Osim Kolinde Grabar-Kitarović, koja doduše još važe kad će obznaniti kandidaturu za drugi predsjednički mandat, u utrku za Pantovčak uključili su se i Zoran Milanović, sa sloganom "Predsjednik s karakterom", te Miroslav Škoro, koji želi biti "narodni predsjednik". O aktualnoj situaciji s kandidatima razgovarali smo s Krešimirom Macanom, PR stručnjakom i komunikologom.

Vaš komentar, i Milanovićeva povratka u politiku i njegova slogana, te Škorine najave? Kave su im šanse za pobjedu?

- Imamo zasad dva službena izazivača, svaki na svojoj strani spektra. Zoran Milanović zasad je usamljen na tom lijevom spektru, i to mu može biti olakšavajuća okolnost za ulazak u drugi krug, jer bi se glasovi na desnici mogli lako podijeliti. Svojevremeno se zauzimao da se predsjednika republike bira u Saboru, pa je i s te strane anitpod Miroslavu Škori, koji traži veće ovlasti za sebe kao predsjednika države kako bi mogao bolje vladati u izravnoj vezi s narodom.

Oba su korektno postavila priče za početak. "Predsjednik s karakterom" poruka je Milanovića i njegovim prethodnicima, ali i biračima, da ako želiš da nešto uspije, za to se moraš istinski zauzeti. Iako se to baš nije vidjelo u njegove četiri premijerske godine, pred kraj mandata je taj karakter pokazao i izbio Karamarku čistu pobjedu iz ruke. Milanović je obrazovan, iskusan u politici i drčan - u svakom slučaju njegovim protivnicima neće biti lako izići na megdan. Oni će mu s pravom prigovarati na jednom relativno neuspješnom premijerskom mandatu, no to je nešto što manje igra kod birača na ovim izborima od karaktera.

Tu se Milanović odlično dopunjuje s Miroslavom Škorom, koji će zasigurno unijeti jedan ležerniji, narodni i kritički pogled na politiku, tako da s nestrpljenjem očekujem sučeljavanja u kampanji, ali i svakodnevne čarke. No, Škoro ima teret toga što je lansiran kao kandidat osvetnik aktualnoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović, pa i premijeru Plenkoviću, s kranje desnice (duet Radeljić - Bujanec), pa se lukavo zaogrnuo plaštom populista, narodnog predsjednika. Realno zaziva povratak u vremena Tuđmana, 20 godina nakon što smo ukinuli predsjednički sustav i okrenuli se parlamentarizmu. I s tolikom podrškom referendumskim inicijativama, iako je to klasičan repertoar izravne demokracije populista, ipak daje naslutiti odakle kreće podrška za njegovu kandidaturu, koju je među prvima pozdravila upravo Željka Markić. No, kako su birači uistinu nezadovoljni velikim strankama i načinom na koji se vodi država godinama, otvara mu se prostor da bude iznenađenje izbora jer svi preduvjeti za to postoje.

Predsjednici RH žele postati i Kolakušić i Pernar, a vjerojatno će ih biti još. Ima li itko od njih neke veće šanse ili su svi zapravo u startu gubitnici, ili nisu...?

- Ponekad se kandidirate na predsjedničkim izborima kako biste gradili platformu za dalje, iako niste favorit. Dodatno, predsjednički izbori su format gdje se može kandidirati bilo tko, prilično jednostavno prikupivši 10.000 potpisa građana, uz to dobijete pristojan prostor u medijima ako nema previše kandidata, tako da su zahvalan poligon za promociju novih lica. Pernar će pokušati spasiti što se spasiti može nakon izlaska iz Živog zida jer je, procjenjujem, u silaznoj putanji, samo je pitanje na kojoj poruci biračima. Kolakušić stiže s vjetrom u leđa, tih nezadovoljnika političkim sustavom uvijek je bilo bar 18 % (još od vremena Borisa Mikšića iz 2005.) i na ovim izborima bi mogao ostvariti solidan rezultat koji bi bio uvod u parlamentarne izbore na jesen 2020. Tako da na ovim predsjedničkim izborima imate puno više onih koji sudjelovanjem dugoročno mogu nešto dobiti nego izgubiti. Osobno se ipak nadam da neće biti previše kandidata, kako bi birači kroz atraktivna sučeljavanja mogli odabrati komu bi dali svoj glas. Kampanja ipak utječe bar na svakog četvrtog birača i taj dio nosi pobjednike. Tko je dobro odradi, možda će samo naizgled izgledati kao iznenađenje u drugom krugu, koji ćemo izgledno imati.

Prema Vašem mišljenju, što tjera ljude da ulaze u utrku koju unaprijed gube, mislim na one koji se bave politikom? Tu bi vjerojatno i psihologija imala što kazati...

- Da je politika racionalan posao, tada bi u njoj bilo puno više poduzetnika i pametnijih ljudi, no nažalost češće je na području iracionalnog, emotivnog i korisnog za sebe, a tada morate biti osoba koja je spremna s time se nositi da bi ostvarila nekakav svoj osobni cilj. Osobni namjerno naglašavam, malo je tu onih koji se javljaju iz općeg interesa. Odnosno, ako se i jave, ne prolaze jer ih interesne skupine ne žele blizu vlasti. Dakle, prije svega ego i dokazivanje, pa i kad radite na opće dobro, opet se dokazujete nekima svojima. Tome dodatno pridonosi negativna selekcija unutar stranaka gdje u hijerarhijama napreduju poslušni, a ne sposobni i najbolji, pa evo imate situaciju da već dva puta SDP nema jakog kandidata za Zagreb ili predsjednika države, i poseže se za nekim drugim rješenjima. Slično je i u HDZ-u, upravo su oni sad već davne 2008. godine Škoru "posudili" za kandidata za gradonačelnika Osijeka. E, to je nešto čime su birači nezadovoljni i na to računaju populisti poput Kolakušića i Škore.

U SAD-u je Trump već krenuo u kampanju, dok je kod nas sve još "u povojima". Kakvu se zapravo kampanju u šest mjeseci može očekivati? Šeks upozorava da Kolindi podmeću, vjerojatno će u kampanji biti svega i svačega i kod drugih kandidata?

- Kampanja će biti atraktivna. Ne bih se čudio i da bude podvala, no to je uobičajena stvar na koju računate u kampanji i vjerujem da su stožeri na to spremni. Jer ako vas netko ucjenjuje, nema smisla da vi to ne znate, zar ne? Izborni proces je općenito kod nas jako podcijenjen u cijelosti - od zakonodavstva do prakse, jer su velike stranke relativno lako dolazile do mandata, pa se to znanje iz jednog izbornog ciklusa u drugi topilo. HDZ je platio račun takvom pristupu na posljednjim europskim izborima, kada mu je neočekivano pobjegao peti mandat, koji je dobio SDP ni kriv ni dužan. Ako su išta naučili, onda bi to trebali početi primjenjivati već u ovoj kampanji.

Neka moja preporuka je da se uvijek krene raditi godinu dana do izbora, kako bi posljednjih šest mjeseci mogli stisnuti gas i odraditi kampanju. I to ne mora biti javno odmah, ako je netko radio mjesecima na pripremama, a imam dojam da Milanović, Škoro i Kolakušić jesu, tada je kampanja davno krenula. Kao i ona Kolinde Grabar-Kitarović, aktualne predsjednice. Kod predsjedničkih izbora su specifičnost atraktivna televizijska sučeljavanja, koja izostaju kod svih drugih izbora i dio kandidata računa da će ona biti presudna.

Ukupno uzevši, kakav Hrvatskoj treba predsjednik ili predsjednica? Je li Kolinda opravdala očekivanja? Kakva će biti njezina kamnpanja, hoće li se pokušati dodvoriti desnici?

- Ovisi o tome hoćete li predsjednički sustav ili parlamentarni. Od Škore i Kolakušića do Kolinde i Milanovića. Takvi su i kandidati. Razlike su velike. Sadašnji predsjednik može učiniti dosta na promociji Hrvatske kao što Kolinda jest (cijeli svijet zna da imamo plavu predsjednicu koja je sve grlila u finalu Svjetskog prvenstva - pitajte bilo koga kad ode u svijet), obići zemlju više puta (sjetite se izmještanja ureda i druženja s djecom po školama - siguran sam i da učenici nakon Tuđmana znaju tko im je predsjednica) te otvarati nekad zahtjevna pitanja (inicijativa oko blokiranih urodila je Vladnim mjerama koje su smanjile broj blokiranih građana, a demografija je postala jedna od gorućih tema u Hrvatskoj, prije svega iseljavanje).

Zaključno - sve je do osobe, bez obzira na to kakve ovlasti imala. Jedino predsjednika/icu izravno bira narod i uvijek ga mogu pozvati za podršku. Na narodu je da sada odluči, kakvog predsjednika ili predsjednicu želi. Imat će više nego dobar izbor. (D.J.)