Najgora mora svakom sportašu je ozljeda, pogotovo onakva koja ga miče s terena i borilišta na duže vrijeme. Kada se to još dogodi u godini kada je na programu veliko natjecanje, onda je logično kako je šok zbog ozljede još veći, kao i strjepnja hoće li se uspjeti oporaviti na vrijeme za nastup na njemu.

Upravo se to dogodilo Ivanu Horvatu, hrvatskom rekorderu u skoku s motkom koji se prošlog tjedna ozlijedio na međunarodnom mitingu u Ljubljani. Slavio je s preskočenih 5,40 metara, što je daleko ispod njegovih mogućnosti, ali je nakon te visine morao odustati zbog ozljede. Šepanje je primjetno, u pitanju je lijeva noga, a osječki je atletičar pojasnio njezinu težinu i kako je do nje došlo.


- Situacija nije baš najbajnija, taman je počela sezona, i to prema nekom osjećaju i spremnosti fenomenalno. Ali kako kažu najgore je kad si najspremniji, tada se događaju ozljede. Na tom je natjecanju bilo dosta specifičnosti, cure su skakale prije nas, i njihovo se natjecanje jako odužilo. Poslije njih smo došli mi dečki, bilo nas je 15-ak, što je jako puno za skok s motkom. Znači, sve je dugo trajalo, već je pao mrak, malo je i zahladilo, a zagrijan sam bio već nekih dva i pol sata. I kako sam ulazio u skokove, sve je bilo super, taman sam bio spreman za 5,40. Priredio sam sa strane one prave motke, pa ako to preskočimo znači da sam se "uskakao" i da mogu podići na malo ozbiljniju visinu. U strašno nezgodnom trenutku nešto mi se dogodilo, a to je da me uhvatio grč odmah poslije odraza. Bilo je poslije odraza, pa sam morao ići u skok, i jednostavno sam nogu istegnuo tijekom tog grča, tako da sada imam parcijalnu rupturu veličine 10 cm s 28 mm i dubine 10 mm. Golema je to površina, zbog čega sam sada na terapijama svaki dan. Pazim nogu, ledim ju i cijeli je fokus samo na tome da sve zaliječim kako treba. Pokušavam ostatak tijela održati na nekoj razini, tako da kad se oporavim mogu normalno nastaviti s treninzima. Definitivno pamtim i bolje dane - pričao je Horvat.


Sreća u nesreći je što je ova sezona ipak specifična, pa svoj vrhunac nema, kao što je to najčešće u kolovozu, nego dosta poslije. Naime, glavni atletski događaj godine Svjetsko je prvenstvo u Dohi koje će se održati do 26. rujna do 6. listopada, a do tada ipak nije nerealno za potpuni oporavak te nastup na pravoj razini.
- Stvarno je sreća što je sezona na otvorenom jako dugačka i traje čak do listopada. Da je sezona normalne dužine, s vrhuncem u kolovozu, jednostavno bih morao zaustaviti sve. Ovako ipak imam vremena. Govore mi kako ovakva ozljeda zahtijeva četiri tjedna oporavka, tako da bih stvarno još mogao stići na vrijeme riješiti sve to i uskakati se do te norme za SP. U osmom i prvoj polovini devetog mjeseca ima dosta natjecanja i nadam se kako ću moći u pravi trening već za mjesec dana. Nisam imao još iskustva s ovakvim ozljedama, evo, nakon 12 godina treniranja prvi put u životu mi se dogodilo nešto takvo. Ali ništa, moram sada jako lagano i pažljivo ići prema naprijed i biti strpljiv, nema mi druge - pojasnio je hrvatski rekorder svoju trenutačnu situaciju i mogućnost vraćanja na zaletište.