Kultura
"CRVENI NOSOVI": ŽIVAHNI, RAZIGRANI I VJEŠTI STUDENTI

Pokazali ozbiljnost, zrelost i vještinu na kojoj bi im pozavidjeli i iskusniji
Objavljeno 3. srpnja, 2019.

Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku ponovo se predstavila publici Osječkog ljeta kulture na najbolji mogući način - izvrsnom izvedbom, mladih i energičnih glumaca/lutkara koji su zaslužili veliki pljesak. Riječ je o izvedbi crne komedije Petera Barnesa Crveni nosovi, završnog ispita studenata glume i lutkarstva, pod mentorstvom Jasmina Novljakovića, Selene Andrić, Gorana Grgića, Saše Anočića i Danijele Pintarić, kostimografiju i scenografiju izradila je Rahela Šajinović, a lutke Ria Trdin.


Godina je 1348., vrijeme kada je kuga počela svoj stravični pir u kojem je pokosila trećinu stanovništva Europe. Lijek ne postoji, ljudi su depresivni i ogorčeni sve dok jednog dana svećenik Flote (Domagoj Ivanković) ne dobije zadatak od Boga širiti smijeh zemljom. Potpomognut Dindonom (Bojan Ban), nijemim pjesnikom koji komunicira zvoncima, Flote polako okuplja kazališnu družinu, Božje harlekine koji će mu pomoći u naumu i smijehom olakšati patnje čovječanstva. Kako radnja protječe, vesela družina brzo raste pa im se ubrzo pridružuje posrnula časna sestra Margareta (Magdalena Živaljić Tadić), dva vojnika Karlo Bernik i Dorian Vrtačnik, slijepi žongler (Laura Šalov) i njezin asistent Bembo (Lucija Matković) te svećenik Toulon (Nikola Radoš). Od ostalih likova s kojima se susreću na svom putu širenja radosti pojavljuju se i biskup (Filip Sever), crne vrane, skupljači leševa (Ivan Simon i Lucija Matković), prostitutke (Hana Schönfeld i Ana Šantar), Greza, predvoditeljica religioznih ekstremista i papa Klement VI. (Nina Vidan). Usred kaosa i apsurdnosti situacije predstava se poigrava pojmom smijeha kao terapije, ali i tematizira i korupciju, pohlepu, i licemjerje privilegiranih bogataša i crkvenjaka sugerirajući potencijalnu moć smijeha i radosti kao revolucionarne snage.


Jednako kao što je i Barnes zamislio svoje djelo kao multidisciplinarnu cjelinu koja objedinjuje elemente klaunerije, akrobacije, commedie dell‘arte, fizičkog teatra i kabaretskog humora, i Novljaković je ostao u istom redateljskom ključu stvorivši brzu, energičnu i istodobno zabavnu i ozbiljnu predstavu koja otvara brojna pitanja, aktualna i danas. Smjestivši izvedbu na praznu scenu sa samo dva oslikana zastora, ispoštovao je autora, ali i nametnuo mladim glumačkim snagama veliki izazov. Svi su se morali suočiti s brzim tempom, zahtjevnim akrobacijama, hodom na štulama, žongliranjem, brzim izmjenama tempa, slapstick komedijom, prelascima iz duhovitog u seriozno i natrag, glasovnim transformacijama… Cijeli ansambl pritom se pokazao u najboljem mogućem svjetlu, demonstrirajući ozbiljnost, zrelost i vještinu na kojoj bi im pozavidjeli i mnogo iskusniji kolege.

Povratak AUKOS-a pokazao se kao pun pogodak i za OLJK i za mlade glumce, omogućavajući im da se predstave na otvorenoj sceni, a publici pružajući zadovoljstvo uživanja u njihovim vještinama.


Alen Biskupović
Možda ste propustili...

DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA

Novi predsjednik Zlatko Krilić

KOVAČ O METAMORFOZI I PRETVORBAMA

Poezija je prava sila, stihijska, iskonska

HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE

Zrinka Cvitešić ponovno u predstavi

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana