U Hrvatskoj približno jednu trećinu svih zatvorenika čine roditelji maloljetne djece. Prema podacima iz zatvorskog sustava na dan 31. prosinca 2018., od ukupno 2211 osoba koje su bile u zatvoru i odgojnom zavodu, njih 743 bili su roditelji ukupno 1325 maloljetne djece. Tijekom cijele godine sveukupno je oko 12.500 djece bilo odvojeno od roditelja koji izdržavaju kaznu zatvora.

Podaci su to na koje upozoravaju iz Ureda pravobraniteljice za djecu Helence Pirnat Dragičević, u povodu pružanja podrške kampanji usmjerenoj na zaštitu prava djece čiji su roditelji zatvorenici, pod nazivom Not My Crime - Still My Sentence! (Zločin nije moj, ali kazna ipak jest!), koju je inicirala mreža Children of Prisoners Europe - COPE. Cilj kampanje je poboljšanje života djece čiji su roditelji u zatvoru i jačanje javne svjesnosti o njihovim potrebama i pravima.


Ističe se kako je uhićenje roditelja, ili njegov odlazak u zatvor, za dijete štetno iskustvo te da zato svi koji se bave djecom trebaju znati kako se od njih očekuje da pruže podršku i pomoć i toj skupini djece. No, istovremeno, pravobraniteljica za djecu dodaje i kako u ovome kontekstu osigurati prava djetetu čiji su roditelji u sukobu sa zakonom ne znači dovoditi u pitanje sigurnost zajednice ni prava drugih ljudi, o čemu svjedoče brojna pozitivna iskustva u inozemstvu, a sve više i u Hrvatskoj.


"Primjerice, prilagodba načina organiziranja posjeta djece, uređivanje posebnih prostora za susrete zatvorenika s njihovom malom djecom, osnaživanje roditeljskih kompetencija zatvorenika, poticanje zbližavanja i održavanja bliskosti s djecom kroz snimanje poruka roditelja djeci te videa u kojima očevi ili majke čitaju priče svojoj djeci, i kod nas su se potvrdili kao vrijedna praksa u pojedinim zatvorima", ističe pravobraniteljica te dodaje kako su djeca čiji su roditelji u sukobu sa zakonom međusobno vrlo različita - prema dobi, obiteljskoj povijesti, odnosu s roditeljima, prema tome kakvu im podršku pruža njihova neposredna okolina - stoga i različito i reagiraju, na različite načine izražavaju svoje emocije i imaju različite potrebe.


"To znači i da pristup svakom djetetu treba biti individualiziran. Neka od njih izložena su poruzi, predrasudama i komentarima o tome da roditelj zatvorenik ne može biti dobar roditelj, i da je i njegovo dijete predodređeno da i samo postane kriminalac. Kako bi dijete uspješno nadvladavalo i svoje uobičajene razvojne krize, ali i svoju posebnu stresnu situaciju, treba mu pomoć izvan obitelji: od učitelja, zdravstvenih službi i službi socijalne skrbi, pravobranitelja do organizacija civilnog društva čiji je doprinos proteklih godina sve relevantniji u Hrvatskoj. Udruge znatno pridonose poboljšanju uvjeta za djecu zatvorenika. Tako je, primjerice, u suradnji s Udrugom Roda i UNICEF-ovim uredom za Hrvatsku, Uprava za zatvorski sustav i probaciju odnedavno započela s uvođenjem mogućnosti takozvanog videoposjeta djece roditelju u zatvoru uz pomoć digitalne tehnologije, što je vrijedna dopuna posjetima uživo. Dijete čiji je roditelj u zatvoru često se osjeća kažnjenim i obilježenim zbog pogrešaka svojih roditelja. Odgovornost je sustava, institucija i stručnjaka pomoći mu da razumije situaciju u kojoj se našla njegova obitelj i podržati njegovo pravo na roditelje i roditeljsku ljubav", objašnjava pravobraniteljica.

Procjenjuje se kako je u zemljama Europske unije približno 800.000 djece zatvorenika, a procjenjuje se da u zemljama Vijeća Europe taj broj premašuje dva milijuna djece. To znači, primjerice, da se prosječni učitelj u svome radnom vijeku susretne s 25 djece čiji su roditelji u sukobu sa zakonom.

"To je jedan cijeli razred kojem treba izravno, učinkovito, s mnogo empatije, zaštite privatnosti i dostojanstva pružiti podršku u toj ranjivoj situaciji. Posebno je važna podrška sustava socijalne skrbi za obitelj čiji je član na izdržavanju kazne zatvora, ako je on ujedno i roditelj maloljetnog djeteta, a i ostale institucije koje sudjeluju u pravosudnom postupku – policija, državno odvjetništvo, sud, probacijska služba, službenici u zatvoru – svi trebaju voditi računa o tome kako se njihovo postupanje odražava na djecu uhićenika/zatvorenika. To, pak, nipošto ne znači da roditeljstvo oslobađa počinitelje kažnjivih djela od odgovornosti i krivnje, nego znači da valja uložiti napor kako i njihova djeca ne bi bila „kažnjenici bez krivnje", kaže Pirnat Dragičević.