Zbog ovoljetne najavljene reorganizacije sustava natjecanja u upravo okončanoj sezoni, slavonsko-baranjski četvrtoligaški saziv brojao je 14 sudionika. Od jeseni će, s po 16 sudionika, na tom području egzistirati dvije četvrte lige koje će obuhvaćati Osječko-baranjsku i Vukovarsko-srijemsku te Brodsko-posavsku i Požeško-slavonsku županiju. Stoga se znalo da će samo zadnjeplasirani skliznuti jedan razred, odnosno u peti državni, ali se nije znalo koliko će momčadi hijerarhijski napredovati u novoformiranu Treću hrvatsku ligu, koja će egzistirati na prostoru Slavonije i Baranje.

Takvi su brojčani statusi ovisili o raspletima u višim ligama koji su bili najbolji mogući jer bjelobrdski BSK nije ispao iz Druge HNL, a iz Treće HNL "istok" ispala je Koprivnica koja ne gravitira istočnoj Hrvatskoj, tako da je s tog područja hijerarhijski iskorak načinio kvartet prvoplasiranih iz, sada već bivše, Međužupanijske nogometne lige Slavonije i Baranje.

Od početka se konačno prvoplasirana dvojka nametnula kao putnici u viši razred, iako je drugoplasirano Kutjevo pristiglo kvalifikacijama iz niže lige. Na suvereni način, a kako se tamo okupilo respektabilno igračko društvo, logistički vrlo dobro praćeno, tada je Kutjevo zaslužilo relativno visoki status nakon niza godina tavorenja po županijskim ligama. Budući da se očekuje nastavak uzlaznog trenda, vjeruje se da će ta ugledna sredina imati relevantniju ulogu i u višem razredu, odnosno ne bi trebala skliznuti u vode iz kojih je upravo isplivala. Veća je, pak, tradicija u prvaka iz Županje, gdje se na ovim, hrvatskim prostorima i prva nogometna lopta zakotrljala te bila pregršt godina prilično dojmljiva da bi u posljednje vrijeme Graničar pao u, praktički, drugu regionalnu amatersku ligu. Penjući se autoritativno u prvu, osvojivši titulu prvaka nekoliko kola prije kraja jer ga je dočekao s osam bodova više od najbližeg pratitelja, a čak 15 od četvrtog, s kojim je zaključena brojka novih trećeligaša. Županjci, dakle, nikako u protekloj sezoni nisu mogli ostati ispod crte, a, štoviše, samo su u jednom susretu ostali praznih ruku. U jesenskom četvrtom kolu ostavljajući plijen pokraj bazena u Kneževim Vinogradima, da bi potom momčad trenera Dražena Ilića nanizala 22 utakmice bez poraza. Ukupno ostvarivši najviše pobjeda u konkurenciji te zabivši najviše i primivši najmanje pogodaka, tako da nema spora o zasluženosti odnošenja regionalnog primata, čiji bi se zamah trebao iskoristiti ako, dakako, ima financijske i ine moći u centru Posavine. U međuvremenu smo dobili vukovarski trećeligaški derbi jer se tom istoimenom klubu pridružila Vuteks Sloga iščupavši se iz svoje "Rupe" kao trećeplasirana momčad. Posljedica je to duljeg razdoblja obitavanja pri vrhu, čiji je sadašnji plasman donio hijerarhijski napredak. Zasluženo jer su ti Vukovarci kompletnu sezonu odigrali bez znatnijih oscilacija, tako da za izboreni plasman nisu morali ozbiljnije strepjeti. Oprečna je bila situacija u Našicama gdje je prvi dio sezone bio skromniji, ali je zato NAŠK eksplodirao u proljeće te u posljednjem kolu, domaćom pobjedom nad Otokom, preskočio toga gosta i uskočio u dobitnu kompoziciju. Vrativši se gdje mu je i mjesto jer u Našicama postoje kapaciteti za stabilnog trećeligaša.

Klubovi plasirani od petog do 13. mjesta nastavit će se natjecati na četvrtoligaškoj razini, premda kvalitetno skromnijoj jer će nastati dvije međužupanijske lige. Prvi među jednakima ostali su konačno peti Otočani, koji su platili danak sredinom proljeća kada su upisali nekoliko neočekivanih ishoda, a posljednji porazni u Našicama bio je presudan, iako to nije morao biti. Kako se u tome gradu igrao već trećeligaški nogomet, tada sigurno postoji ambicija, a kolike su mogućnosti, vrlo brzo će se saznati. Sjeverno od Drave očito ih još nema jer nitko se od baranjskog terceta nije uspio izboriti viši razred. Nadomak tome su poslije prvih 13 kola bili klubovi iz Kneževih Vinograda i Meca, ali su prilično neuvjerljivim proljetnim izdanjima kompromitirali jesenske učinke. Ostajući znatno ispod crte kojoj se istodobno približila Darda te tako najavila uzlazni trend koji bi trebao kulminirati u sljedećoj sezoni kada će se obilježiti stota obljetnica igranja nogometa pokraj Đole, za što su već načinjene određene logističke aktivnosti. Poslije nekoliko godina Jadran se vratio na svoje obnovljeno igralište u Gunji, koje su svi rado pohodili jer su samo rijetki ostavljali nešto "fenjerašu" koji je stoga jedini ispao u županijsko prvoligaško društvo. Posljedica je to, zapravo, kadrovskog osipanja, odnosno iseljavanja, tako da se mučilo i oko broja igrača dostatnih za utakmice za koje su, uglavnom, bili nespremni jer je i trenažni proces bio, blago rečeno, neodgovarajući. Bar za tu natjecateljsku razinu u kojoj su ostvarene samo tri pobjede, i to kada je status, praktički, bio izgubljen, iako ni pretposljednji Željezničar nije istodobno blistao. U novim se, međutim, sezonama može krenuti ispočetka, tako da se slika i dojam mogu relativno brzo promijeniti.