TvObzor
ZIJAD GRAČIĆ

Nikad nisam izgubio obraz kako bih došao do uloge ili bolje pozicije
Objavljeno 28. lipnja, 2019.
Ulazim u godine kad se više ne mogu baviti sportom koliko sam se bavio do sada, stoga pratim sportska događanja i u tome uživam

Glumac koji je ostavio neizbrisiv trag kad je riječ o ulogama u regionalno popularnim TV serijama svakako je Zijad Gračić. Iako mu je neslužbeno dodijeljena i titula ‘kralja sapunica‘, zadivljujuć je i njegov angažman u kazalištu, na filmu, kao i u akademskom radu. Uza sve to, Zijad je i suprug i otac, koji obiteljski život sa suprugom Katarinom te sinom Arianom i kćeri Korinom uspijeva držati daleko od očiju javnosti.

Trenutno ste okupirani dugometražnim filmom koji je, osim u našoj regiji, sniman i u Turskoj.

- Riječ je o dugometražnom filmu koji je realizirala produkcijska kuća Kinoteka d.o.o. Redatelj je Ljubo Zdjelarević. To je nezavisna produkcija bez potpore HAVC-a. Radni naslov filma je “Hashtag”, ali će se u finalu sigurno drukčije zvati. Igram konzula iz Republike Hrvatske u Istanbulu, a budući da se tema tiče mladih youtubera, u filmu se pojavljuju i poznati youtuberi iz regije: Hrvatske, Srbije, Slovenije i BiH. Bilo je zanimljivo.

Neobičan grad
Jeste li imali vremena za odmor za vrijeme boravka u Turskoj?

– Za odmor baš i nije bilo vremena. Bilo je vremena za obilazak grada pa i restorana, a to je u tako velikom prostoru prilično naporno, ali isplatilo se. Neobičan grad.

Snimate i treću sezonu serije Novine, u kojoj igrate glavnog urednika Martina Vidova. Osim dobrog scenarija, sjajne glumačke ekipe i redateljskih rješenja, što je još ključ njenog dugog trajanja?

- U početku je bilo zamišljeno da serija bude trilogija. Ipak, poseban razlog što je serija privukla veliku pozornost treba tražiti upravo u redateljskom pristupu cjelokupnog rada na seriji, kako u umjetničkom, tako i u tehničkom smislu. To je rukopis koji je razumljiv, a i prihvatljiv velikom dijelu publike, koja je dobrano naviknuta i naučena na najzahtjevnije izraze svjetske produkcije.

Koliko danas, nakon ovog projekta, bolje razumijete novinarski posao? Je li i on, što za glumački posao znaju reći, kruh sa sedam kora?

- Zna se da je novinarstvo jedno od najstresnijih poziva. Jako često su novinari u centru napetih društvenih događanja, mnogi od njih su pod velikim pritiscima i izloženi napadima. Biti pravi, veliki novinar znači podnositi sve to i ustrajati. U takvoj situaciji je i Martin Vidov. U stalnoj je neizvjesnosti hoće li ga eliminirati, zaustaviti i obezvrijediti u njegovom djelovanju. Radno mjesto glavnog urednika je složeno, a plaća teško zarađena.

Zahtjevan zadatak
Govoriti samo o jednoj strani vaše osobnosti jednostavno nije dovoljno. Vi niste samo glumac, nego i pedagog, čovjek bogatog radnog i životnog iskustva. Što ste svojim studentima u Tuzli, a onda i u Osijeku, pokušali prenijeti kao najvažniju lekciju ne samo u budućem poslu nego i u životu?

- Uputiti mlade ljude u svijet glume je vrlo odgovoran, osjetljiv i zahtjevan zadatak. Možda sam u to sve ušao nedovoljno pripremljen, ali tijekom svih deset godina tog mog djelovanja mislim da sam radio dobar posao. Moram napomenuti da nisam odustao od svog daljnjeg rada kao pedagog, ali bih ubuduće tražio neku čvršću suradnju. Najvažnije i najvrjednije što sam se trudio prenijeti na mlade ljude je osvijestiti im potrebu za predanost tom poslu gdje se mora ući s maksimalnim angažmanom i velikom posvećenošću.

Nedostaje li vam nekad rad sa studentima?

- Uvijek rado kažem da volim raditi s mladim ljudima. Film koji sam radio u Turskoj organizirali su i realizirali upravo mladi ljudi sa sjajnim idejama i hrabrim rješenjima. Potpuno novi rukopis oni pišu, i biti dio tog tima je zanimljivo i vrijedno.

Pogrešan čovjek, Dolina sunca, Ponos Ratkajevih, Ljubav u zaleđu, potom Djeca jeseni, Lea i Darija – Dječje carstvo - samo su neki od naslova koje ste igrali u karijeri. Kad sve podvučete, biste li voljeli da na kraju puta kažu kako ste dobar čovjek ili dobar glumac?

- Mnogo puta sam rekao da je za mene veliko životno umijeće i isto tako vrijedno umijeće ne potrošiti i ne izgubiti jedan bitan ‘kredit‘ koji je jako važan, a to je stati ispred sebe i gledati se, a ne posramiti se svog karaktera i svojih postupaka. Nisu ovo nikakve fraze i samodopadnost, to je svakodnevni proces, svakodnevni trening koji usmjerava i određuje čovjeka. Nije to jednostavan životni put, ali meni privatno je i razumljiv i prihvatljiv. To nije u vezi s bilo kojim zanimanjem i bilo kojom profesijom. Nastojim biti što bolji glumac, ali nikada nisam trošio svoje dostojanstvo, karakter i svoj obraz da bih stekao neku poziciju ili dobio neki posao, odnosno ulogu.

Žrtve i odricanja
Jeste li ikada razmišljali o tom da bi vaša egzistencija i karijera imale više smisla izvan naših granica?

– U materijalnom smislu da, ali u svakom drugom smislu uspoređivanje je suvišno i nepotrebno.

Kad usporedite vrijeme s početka karijere i sada, u kojem je razdoblju bilo lagodnije biti glumac?

- Moram priznati da dajem prednost prvom razdoblju mog radnog djelovanja. Kad je riječ o kazalištu, organiziranost posla je bolje funkcionirala, a isto bih mogao reći i za televizijski rad. U novonastaloj situaciji puno je improvizacije i nekompetencije u svim segmentima kazališta i televizije. Trebat će vremena da se sve to posloži i dostigne razina organizacije iz prijašnjeg sustava.

Što vas osobito usrećuje osim posla kojim se bavite?

- Ulazim u godine kad se više ne mogu baviti sportom koliko sam se bavio do sada. Stoga pratim sportska događanja i u tome uživam.

Sa suprugom Katarinom ste 27 godina u braku, a današnje statistike pokazuju da se mladi ljudi sve češće odlučuju na razvod. Što mislite, što je razlog takvoj tendenciji?

– Vjerojatno cijela društvena situacija na ovim prostorima utječe na takav vid rješavanja problema kad je riječ o zajedničkom životu. Zajednički život zahtijeva velike posvete, žrtve i odricanja, ali sve više mi je jasno da su za sve to potrebni realni uvjeti za život.

Narcisa Vekić
RITAM I TEMPO
Rad u kazalištu, snimanje serija i filmova, fakultetske obaveze; kako uspijevate pomiriti sve te obaveze?- Bilo je to u jednom razdoblju kad se sve ispreplelo. Znam samo da ne bih mogao sve to raditi da nisam radio s punim zadovoljstvom. Danas mi nije takav ritam i tempo, ali svaki novi posao doživljavam s mnogo radosti i potpuno mu se posvećujem. To je neki recept.
Možda ste propustili...