima globalnog razvoja konzumerizma i rapidnog širenja novih "zona ugode" za milijune novih turista koji su poput plimnog vala počeli zapljuskivali sva mora, obale i kontinente svijeta, ne razmišljajući puno o potencijalnim opasnostima posthladnoratovskog društva 90-ih godina prošlog stoljeća.

Onda se dogodio američki "crni rujan"- 11. 9. 2001. - nakon čega se iznova sve promijenilo, pa i turizam kao važna gospodarska grana. Umjesto širenja turizma dobili smo širenje terorizma, pa onda rat (američki) protiv terorizma koji još traje, pa ISIL, migrantsku krizu koja također još traje, pa nam se iz sjene prišuljao novi hladni rat, stare napetosti između SAD-a i Irana iznova su eskalirale dolaskom Donalda Trumpa na vlast, a Europska unija i ruski "car" Putin također su zbog Krima zahladili odnose. Uz sve to, EU je dodatno potresen Brexitom, koji također još traje, pa kad se sve zbroji, teško je zaključiti da živimo u svijetu trajnog mira, prosperiteta i lagodnog turizma. Kontekst je naime nimalo vedar i sretan pa se u takvo stanje stvari uklopio i stari dobri turizam, koji se morao prilagođavati novim izazovima kako bi opstao i dalje se razvijao unatoč gomili problema koje ga, ako ne izravno, onda neizravno, prate u hodu iz godine u godinu.

Ipak, turizam je "žilav organizam" i nije ga lako slomiti. Zapravo se niti zamisliti ne može da recimo Europljani koristeći godišnje odmore ne putuju na bliže ili dalje turističke destinacije, bilo u vlastitoj zemlji (u RH Jadran najviše), bilo negdje daleko, na južna mora, u Aziju, Latinsku Ameriku, tko zna gdje sve ne, i obratno. Naravno da se posljednjih godina i u turizam kao i u sve pore društva uvukao strah od svakovrsnih ugroza, strah da negdje ne eksplodira bomba (Egipat, Bali, Indija...), pa da osim dugoročne materijalne štete bude i ljudskih žrtava. No srećom i dalje se putuje jer se putovati mora, bilo turistički bilo poslovno, pa se strah potiskuje u drugi plan, riskira se svjesno ili nesvjesno, turističke agencije nude sigurne ture i destinacije, a milijuni turista sa svih strana svijeta to koriste i prepuštaju se čarima otkrivanja novih svjetova, novih zabava i novih rajeva za odmor.

VRLO NOVO DOBA
Konačno, ali ništa manje važno, osim opasnostima koje vrebaju posljednjih desetljeća, turizam se morao prilagoditi i novom digitaliziranom dobu, globalizmu kao takvom i umreženosti na svim komunikacijskim razinama, uključujući i nove običaje i trendove u turizmu poput kulture selfija, zato što živimo u doba svemoćnih mobitela i društvenih mreža. Jer doći u RH i biti viđen prije trideset godina i danas nije isto. Danas, tko god da posjeti Jadran, odmah se uslika (gosti iz svijeta, glumci, glazbenici...) pa onda svoj selfi postavi na Instagram, Facebook, Twitter... Kud ćeš bolje, i još besplatne, turističke reklame!

U tom i takvom "vrlom novom svijetu" pitanje je opstanka biti konstantno IN, iz dana u dan u trendu, biti hype i kad su turizam i turisti u pitanju, biti moderan, pratiti suvremena tehnička i tehnološka postignuća i sukladno tom novom okruženju oblikovati turističku ponudu na visokoj profesionalnoj i normativnoj razini na izmaku drugog desetljeća 21. stoljeća. Mnoge zemlje odavno su se tim izazovima prilagodile, bilo zemlje stare Europe, bilo zemlje iz obje Amerike ili pak iz Azije. Na dobrom je putu da se novom turističkom dobu i novim sadržajima i trendovima prilagodi i Hrvatska, koja je pritom u prednosti pred susjedima, bližim i daljim, jer ima jadransku obalu, prekrasno plavo more i bezbroj otoka, dakle ima sačuvane prirodne resurse bogomdane za još izraženiji razvoj turizma. Važno je pritom i to što je Hrvatska mirna zemlja, bez terorizma i sličnih ugroza! Ukupno pak uzevši, hrvatski turizam ostaje i dalje glavni čimbenik koji puni državnu blagajnu i utječe na rast BDP-a svake godine, a tako će biti i 2019., kad se na kraju budu svodili računi za proteklu sezonu.

Naravno da nije sve "med i mlijeko", turizam, napose hrvatski, ima niz problema koji se moraju riješiti da bi u godinama koje slijede njegov razvoj i uspješnost mogli biti još bolji, veći i efikasniji. Pritom je, vodeći računa u kakvom svijetu i kakvom okruženju živimo, od izuzetne važnosti imati stabilne i učinkovite institucije koje vode računa o sigurnosti države, a tako i turizma i turista. S tim u vezi nameće se i nužnost praćenja situacije s migrantima u okruženju (granica s BiH, kod Bihaća), jer bi se eventualna nova velika migrantska kriza mogla negativno odraziti na turističku sezonu.

BIJESNI UGOSTITELJI
Još je jedna stvar za turizam problem - manjak sezonske radne snage iz "domaćih izvora", što je nakon silne kuknjave hotelijera potaknulo Vladu da odobri novu kvotu uvoznih radnika za potrebe jadranskih i kontinentalnih destinacija u 2019. godini.

Postavlja se također pitanje efikasnosti korištenja sredstava iz EU fondova za nove projekte u turizmu, što se provlači otkako smo ušli u Europsku uniju. Konstanta u turizmu, kad se radi o iskoristivosti cijele godine, jest i mantra o produžetku sezone, koju slušamo otkako je RH postala neovisna i samostalna država. S tim u vezi slušamo niz godina i o nedovoljnoj povezanosti morske i kontinentalne Hrvatske. Slušamo dakako i staru priču o previskom PDV-u u turizmu (25 %), čije snižanje traže mnogi, a najviše Koordinacija ugostitelja Hrvatske, koja također upozorava na ozbiljan manjak radne snage u turizmu. Ugostitelji su proteklog tjedna zatražili hitan sastanak s Vladom te upozorili da je hrvatski turizam pred kolapsom. No, takvo njihovo dramatiziranje ostavlja loš dojam, a moglo bi se govoriti i o politikantstvu, ucjenama i koječemu drugom. Naime, za stanje u svome sektoru odgovornost snose i sami ugostitelji (potplaćeni radnici), iako to ne žele priznati pa im je za sve kriva Vlada i država.

Recimo i da je glede turizma prije šest godina Hrvatski sabor usvojio Strategiju razvoja hrvatskog turizma do 2020. godine. Što je i koliko iz tog dokumenta realizirano do ove godine, i hoće li se planovi iz tog dokumenta u cijelosti provesti do iduće 2020., kao i što donosi nova i bolja strategija u turizmu, znat ćemo kad se otvori šira rasprava o tom i tim pitanjima. Kad budemo vidjeli statističko izvješće za 2019., vjerojatno u ožujku sljedeće godine, znat ćemo je li ovogodišnji hrvatski turizam iznova bio rekordan po broju noćenja i zaradi ili smo ostali na razini 2018. godine.

Bilo kako god, možda bi uputno bilo izokrenuti tezu Lin Yutanga s početka ovog teksta pa zaključiti da je dobar putnik onaj koji zna kamo ide (u Hrvatsku!), dok je savršeni putnik onaj koji zna odakle je došao kad se kao turist odlučio za konkretnu destinaciju (Hrvatsku!). Jer svim problemima unatoč, opći je dojam (može to potvrditi i Bon Jovi!), kako je i ove godine glavni turistički hit ljetovati i odmarati se u Hrvatskoj! Zlobnim predviđanjima o kolapsu turizma unatoč.

Piše: Darko JERKOVIĆ
Lički poučak
I dok se priča o jadranskom (morskom) turizmu svake godine uglavnom svodi na broj posjeta, noćenja i potrošnje, rasprave o kontinentalnom turizmu kreću se u rasponu od dobrih do loših primjera, uz neizostavnu kuknjavu o premalo ulaganja, korištenja EU fondova, premalo privatne inicijative, previše birokratskih prepreka itd. Zato je, primjerice, vijest da kineska investitorica želi pomoći u razvoju Zagorja, pri čemo joj se, kazala je, čini da je Tito dobar brend, odmah dočekana kao spasonosna ideja. Zapravo, glavni cilj razvoja turizma u kontinentalnom dijelu treba biti održivo korištenje svih prirodnih resursa kojima raspolažemo, ali i očuvanje bogate kulturne baštine. Hrvatska je prepoznatljiva kao zemlja s tisuću otoka, ali je isto tako Hrvatska i destinacija s tisuću dvoraca i tisuću prirodnih atrakcija diljem unutrašnjosti. Sustavna zajednička promocija morskog i kontinentalnog turizma svakako bi dala još bolje rezultate. Tu nije riječ o konkurenciji, nego o komplementarnim granama koje se savršeno nadopunjuju i tvore cjelinu. Pozitivnih je primjera puno, kako u Gorskom kotaru, u Zagorju, tako i u Slavoniji, a posebno u Lici, gdje osim Plitvičkih jezera kao temeljnog okruženja, posljednjih godina bujaju i druge raznolike vrste turističke ponude, grade se hoteli, privatni smještaji, otvaraju trgovine, razvija poduzetništvo...
IZIDORA MARKOVIĆ VUKADIN

ZAUSTAVITI PRETVARANJE GRADSKIH JEZGRI U IZNAJMLJIVAČKI GETO

 

Na ovogodišnjoj svibanjskoj konferenciji Održivi turizam u zaštićenim područjima Republike Hrvatske, održanoj na Plitvicama u organizaciji Ministarstva turizma, Ministarstva zaštite okoliša i energetike i JU Nacionalni park Plitvička jezera, dr. sc. Izidora Marković Vukadin s Instituta za turizam Zagreb prezentirala je rad Zaštita prirodnih područja kroz odgovorni razvoj turizma.

Sažeto, o čemu je riječ u radu koji spominjemo?

- Zaštićena područja u Hrvatskoj nisu samo područja od posebnog nacionalnog interesa zbog zaštite bioraznolikosti i georaznolikosti, već su istovremeno i vrlo atraktivna turistička područja. Međutim, pretjerani razvoj turizma na nekim područjima izazvao je negativne utjecaje na primarne resurse. Stoga je nužno odgovorno upravljati turizmom, na korist cjelokupnog društva i prirode. Pri tome je nužno preispitati i adaptirate postojeće sustave posjećivanja, pri čemu su glavna rješenja prostorna i vremenska disperzija posjetitelja na rubna područja nacionalnih parkova, gdje bi se trebali graditi novi sadržaji (poučne i tematske staze, centri za posjetitelje, ali i komercijalni sadržaji) u zonama postojećih naselja da bi se smanjio pritisak na prirodni okoliš, a povećale šanse za rast blagostanja lokalnom stanovništvu. Pokazalo se da edukacija posjetitelja kroz interpretaciju prirodne baštine povećava "ljubav" prema prirodi, ali ne samo na estetskoj razini, već ljudi počinju prihvaćati vrijednosti prirode za naš opstanak.

Znamo li koliko naša zaštićena područja imaju posjetitelja i kakav je to pritisak za okoliš?

- Ne postoje precizne brojke, jer u pojedinim nacionalnim parkovima i parkovima prirode nema naplate posjeta, no okvirno imamo oko četiri milijuna posjetitelja, od kojih se najveći broj odnosi na NP Plitvička jezera (1,7 milijuna). Naravno, imamo i velik broj manjih zaštićenih lokaliteta i značajnih krajobraza koji nisu uključeni u te brojke. Najveći problem s tako velikim brojem posjetitelja nije samo ukupan broj, već činjenica da na vrlo malim područjima Parka koja se turistički koriste imamo, i kao kod ostalih destinacija, vrlo visoku sezonalnost, pa čak i vrlo izražene dnevne vrhunce posjeta.

TRENDOVI SE MIJENJAJU
Općenito, kakvo je danas stanje s održivim turizmom u RH, što taj pojam zapravo znači, što podrazumijeva, kad govorimo o turizmu Republike Hrvatske?

- Održivi turizam je pojam koji se učestalo koristi u gradnji pozitivnog imidža turizma kao skupa djelatnosti, no zapravo je riječ o višeslojnom terminu koji podrazumijeva najmanje tri dimenzije (socijalnu, ekološku i ekonomsku - pri čemu je ekonomska namjerno na posljednjem mjestu i njezina funkcija je podrška prvim dvjema). Također, da bismo znali uopće kako stojimo vezano uz održivost, potrebno je znati kakvo je stanje, primjerice je li lokalna zajednica zadovoljna razvojem turizma, koliko turizam troši resursa (vode, struje i slično) te koliko turizam donosi prihoda.

Problem je što u većini slučajeva u Republici Hrvatskoj nedostaje te bazne spoznaje na temelju koje bi se moglo programirati konkretne i svrhovite aktivnosti usmjerene k postizanju održivog razvoja. Zato je Institut za turizam u suradnji s Ministarstvom turizma pokrenuo CROSTO-Hrvatski opservatorij održivosti turizma pod okriljem UNWTO-a, a sve radi mjerenja održivosti turizma na regionalnoj i lokalnoj razini.

Dosadašnja Strategija razvoja hrvatskog turizma do 2020. godine čini se zastarjela. Prema najavama, uskoro bismo trebali dobiti novi strateški razvojni dokument glede turizma. Vaš komentar?

- Trendovi u turizmu iznimno se brzo mijenjaju, zato je potrebno kontinuirano i nadograđivati strateške dokumente, koji će u fokusu imati postizanje turističke godine temeljene na kvaliteti, a ne na brojenju dolazaka i noćenja. Mislim da je vrijeme da se zaustavi stihija apartmanizacije, ali pri tome ne mislim na nove apartmane, već na pretvaranje gradskih jezgri u iznajmljivački (airB&B) geto.

USPJEŠAN NASTAVAK
Puno se govori i o prostornom planiranju u turizmu. Kakvo je tu stanje u RH?

- Prostorno planiranje u turizmu je dugo imalo u fokusu turističke zone izvan građevinskog područja naselja, koje su se u nedostatku investicija, ali i infrastrukture, u malom broju slučajeva realizirale. S druge strane, građevinska područja naselja (područja namijenjena za stanovanje) korištena su za intenzivnu turističku izgradnju, pri čemu dolazimo do problema kapacitiranja potrebne infrastrukture. Također, samo prostorno planiranje nije dovoljno ako nemamo dobar sustav nadzora na terenu, lišen političkog pritiska.

Udruga ugostitelja traži više radne snage iz inozemstva, smanjenje PDV-a, upozorava se i na opasnost od migranata na granici RH i BiH, na konkurenciju drugih zemalja, kao i na slab početak sezone zbog lošeg vremena. Uzevši u obzir sve probleme, potencijalne i one stvarne, hoće li 2019. biti najizazovnija godina za RH turizam do sada?

- Rekla bih da je svaka godina izazovna i da te izazove ne treba shvatiti kao ograničenje, već kao stvarni razvojni izazov koji zahtijeva iskorak u kreiranju novih sadržaja, povećanju kvalitete smještaja i ugostiteljstva, sve zato da nas ne bi ugrožavala jeftinija tržišta i da se u budućnosti pozicioniramo u odnosu prema nekim drugim konkurentima, primjerice Italiji. Pokazatelji za lipanj daju do znanja da se nadoknadio pad u travnju i svibnju, tako da se može očekivati i daljnji uspješan nastavak ovogodišnje turističke sezone. (D.J.)

MARINKO OGOREC

TURISTIMA PRUŽAMO VISOKU RAZINU SIGURNOSTI

 

Ukupno uzevši, koliko je turizam danas siguran, globalno i lokalno, i što sve pojedine zemlje uključujući i RH čine da se sigurnost poveća, aktualna su pitanja o kojima za Magazin govori prof. dr. sc. Marinko Ogorec s Veleučilišta Velika Gorica.

RJEŠAVANJE PROBLEMA
Tko i što najviše ugrožava turizam danas?

- U današnjim okvirima doista je teško govoriti o sigurnosti bilo kojeg društvenog segmenta, pa sukladno tome i turizma. Prije svega, nužno je shvatiti kako apsolutna sigurnost ne postoji - nigdje i ni u čemu, pa tako ni u turizmu. Uvijek se mora računati na izvanredne situacije koje u većoj ili manjoj mjeri mogu narušiti društvenu harmoniju (ako je uopće tako možemo i nazvati). Turizam je posebno osjetljiva djelatnost u sigurnosnom pogledu, jer gotovo ultimativno traži potpunu sigurnost.

Jednostavnije rečeno, svaki prosječan turist ide na destinacije gdje se osjeća dobrodošao, potpuno prihvaćen i maksimalno siguran.

Što se tiče ozbiljnih prijetnji turizmu u današnje vrijeme, na prvo mjesto stavio bih terorizam. Terorizam je jedan od najvećih izazova današnjeg doba, vrlo teško predvidiv i s razmjerno malim mogućnostima prevencije. S druge strane, upravo su teroristički napadi na turističke kapacitete pojedinih zemalja pokazali najrazorniji učinak - razmjerno skromnim terorističkim učinkom rezultirali su dugoročnim poremećajem u turističkoj djelatnosti. Primjerice, pokolj turista u egipatskom Luxoru 1997. godine, u kojemu su poginula 62 strana turista rezultiralo je gotovo slomom egipatskog turizma praktički do današnjih dana, a ubojstvo dvaju njemačkih turistica na plaži u Hurghadi 2017. godine potpuno je ispraznilo egipatske hotele do kraja sezone.

Naravno, nije samo terorizam jedina prijetnja turizmu, jer se u to mogu ubrojiti najvećim dijelom svi klimatski, ekološki i tehničko-tehnološki poremećaji i katastrofe, međutim oni se drugačije percipiraju i u pravilu nemaju dugoročnijih posljedica na turističku djelatnost.

Ljetna turistička sezona u punom je zamahu, što se Hrvatske tiče, kakva nam je sigurnost turizma, ima li, i kakvih, problema?

- Republika Hrvatska je upravo u velikoj mjeri poželjna destinacija jer svojim turistima trenutno pruža razmjerno visoku razinu sigurnosti u svakom pogledu. Za sada možemo biti vrlo zadovoljni sigurnošću u najvećem broju naših turističkih destinacija. Potrebno je naglasiti kako su za to u velikoj mjeri zaslužne državne službe koje ostvaruju sustav sigurnosti na unutarnjem planu - u prvom redu policija i obavještajna služba, ali i ostali segmenti sustava državne sigurnosti kao što su vatrogasci, HGSS, hitna medicinska pomoć i dr.

Što se tiče problema, njih uvijek ima i bit će ih, ali činjenica je da se maksimalno učinkovito rješavaju. Mislim da najviše sigurnosnih problema izazivaju upravo sami turisti svojim nepoznavanjem temeljnih elemenata sigurnosne kulture. Npr. još uvijek je svjež slučaj spašavanja dvoje švedskih turista koji su se u neodgovarajućoj obući uputili na planinske vrhove Velebita, pa ih je morao spašavati HGSS. Slične situacije ponavljaju se gotovo svake turističke sezone (npr. neiskusni ronilac zaroni dublje od 50 m i zatim izronjava bez propisanih dekompresijskih zastanaka, što gotovo uvijek rezultira dekompresijskom bolešću; amateri nautičari ne pridržavaju se osnovnih pravila plovidbe pa glisiraju preblizu obale često s tragičnim posljedicama i sl.).

Volio bih da sigurnost hrvatskog turizma ostane na razini navedenih pojedinačnih slučajeva. Naravno, bilo bi dobro da je i takvih slučajeva što je moguće manje.

Kad se radi o sigurnosti u turizmu, može li se govoriti i o ulozi medija, s obzirom na način prezentiranja, senzacionalizam, crnilo...?

- U današnje vrijeme mediji su vrlo značajan čimbenik svih društvenih zbivanja, pa tako i u turizmu. Sintagma "nije se dogodilo ako nije objavljeno u novinama" nikada nije bila aktualnija nego danas, pri čemu se termin "novine", naravno, odnosi na sve medije (u prvom redu elektronske). Razumljivo je kako "bombastični" događaji donose gledanost ili čitanost publike te samim time i utjecajnost (ali i profitabilnost) pojedinih medijskih kuća, međutim, medijski djelatnici (prije svega novinari i urednici) trebaju duboko biti svjesni medijskog utjecaja njihovih napisa i snimaka u javnosti i samim time vlastite odgovornosti. Ako je već navedena sintagma "nije se dogodilo ako nije objavljeno u novinama" danas je vrlo aktualna (a itekako jest), onda je i odgovornost novinara i cijelih redakcija itekako povećana. Vrijeme je da svi ozbiljni mediji o tome ozbiljno povedu računa. Uostalom, zar nije dovoljno tužno da se većina medijskih napisa ili videopriloga svodi na estradno "žutilo" ili "crnu kroniku"?

STALNE PRIJETNJE
S obzirom na okolnosti u okruženju (migranti, granice...), konkurenciju drugih zemalja, kao i općenito problem sigurnosti, hoće li 2019. biti najizazovnija godina za RH turizam do sada?

- Volio bih da 2019. bude pozitivno najizazovnija godina za hrvatski turizam i u doglednoj budućnosti, a ne samo do sada, međutim to se teško može očekivati. Naime, živimo u vrlo turbulentnim vremenima, s krajnje neočekivanim, ali permanentnim prijetnjama i ugrožavanjima, kojih nitko nije pošteđen, pa ni Republika Hrvatska. Cijeli je niz sigurnosnih, gospodarskih, socijalnih i kulturoloških izazova tek pred nama - od nekih koje sada prepoznajemo, ali za njih nemamo odgovarajuće rješenje (kao npr. problem ilegalnih migracija), pa do onih koje tek trebamo definirati. No za sada možemo biti zadovoljni našom pozicijom izrazito turističke zemlje i to moramo sačuvati najbolje koliko možemo i znamo. U tom kontekstu trebamo i dalje biti optimisti.
(D.J.)
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

TRAGOM BARANJSKE USKOTRAČNICE

Ćiro se vratio kući

2

TEMA TJEDNA: PREDIZBORNA ANKETNA ISTRAŽIVANJA (I.)

Predizborne ankete:
Od objektivne prezentacije
do propagandne manipulacije

3

ILUZIJA ZVANA KURDISTAN

U krugu vječnog rata: Zapad im ne želi dati državu!