Doći u Đakovo ljeti, a pritom svoj dolazak ne tempirati za kraj lipnja odnosno početak srpnja, prvi cijeli srpanjski vikend, bilo bi gotovo ravno “grijehu”. Jer, Strossmayerov grad tada živi u znaku Đakovačkih vezova, čija se atmosfera osjeti na svakom koraku - grad je okićen u vezovske zastavice, izlozi u narodno ruho i stare predmete, cijeli je grad zapravo otvorena pozornica s niskom folklornih, kulturnih, zabavnih, glazbenih, gastronomskih, sportskih i drugih događaja... Sasvim je uobičajeno tih dana vidjeti prolaznike u narodnoj nošnji, čuti zvuk tamburice na Trgu, u parku, kafiću, na korzu, u vezovskom šatoru... Gradom prolaze lipicanske zaprege s Egele, domaće i gostujuće folklorne skupine, čuje se tradicionalna glazba i pjesma drugih naroda i kultura. Srce Slavonije pulsira tada jače no ikada u godini, a svi što stižu u nj - dragi su gosti. S.Ž.