Književni program u sklopu OLJK-a bio je u nedjelju u znaku osječke književnice Jasne Horvat i njezina novog romana OSvojski, koji su u dvorištu III. gimnazije, uz autoricu, predstavile Dubravka Pađen-Farkaš, Milica Lukić i Kornelija Mlinarević. U namjeri da se zaintrigiraju budući čitatelji, osmišljeno je da se predstavljanje romana zaokruži u cjelinu s autoričinom uglazbljenom poemom Ars Eugenium. Ovom igrom s pjevanjem i nazdravljanjem posjetitelju su se odškrinula umjetnička vrata kroz koja je mogao dobiti kratak uvid u priču o Eugenu Savojskom. Redatelj je Robert Raponja, a uz pratnju skladatelja i pijanista Luke Gotovca izvođač je glumac Filip Sever.

- U ovom novom, osmom Jasninu eksperimentalnom romanu Eugen od Savoje našao se osvojen, osvojen Osijekom, i zato je dobio ime OSvojski. Taj veliki ratnik sada je pao u vlastitu zamku. Došao je na prostor Osijeka gdje je pronašao svoju os, svoj smiraj, gdje je pronašao mjesto gdje može razmišljati i promišljati o svom životu i preispisati povjesnicu osobnom poviješću, ali i poviješću jednoga grada - ovim nas riječima u priču Eugena Savojskog uvodi Milica Lukić, prodekanica Filozofskog fakulteta i recenzentica romana.


Lukić je istaknula kako se autorica Horvat nakon 10 godina od objavljivanja romana Bizarij vraća liku Eugena Savojskog, kojemu ovaj put dodjeljuje cjelovitu ulogu i vlastitu priču koju on pripovijeda kroz simboliku igraćih karata i šahovskih figura, odnosno čitatelju predstavlja kronološki presjek vlastita života kao pripovjedač u prvom licu.


U romanu je vidljivo da istaknuti vojskovođa mir pronalazi u srcu močvare, u Bilju, blizu Osijeka, gdje je sagradio dvorac koji naziva Tihi Belvedere, danas lokalnim stanovnicima poznat kao Biljski dvorac. Tijekom boravka u njemu postupno se sklapaju njegova životna kula od karata i živopisna šahovska ploča koje nadograđuje kartu po kartu, figuru po figuru svojim razmišljanjima i osjećajima o gradu Osijeku. Prilikom čitanja romana OSvojski jasno je da moramo igrati prema njegovim pravilima, pratiti naputke o rijekama, vratima, skakačima, kraljevima i kraljicama kako bismo sagledali Osijek njegovim očima.


Horvat pridodaje identitetu Eugena Savojskog epitet Osječanin, jer po njoj Osječanin nije samo osoba određena mjestom rođenja ili razdobljem boravka u gradu, nego ona osoba koja Osijeku daje sebe i poistovjećuje svoj identitet s njim. U taj krug ljudi ubraja i Eugena Savojskog, koji je prepoznao potencijal grada i prostora oko njega te pomaknuo njegove granice izgradnjom povijesnih mjesta kao što je osječka Tvrđa.

- Uspijevao je za života pomicati prostorima, onako kako se u šahu pomiču figure - kaže autorica.


Kako bi izbjegla pasivno opisivanje povijesti, Horvat strukturu djela polaže na povezivanju umjetnosti sa znanošću i mitološkim elementima koji pridonose dinamici i pitkosti čitanja. Primjećuje se i njezino inovativno "korak dalje" razmišljanje uporabom moderne tehnologije u obliku QR-kodova sa zvučnim ulomcima zapisa i pjesmama na kraju svakog potpoglavlja.
Kada govorimo o autoričinu povratku Eugenu Savojskom i zašto se odlučila na istraživanje i sklapanje mitova, simbola i tradicije u zanimljivu povijesnu priču, treba se voditi njezinom željom da oživi duh povijesne osobe koja je utjecala na prošlost Osijeka i na sadašnjost njegovih trenutnih stanovnika. Autorica ovim romanom poziva čitatelja da s njom riješi zagonetku kroz simbolički jezik Eugena Savojskog i otkrije kako je život izgledao prije tri stoljeća i jesmo li mi danas nalik slici toga doba.

Valentina Stantić