Frane Vitaić rekao je zbogom igranju, ali ne i Cibaliji. Kapetan je otišao u velikom stilu, s pokalom u rukama. Takav je rastanak valjda trebao i biti jer to je nekako najpravednije, Frane je zaslužio poseban oproštaj i odlazak u igračku mirovinu. Nije domaći dečko, rođen je 678 kilometara dalje od Vinkovaca, u Splitu, ali kao da je čovjek s Bosuta. Cibalia mu je uvijek bila posebna, a to je najbolje pokazao prošlo ljeto. Kada su svi napuštali brod koji tone, Frane je ostao. Mogao je otići, ali nije želio. I zato je bio igrač koji je s pravom i potpuno zasluženo nosio kapetansku traku.

Oprostio se nakon 183 odigrane utakmice u dresu Cibalije, posljednju utakmicu za Vinkovčane odigrao je u posljednjem prošlosezonskom kolu Treće HNL "istok" protiv Bedema iz Ivankova. Na kraju utakmice od svojega kapetana oprostio se i predsjednik, uime cijelog kluba, Mijat Kurtušić. Bilo je pozdravnih riječi, nezaobilazan dar u vidu umjetničke slike, a potom je Vitaić otišao do Ultrasa, koji ga s pravom smatraju jednom od klupskih ikona.

- Teško je bilo što reći, bio sam ganut cijelim tim oproštajem. Od prvog dana dolaska kliknuo sam s ovim klubom, ljudima u Vinkovcima, navijačima... To je ‘‘veza‘‘ koja ostaje za cijeli život, jednostavno "kupili" su me i mogu reći ‘‘vaš sam". Hvala svima za ove lijepe godine provedene u klubu i za mnoga prijateljstva koja sam ovdje stekao, to je nešto što se ne može ničim platiti - kaže, sada već bivši, kapetan ‘‘cibalijaša" Frane Vitaić.

Prolazio je s klubom sve i svašta, slavio velike pobjede, doživio velike poraze, ostajao u danima neimaštine i neizvjesnosti. Prema igračkim kvalitetama mogao je otići i u bolju sredinu, ali Cibalia je postala njegov klub, a Vinkovci njegov dom.

I zato je rastanak bio poseban. U posljednjoj trećeligaškoj utakmicu izišao je iz igre u 37. minuti, I to je simbolično, jer oprostio se od igračke karijere u 37. godini. Na rubu suza otpozdravljao je gledateljima na istočnoj i zapadnoj tribini, koji su se ustali i gromoglasnim pljeskom ispratili kapetana.

- Premda sam se pripremao za ovako nešto, jedva sam se kontrolirao da ne krenu suze. Mnogo je emocija dolazilo s tribina, puno mi je toga u tom trenutku prolazilo kroz glavu. Posljednji puta sam izlazio s travnjak u svojstvu igrača...

Frane je Dalmatinac, južnjački naglasak još se čuje, ali kao da je Slavonac. Na istok Hrvatske došao je 2006. godine u NK Osijek, gdje se zadržao samo jednu sezonu, da bi 2010. obukao dres Cibalije. Nakon tri godine ponovno je otišao u Osijek, a 2015. vratio se u Cibaliju, gdje je i završio igračku karijeru.

Ono što ga je vezalo za slavonsku ravnicu u prvom redu je supruga Sandra, koju je upoznao nakon dolaska u Osijek.

- Kao što sam dosta puta ponavljao, moj put je određen Božjom voljom, tako vjerojatno i ovo da se ovdje skrasim. Prvi sam put Sandru vidio u crkvi u Osijeku u koju sam redovito odlazio na mise dok sam igrao za ‘‘bijelo-plave‘‘. Poslije smo se upoznali preko prijatelja i onda je sve išlo svojim tijekom, veza, brak, djeca... - rekao je.

Frane je pustio korijenje u slavonsku zemlju, Sandra i on žive u Ernestinovu i imaju dva prekrasna sina. Zbog ostanka u Slavoniji nikada nije zažalio, želja je nekada bila igrati za Hajduk, zabiti i slaviti pogodak pred Torcidom na Poljudu, ali kako kaže "Božja volja je bila drukčija i nisam ni zbog čega nezadovoljan".

U Cibaliji je proživio "bure i nevere", došao je u dobro posloženu sredinu, a poslije doživio krah i kaos u klubu. No ostao je vjeran nebeskoplavima.

- Kada sam došao, Cibalia je bila odličan klub, bilo je teško upasti u momčad u kojoj su igrali sve do jednog vrhunski igrači. Uspio sam u tome i nadam se da sam donio nešto pozitivno. I pored problema kroz koje je Cibalia prolazila, imala i ima, lijepo mi je u Vinkovcima sa svim ovim dragim ljudima koje sam upoznao - rekao je.

Nakon završetka igračke karijere, Frane ostaje u Cibaliji, u njezinoj Školi nogometa, a školuje se i za viša trenerska zvanja.

- U ovom trenutku, osim financijske stabilizacije kluba, pod hitno bi se trebala riješiti gradnja jednog normalnog terena s umjetnom travom. U ljetnim mjesecima nije problem raditi jer Cibalia ima dosta terena za rad s mladim igračima, ali kada dođe jesen i zima problemi su veliki. U tom razdoblju tereni su gotovo neupotrebljivi, a pogotovo za mlade igrače koji moraju učiti osnove tehnike baratanja s loptom. Nadam se da će se ipak naći novci kako bi se i to riješilo - optimističan je Frane Vitaić, nekada kapetan nebeskoplavih, danas trener u školi nogometa Cibalije. Čovjek koji je na mala vrata došao u Vinkovce i ostavio neizbrisiv trag u vinkovačkom stogodišnjaku.